Žena inspiracija Maya Angelou: Budite duga u nečijem oblaku!

‘Zbog svakodnevne rutine često zaboravljamo da je život - pustolovina. Ma što da se dogodi, ako vam se to danas i čini lošim, sutra će biti bolje, život ide dalje. Svi smo stvoreni kreativnima da možemo iznaći nove načine i rješenja, kad god je potrebno. Vjerujući da život voli one koji ga žive, usudila sam se učiniti mnogo toga, ponekad drhteći, ali ipak se usuđujući. Nikad u životu nisam se dosađivala.’ Tako je govorila Maya Angelou (1928. - 2014.), legendarna američka književnica, pjesnikinja i aktivistkinja za ljudska prava, koja je u svojih 86 godina radila i kao kondukterka u tramvaju, konobarica, kuharica, pjevačica, plesačica, kantautorica, glumica, redateljica, novinarka, povjesničarka, učiteljica... Njezina ostavština su stihovi, riječi i djela koja su inspirirala stotine tisuća ljudi, to nastavljaju činiti i danas, a činit će i u godinama koje dolaze...

Suradnja s američkim predsjednicima

Maya Angelou jedna je od najosebujnijih ličnosti afroameričkog pokreta za slobodu i jednakost. Prijateljevala je s njegovim predvodnicima Martinom Lutherom Kingom, Malcomom X i Rosom Parks, a bila je „kao kod kuće“ i u Bijeloj kući. Surađivala je s nizom američkih predsjednika, od Geralda Forda i Jimmyja Cartera do Billa Clintona i Baracka Obame.

S potonjom dvojicom bila je toliko bliska da je posebno za Clintonovu inauguraciju 1993. godine napisala čuvenu pjesmu On The Pulse of Morning (prevodi se kao S bilom jutra ili Osluškujući jutro) i družila se s njegovom suprugom Hillary, baš kao i s obitelji Baracka Obame. On je jednom prilikom izjavio da je njegova sestra Maya Soetoro-Ng dobila ime po slavnoj pjesnikinji, koju je nazvao „jednim od najsjajnijih svjetala našega vremena“.

Čarobnica riječi

Maya Angelou bila je na glasu kao osoba toliko snažne karizme da nikoga nije ostavljala ravnodušnim, od inače uštogljenih političara do „običnih“ ljudi koji su obožavali njezinu neustrašivost u rušenju tabua o rasnim i spolnim pitanjima. Mnogi su bili impresionirani njezinom izrazito visokom, dotjeranom pojavom i dubokim glasom. „Moja misija nije puko preživljavanje, nego stalno ustrajanje u napretku, i to sa strašću, suosjećanjem, humorom i stilom“, tako je opisivala sebe.

Nazivali su je čarobnicom riječi jer je znala ljude dirnuti u srce. A te su riječi potekle iz – višegodišnje šutnje.

Rođena je kao Marguerite Ann John­son, 4. travnja 1928. u St. Louisu. Kad joj je bilo tri, a njezinom bratu Baileyju pet godina, njihovi su se roditelji razveli i prepustili djecu brizi bake i strica u gradiću Stampsu u Arkansasu. U svojim zapisima Maya ih se prisjeća s ljubavlju i zahvalnošću, pretpostavljajući da bi s njima provela relativno normalno djetinjstvo, čak i u rasno podijeljenom društvu, da u sedmoj godini nije doživjela tešku traumu.

Pet godina šutnje - nakon silovanja

Kad je posjetila majku u St. Louisu, muškarac koji je živio s njezinom majkom silovao je Mayu. Povjerila se bratu koji je rekao rođacima što se dogodilo, a oni su nasmrt pretukli zlostavljača. Djevojčica se vratila baki u Arkansas te idućih pet godina provela u šutnji. „Svojom dječjom logikom zaključila sam da ga je ubio moj glas pa sam prestala govoriti.

Samo sam s bratom razgovarala, smatrajući da njemu to ne može nauditi zato što smo se jako voljeli. Uvijek me podržavao i ohrabrivao dok su me drugi nazivali neznalicom. Govorio mi je da sam vrlo inteligentna i da se trebam pouzdati u sebe. Bio je u pravu!“ prisjetila se Maya u svojim memoarima, ističući da ju je nijemost potaknula da na drugačiji način gleda na vrijednost riječi. Spas je pronašla u knjižnici.

10 najljepših izreka Maye Angelou

Majka sa 16

„U segregaciji američkoga juga, kada su mi se mnoga vrata zatvarala bez objašnjenja, u knjižnicu sam ulazila s radošću jer knjige kao da su me pozivale: ‘Evo nas, čitaj nas!’ U mnogočemu me segregacija oblikovala, a edukacija oslobodila. Knjige su mi pomogle da uvidim kako nisam sama, te da nisam drugačija od drugih ljudi koji, bilo da su u Mississippiju ili Tokiju, čeznu, plaču, raduju s... Počela sam pisati dnevnik, pjesme, eseje, i s vremenom je pisanje toliko postalo dijelom moga života kao hrana ili slušanje glazbe“, navodi Maya u memoarima, u kojima je otkrila da je život nije mazio ni u tinejdžerskoj dobi.

U 13. godini morala se vratiti majci s kojom je dotad samo povremeno kontaktirala. Pokušala je boraviti kod oca, ali nije išlo. Sa 14 godina odustala je od školovanja, no nakon nekog vremena ipak se vratila u srednju školu i maturirala, ali je u međuvremenu slučajno zatrudnjela u kratkotrajnoj vezi koja nije obećavala zajedničku budućnost. Kad je kao šesnaestogodišnjakinja postala samohrana majka sinčića Guyja, najveću podršku pružila joj je upravo njezina majka Vivian Baxter.

maya

Sva lica majčinstva

„Trebalo mi je dugo da se zbližim s mamom koja je bila lijepa poput filmske zvijezde i sve joj je polazilo za rukom, bilo da je radila kao frizerka, njegovateljica, prodavačica nekretnina ili pomorska službenica na brodu, pa mi se činilo da zaslužuje bolju i zgodniju kćer od mene. Kad me prvi put uspjela nagovoriti da joj se nasmiješim, zaplakala je od sreće.

Poticala me da napredujem, a doznavši da sam zatrudnjela, nikada me nije osuđivala, nego je rekla da uvijek, bez obzira na sve, mogu računati na nju. Dakle, bila je užasna majka male djece, ali nije bilo bolje majke za netom odraslu djecu“, napisala je Maya Angelou u članku Moja užasna, divna majka, objavljenom 2013. godine u The Guardianu, u povodu izlaska autobiografije Mom & Me & Mom (Mama & ja & mama) koja je izašla na njezin 85. rođendan.

U knjizi pripovijeda da ju je majka podržala i kad je samo dva mjeseca nakon porođaja Maya odlučila u potpunosti okrenuti novi list: preseliti se u San Francisco, naći posao, unajmiti stan, sama se brinuti o djetetu.

Udala se toliko puta da to nikad nije otkrila...

„Sa 22 godine imala sam šestogodišnjeg sina, dva posla i dvije unajmljene sobe. Majka je povremeno čuvala Guyja i kuhala nam omiljena jela, a jednoga dana rekla mi je da sam najsjajnija žena koju je ikada upoznala. Da sam i ljubazna i inteligentna, što se ne nalazi uvijek zajedno. Pomislila sam da bih doista mogla postati netko.“

Počela je studirati dramu i ples, uzdržavajući se radom u restoranima i klubovima, a zabilježeno je i da je bila prva kondukterka afroameričkog podrijetla u San Franciscu. Upoznala je pjesnika Langstona Hughesa i pisca Johna Killensa kojima je povjerila da i sama želi pisati, a oni su joj preporučili da okuša sreću u New Yorku. Tamo se učlanila u spisateljsku udrugu Harlem Writers Guild i nastupala u kazalištu.

U međuvremenu se udala za električara Anastasiosa Angelopoulosa, Grka koji je želio postati glazbenik, te počela koristiti umjetničko ime Maya Angelou. Brak je potrajao nekoliko godina, a potom se ponovo udavala, no nije poznato koliko točno puta. Na račun toga znala bi se našaliti: „Učinila sam to puno puta i ne želim otkrivati detalje kako me ne biste smatrali neozbiljnom.“

Zašto ptica u krletci pjeva

Sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća Maya počinje graditi karijeru u broadwayskim predstavama i mjuziklima te izdaje svoj prvi glazbeni album Calypso Lady. Sljedeće desetljeće provodi u Africi radeći kao novinska urednica i spisateljica u Egiptu i Gani. U to vrijeme počinje pisati legendarnu autobiografiju I Know Why the Caged Bird Sings (Znam zašto ptica u kavezu pjeva), prvu u seriji od njih ukupno sedam – seriji koja će četrdeset i četiri godine poslije biti zaokružena spomenutom knjigom Mom & Me & Mom, u kojoj se ponovo vratila na početak svoje životne priče.

Objavljivanjem prve autobiografije 1969. godine podignula je prašinu jer je vrlo otvoreno progovorila o rasizmu i zlostavljanju u mladosti. Knjiga je nominirana za američku nagradu National Book Award i ostala je čak dvije godine na listi bestselera The New York Timesa, a 1979. prema njoj je snimljen film.

Maya Angelou: Od poezije do hip-hopa

Još uvijek se uzdižem

Angelou je stekla svjetsku slavu, koju će u sljedećih pola stoljeća potvrditi s više od trideset bestselera. Među njima se posebno ističe knjiga poezije Just Give Me a Cool Drink of Water ‘fore I Die (Samo mi daj čašu hladne vode prije nego ‘otegnem’) iz 1971. godine, nominirana za Pulitzerovu nagradu. Kultni status ima i njezina zbirka pjesama And Still I Rise (Još uvijek se uzdižem, 1978.) u kojoj se bavi pitanjima građanskih prava i rodne diskriminacije. Među najpopularnijim u toj zbirci je pjesma Phenomenal Woman (Fenomenalna žena). Kroz pjesmu se više puta provlače stihovi koje mnogi poistovjećuju s Mayom:
I’m a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That’s me.
(Ja sam žena
fenomenalno.
Fenomenalna žena,
to sam ja).
Ovu i brojne druge pjesme Maya Angelou ovjekovječila je i u audiozapisima snimajući albume recitacija. Trostruka je dobitnica poznate diskografske nagrade Grammy u kategoriji albuma izgovorene riječi.

maya

Ne žalite se, pokušajte promijeniti stvari koje vam se ne sviđaju

Premda je najpoznatija po književnim uspjesima, također je pisala kazališne drame te scenarije i glazbu za filmove. U povijesti šoubiznisa zabilježena je kao prva Afroamerikanka prema čijem je scenariju snimljen film (Georgia, Georgia, 1971.), a producirala je i nekoliko nagrađivanih dokumentaraca. Za ulogu u jednoj od najpopularnijih američkih serija svih vremena, Roots (Korijeni), 1977. godine bila je nominirana za nagradu Emmy.

Uvijek spremna za nove kreativne izazove, kao redateljica je debitirala u dobi od sedamdeset godina, snimivši film Down in the Delta (Dolje u delti, 1998.) za koji je osvojila niz nagrada na filmskim festivalima.

Često spominjana zanimljivost iz njezine bogate biografije je to da je od 1982. godine pa do kraja života 2014. bila profesorica američkih studija na sveučilištu Wake Forest u Sjevernoj Karolini iako nije završila fakultet. No, imala je više od trideset počasnih diploma i tečno je govorila francuski, španjolski, talijanski, arapski i afrički fanti jezik pa su je mnogi s poštovanjem oslovljavali kao doktoricu Angelou.

Iza sebe je ostavila i nekoliko knjiga eseja u kojima promišlja o duhovnosti i životnim vrijednostima: „Možda ne možete kontrolirati sve što vam se događa, ali možete odlučiti da vas to ne ograničava. Pokušajte biti duga u nečijem oblaku. Ne žalite se. Potrudite se promijeniti stvari koje vam se ne sviđaju. Ako ih ne možete promijeniti, mijenjajte način razmišljanja i mogli biste pronaći novo rješenje.“

Užitak kuhanja i tvitanja

Maya Angelou bila je toliko vrsna pripovjedačica da je i kulinarske recepte napisala kao svojevrsne autobiografije. Strast prema kuhanju pretočila je u dvije knjige – Hallelujah! The Welcome Table: A Lifetime of Memories With Recipes (Aleluja! Stol dobrodošlice: Životna sjećanja s receptima, 2004.) i Great Food, All Day Long: Cook Splendidly, Eat Smart (Odlična hrana, cijeli dan: Kuhajte sjajno, jedite pametno, 2010.) – ističući da su pisanje i kuhanje samo dva drugačija načina komunikacije.

Za svojim stolom rado je okupljala prijatelje časteći ih slasnim pečenjem i složencima, karamel-kockama, čokoladnim eklerima, pitom od limuna... Sva ta jela u knjigama je prepričala kroz događanja u svom životu, poput dana kad su je isključili iz škole jer zbog traume uopće nije govorila, a majka joj je za utjehu ispekla kolač od karamela ili dana kad je počela raditi kao kuharica u kreolskom restoranu, nemajući pojma kako pripremati kreolske specijalitete. Običavala je reći da je naučila kuhati na različitim jezicima, a njezin omiljeni savjet u kuhinji bio je: „Ignorirajte pravila i dodajte nešto svoje!“

Uza sve navedeno, neumorna Maja Angelou stigla je potkraj života osnovati zdravstveni centar za žene (Maya Angelou Women’s Health and Wellness Center). Potom se bacila na pisanje nove knjige i gotovo do posljednjeg trenutka slala u svijet motivirajuće poruke putem društvenih mreža. Posljednji tweet koji je poslala 23. svibnja 2014., pet dana prije svoje smrti, glasio je: „Slušajte sami sebe i u toj ćete tišini možda čuti božji glas.“

Ivana Vodogažec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr