Patnja je bila moj pokretač

Sve dok nije osjetila emotivno dno, autorica knjige Narcis i ruža, Daniella Kordić, nije shvaćala koliko je odrastanje uz majku s narcisoidnim poremećajem ličnosti obilježilo njezino psihološko i emotivno stanje. Za Sensu otkriva svoj put, a u svojoj knjizi načine kako se svatko od nas može uspješno boriti i pobijediti demone prošlosti

Moj put prema sebi započeo je usred kompleksnog stanja emocionalne krize. Prije nego što je kriza uzela maha, put istine, zapravo, nije mi imao razloga pokazati svoje mudre smjernice. I zato, kada se danas osvrnem na to izazovno životno razdoblje, mogu mu reći hvala jer sam spoznala da patnja, koliko god je izbjegavali, može predstavljati pokretačku snagu na putu prema iscjeljivanju i otkrivanju osobne istine.

Proces samoiscjeljivanja

Živjela sam 16 godina u Londonu, gradu svojih snova. Imala sam dobar posao koji mi je unatoč brzu i zahtjevnu ritmu omogućavao putovanja, druženja i pregršt neočekivanih iznenađenja. No česte depresije i nezadovoljstva počeli su polako i lukavo ulaziti u moj „savršeni“ svijet. Nikada dotad nije mi sinula ideja da zavirim u dubine i detalje svog odrastanja te vraćanjem u djetinjstvo pokušam pronaći moguće odgovore. Sve dok jednog dana nisam dodirnula samo dno. U tom sam trenutku shvatila da moram posegnuti za radikalnim unutarnjim promjenama da bih spasila svoj život. S emocionalnog dna krenula sam u dugotrajan proces otkrivanja sebe i svojih skrivenih emocija.

msžDaniella u potrazi za duhovnim nadahnućem na TajlanduKrenula sam od najranijeg djetinjstva – tog nesretnog djetinjstva o kojem bih uvijek izbjegavala svaki razgovor, koristeći nezrele obrambene mehanizme koji su me vješto štitili od potisnutih osjećaja tjeskobe i nemoći. Da bih što bolje razumjela mehanizme svoga uma i olakšala proces samoiscjeljivanja, upisala sam studij psihoanalize. Postala sam, naprosto, očarana unutarnjim svijetom ljudskog uma u čijim se dubinama skrivaju moći podsvijesti.

Narcisoidni poremećaj ličnosti

Ustrajala sam na svom putu proživljavajući pri tome dugo potisnute emocije poput straha, krivnje, ljutnje i slično. Priznavanjem, osjećaji s vremenom sazrijevaju i transformiraju se u posve novu energiju, tako da više nisam imala potrebu „braniti“ se od njih. Naučila sam da ih trebam analizirati i s njima se uspješno nositi. Moram priznati da mi je najteže bilo prolaziti kroz stanje „šoka“.

Naime, budući da sam rasla uz majku koja pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti (NPL), niz godina provela sam pod okriljem nesvjesnih sila svoje podsvijesti koje su dominirale mojom osobnošću. Psihološki šok pojavio se kao posljedica osvješćivanja poremećaja moje majke. Iako bolno, takvo osvješćivanje bilo je krajnje pozitivno jer su njime otklonjene energetske blokade iz mog sustava i put prema emocionalnoj slobodi mogao je započeti.

msžPrijatelji koji to nisu

Da bismo se iscijelili od raznih trauma i nesvjesnih obrazaca koji privlače negativnu energiju, potrebno je proći kroz proces opraštanja. Nije važno kome opraštamo; članu obitelji, nekome iz naše prošlosti ili pak sebi samima. Važno je da smo osvijestili potrebu za opraštanjem kako bismo mogli krenuti u proces samoiscjeljivanja. Za mene je opraštanje bilo pravi izazov jer je ono podrazumijevalo preuzimanje pune odgovornosti za vlastiti život. Svi oni koji su prošli kroz iskustva odrastanja uz majku narcisa znat će da je „uzeti život u svoje ruke“ jedan od najzahtjevnijih zadataka.

Trebalo je naučiti reći to odlučno ne i otkloniti mnoge „prijatelje“ iz svoje blizine jer nam je njihova neosviještena energija priječila put prema samospoznaji. Budući da oni nisu predstavljali zdravo okruženje za naše mentalno zdravlje, postavlja se pitanje zašto smo ih onda nazivali prijateljima. Zato što nedovoljno poznavajući sebe, nismo imali razvijenu moć prosuđivanja pa nije ni čudno da smo se toliko kompromitirali.

Umro je ego i rodila se duša!

Uz mnoge psihološke „trikove“ koje sam koristila u procesu samoiscjeljivanja, moju posebnu pozornost privukla je metoda samopromatranja, odnosno unutarnja introspekcija.

To je iznimno korisna vježba kojom ćemo najlakše doći u doticaj sa skrivenim negativnim stanjima pohranjenima u svojoj nutrini još od najranijeg djetinjstva. Samopromatranjem prihvaćamo ulogu neovisnog promatrača koji objektivno prati životne događaje i odvaja se od poistovjećivanja i identifikacija. Takvim iskorakom iz „oblika“ napravila sam pomak u svijesti. Kako sam iz svijesti odvojenosti ušla u svijest jedinstva, ništa više nije bilo kao prije. Umro je ego i rodila se duša! Cijeli svijet dobio je neku novu dimenziju.

Zaustavila sam prenošenje poremećaja

Sretna sam da sam uspjela zaustaviti prenošenje narcisoidnosti na novu generaciju. Zadovoljstvo mi je gledati svoju znatiželjnu četverogodišnju djevojčicu kako nesmetano uživa u emotivnoj autentičnosti i slobodno izražava svoju kreativnost. Znam da za većinu to zvuči prirodno i normalno – baš kako bi i trebalo biti. No za mene, koja sam rasla uz poruku svoje majke: Šuti, ne smetaj mi, makni mi se s puta i „radosno“ se smješkaj vanjskom svijetu, odnos koji sam dosad izgradila sa svojom kćeri smatram pravim otkrićem i darom s nebeskih visina.

msžPutovanje prema istini nema destinacijuMoja djevojčica je već sada spoznala svoju istinsku vrijednost jer osjeća da je željena i voljena, pa se može bezbrižno prepustiti ljepotama koje nosi djetinjstvo. Majčinstvo nije jednostavno. To je najodgovorniji zadatak koji je život stavio pred mene. Ali kako sam u svom unutarnjem svijetu napravila red i mir, svjesna sam da sam itekako dorasla ovakvom, složenom zadatku. Veselim se svakoj fazi odrastanja svog malog „čuda“ koje će s vremenom otkriti svoju svrhu života, gdje će, nadam se, pronaći sigurno mjesto pod suncem.

Otkrivanje istine

U Zagrebu živim već pet godina. Napustila sam svoj grad snova, iako se u njega uvijek rado vraćam. No više nemam razloga „bježati“ iz Zagreba jer sam djetinjstvu, odnosno svom nemirnom unutarnjem djetetu pružila ruku pomirenja i sada zajedno, kao zdrava cjelina krećemo prema novim životnim otkrićima. I dok svako jutro u zoru sjedim na svom balkonu i promatram panoramu grada, dolaze mi interesantne misli i ideje koje pomno zapisujem... I pišem. Napisala sam knjigu Narcis i ruža u nadi da će i drugi u njoj pronaći dio sebe i krenuti prema otkrivanju svoje istine. Još jedna knjiga je na putu, vidjet ćemo kamo će me voditi.

Moj put prema sebi, iako bolan i pun izazova, darovao mi je najvažniju spoznaju: Putovanje prema istini nema destinaciju. Ono se stapa u bezvremenost sadašnjeg trenutka. A to se zove sreća. Istinska sreća.

Daniella Kordić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr