Urbano vrtlarenje: Mudre lekcije rada na zemlji

Uspješan poslovni i obiteljski život 52-godišnja informatičarka Ljiljana Mihalinec Drčec iz Varaždina nadopunjava urbanim vrtlarenjem – hobijem koji se izvrsno uklapa u koncept integralnog življenja, iskristaliziran nakon mnogobrojnih putovanja. Ovo su mudre lekcije koje joj je podario rad na zemlji...

Povlašteno djetinjstvo

Često čitamo da su prve tri godine najvažnije – naravno, misli se na psihosocijalni razvoj djeteta – a u mom slučaju to je bilo prvih sedam. Tada sam živjela na selu, okružena svim ljepotama života koje selo pruža. Djed i baka imali su veliko dvorište oko kuće gdje sam imala priliku upoznati osnove uzgoja bilja i hrane.

Tek danas vidim koliko sam bila povlaštena zbog takvog djetinjstva, okružena raznim životinjama i zelenim površinama koje su mi nudile brojne mogućnosti za igru, učenje i razvoj mnogih vještina koje koristim i danas.

To su bila sretna vremena, opušteno i ispunjeno življenje koje je ostavilo dubok utisak na mene. Tada smo to uzimali zdravo za gotovo, ali danas te dane cijenim i vrednujem kao neprocjenjivo blago.

Selidba u London

Poslije, u mojim dvadesetim godinama, iz želje za promjenom i avanturom, ohrabrila sam se preseliti u Englesku. Ni sama nisam znala što očekivati od života u stranoj zemlji. Naravno, nisam mogla ostati ravnodušna na veličinu i impozantnost Londona, sveprisutnu užurbanost i poslovni stil, ali me još više osvojio sasvim drugačiji svjetonazor glede života na selu. Tamo sam primijetila da se cijeni ruralni stil života; na televiziji su se prikazivale emisije o vrtlarstvu, a prozorske daske u gradovima bile su ukrašene teglama s cvijećem.

Boravak u jednom manjem mjestu u okolici Londona, u blizini Guilforda, ostavio je velik dojam na mene. Fasciniralo me tamošnje njegovanje kulture življenja u starim, pažljivo održavanim kućama, a osobito su me se dojmile starinske kućice sa slamnatim krovovima. Ponekad sam se osjećala kao Alisa u zemlji čuda, toliko mi se sav taj svijet činio nestvarnim, kao iz bajke. I da, naravno, većina tih kućica imala je, kako ih oni kolokvijalno zovu, cottage gardens ili u prijevodu: vrtove uz kolibu, kućicu.

Ljiljana Mihalinec Drčec

U tim selima imate osjećaj kao da koračate u prošlost, uistinu neki drugi svijet, kao idealiziran život kod bake, a povrh toga iz bajke. Poput seoskog vrta moje bake Antonije gdje sam provela velik dio djetinjstva. I tu se dogodio taj „klik“ u mojoj glavi kad sam spoznala ili prizvala iz podsvijesti svoju veliku ljubav prema vrtlarstvu. Tih sam godina pratila mnogobrojne emisije i programe vezane uz hortikulturu, obišla nekoliko botaničkih vrtova i vrtove uz dvorce te posjetila poznati Chelsea Flower Show u Londonu, gdje svi vrhunski pejzažni i vrtni dizajneri izlažu svoje ideje i uratke.

Ekološki povrtnjak

Tijekom narednih godina, putujući po SAD-u i nekim europskim zemljama poput Italije, Austrije, Švicarske, Španjolske i Francuske, uvidjela sam da je kultura vrtlarstva i općenito prihvaćanja i njegovanja ruralne kulture življenja na puno višoj razini nego kod nas u Hrvatskoj. Srećom, unatrag nekoliko godina to se mijenja i te vrijednosti i kod nas zauzimaju sve važnije mjesto, što me izrazito veseli. Još više me veseli kada vidim da su sve više mladi ti koji uviđaju vrijednost i ljepotu svega što je u vezi s prirodom i vrtlarstvom.

Osnovavši obitelj, uz obiteljsku kuću imala sam i malu zelenu površinu koju sam u početku održavala kao travnjak s gredicama cvijeća. Naravno, uz to što je lijepo izgledalo, ipak je iziskivalo poprilično truda i ulaganja kako bi izgledalo njegovano. Ekonomska kriza 2007. godine zahvatila je velik broj ljudi, pa sam se i ja našla u situaciji mogućeg gubitka posla.

Ljiljana Mihalinec Drčec

U tim okolnostima, došla sam na ideju da brižljivo njegovan travnjak, koji iziskuje samo brigu i upotrebu kemijskih sredstava za održavanje, pretvorim u vrt u kojem ću zasaditi gredice s voćem i povrćem. Ideja vodilja bila mi je da je u vrijeme ekonomske krize, kako bih lakše prehranila obitelj, pametnije imati povrtnjak nego travnjak.

Uz standardnu brigu o vrtu, odabrala sam i ekološki pristup jer sam i tada uviđala važnost zdrave hrane. U vrtu nikad ne koristim pesticide i mineralna gnojiva, nego tlo obogaćujem ekološkim pripravcima – isprva kupovnim, a poslije onima iz kućne radinosti, uvidjevši da u mom vrtu mogu ostvariti princip samoodrživosti. Najčešće radim pripravak od koprive, ljuske jaja i kore banane koji dodajem vodi za zalijevanje.

Egzotika u Varaždinu

U proljeće, odlazak na lokalnu tržnicu u Varaždinu koji, osim što me neizmjerno veseli, u meni izaziva stres jer bih najradije pokupovala sve moguće vrste presadnica povrća, ali uz veliku dozu samokontrole, ipak se ograničim na samo nekoliko nužnih: rajčice, paprike, zelene salate, kelj, poriluk, peršin, mrkva i celer.

Povremeno si dopustim i „egzotiku“, kao što su čili papričice, ali ne idem u širinu. Kako bih održavala bioraznolikost, pri sadnji nastojim miješati biljke tako da u sredini gredice sadim visoke biljke, npr. rajčice, u podnožju salate, a po rubovima cvijeće, npr. kadifice. Također, uvijek negdje spontano nikne neko začinsko bilje, kao što su timijan, bosiljak ili kopar, koje ne diram jer i ono doprinosi bioraznolikosti u vrtu. Moj odabir cvijeća i začina smanjuje broj štetočina, a iste biljke privlače kukce oprašivače, kao i mnoštvo pčela i bumbara.

Ljiljana Mihalinec Drčec

Uz nabrojeno začinsko bilje, u vrtu uvijek imam i obilje ljekovitog bilja koje služi za čajeve, npr. menta, matičnjak, kadulja. Isto tako, među njima rastu i jagode, maline, ribiz, aronija te tri vrste starih sorti grožđa.

Takav šaroliki vrt ima nebrojene prednosti:

  • štedi kućni budžet
  • uzgaja se hrana koja je zdrava i nije zagađena
  • održavanje vrta iziskuje fizički rad, a to mi pruža rekreaciju na svježem zraku
  • djeca uče o hrani na primjeru
  • boravak na zraku
  • druženje sa susjedima
  • smanjuje vrijeme provedeno po trgovinama
  • doprinosi očuvanju bioraznolikosti, zaštiti okoliša i prirode i ublažavanju klimatskih promjena.

Ljiljana Mihalinec Drčec

Vrt na filmu

Sve nabrojene aktivnosti znatno doprinose zdravlju i dobrobiti članova moje obitelji, a posredno i društvu kao cjelini. A pokoja vrećica začina ili čaja završi i kao poklon za meni drage ljude i prijatelje.

Moj entuzijazam i pozitivan utjecaj koji imam na svoje sugrađane primijetila je i Natalija Svrtan, predsjednica udruge Zemljane staze, pa je snimila obrazovni film o mom vrtu, želeći pokazati građanima da se i na maloj površini, u centru grada, može uzgajati zdrava hrana te da bismo to svi mogli raditi jer očuvanje zdravlja, kao i očuvanje okoliša i prirode treba staviti na prvo mjesto.

Ljiljana Mihalinec Drčec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr