Možemo li čuti što nam ljubimci govore?

Zbog modernog načina života, ispunjenog bukom i stalnim podražajima, zaboravili smo da smo na energetskoj razini povezani sa svim bićima. Srećom, uz malo vježbe možemo naučiti kako ponovno osvijestiti tu povezanost i čuti unutarnje glasove životinja. One nas uče kako se ponovno vratiti u prirodno stanje opuštenosti i sreće

Bilie, molim te čekaj me i budi strpljiva

Svaki vlasnik psa ili mačke barem se jednom zagledao duboko u oči svojeg ljubimca i pomislio: „Kad bi barem životinje mogle govoriti!“ Sjećam se trenutka kad se meni to prvi put dogodilo s mojom mezimicom shih tzu Billie. Prvi put povela sam je sa sobom u hotel i čim smo stigli, morala sam izbivati iz sobe nekoliko sati. Kako joj objasniti da se može opustiti iako ostaje sama u nepoznatom okruženju? Pokušala sam sve čega sam se mogla sjetiti: podmitila sam je psećom kosti i igračkom, pokazala joj gdje je njezino „mjesto“, pogladila je i rekla joj „čekaj“.

No nije mi bilo ni u peti da joj kažem: „Draga, moram na seminar relaksacije koji traje dva sata i nakon toga ćemo u šetnju. Molim te, čekaj me i budi strpljiva.“ Ili da joj pošaljem mentalnu poruku sličnog sadržaja. Moje viđenje svijeta tada jednostavno nije uključivalo mogućnost takve vrste komunikacije.

Naravno, čim sam izašla na hodnik, začula sam lagano cviljenje i grebanje po vratima. Srce mi se lomilo, ali nisam znala što bih. Dok sam se približavala liftu, srela sam jednu polaznicu seminara i izjadala joj se. Očekivala sam suosjećanje, no žena me prijekorno pogledala, kao da nije mogla vjerovati svojim ušima: „Kako misliš ne možeš joj objasniti?! A jesi li uistinu pokušala? Jesi li sjela pokraj nje i obrazložila joj situaciju?“ U tom trenutku samo što mi vilica nije pala do poda, kao u crtiću. Mogla sam odmahnuti rukom i reći si da je žena očigledno „zabrijala“, no na intuitivnoj razini znala sam da je u pravu te počela preispitivati sve što znam o životinjama i svojem odnosu s njima.

Neobična Britanka

Kako to u životu biva kad si postavimo neko važno pitanje, ubrzo je u moje ruke došla knjiga koja je sadržavala većinu odgovora: Komuniciranje sa životinjama – kako se intuitivno povezati s njima. Napisala ju je poznata svjetska iscjeliteljica životinja Margrit Coates, Britanka koja je od djetinjstva imala posebnu vezu sa svim bićima i komunicirala s njima. Margrit je dosad napisala nekoliko knjiga o životinjama, a u jednoj od njih - Angel Pets - opisuje kako je otkad pamti mogla čuti unutarnje glasove životinja.

„Moje najranije sjećanje je iz dobi od dvanaest mjeseci“, navela je. „Sjedim na visokoj stolici, a u sobu ulazi moj omiljeni ujak i daje mi slatkiše. Grabim punu šaku slatkiša i okrećem glavu ulijevo te vidim psa kako sjedi pod prozorom. Ujak i majka pričaju sa mnom, no sa mnom priča i pas. Svi su dio onog što doživljavam kao svoju stvarnost. Ljudi pričaju svojim glasovima; pas priča sa mnom svojim unutarnjim glasom. No meni je to sve jednako.“  

životinje 1Komunikacija unutarnjim glasom

Isprva mi je ovo Margritino svjedočenje zvučalo kao znanstvena fantastika, no otkrila sam da je princip komunikacije sa životinjama koji zagovara zapravo vrlo logičan i utemeljen na principima koje odavno prihvaćam kao svoju stvarnost: prostor oko nas nije vakuum nego je ispunjen živahnom kvantnom energijom koja prožima sva živa bića neprestano prenoseći bogatstvo informacija.

„Ograničavajuće je vjerovati da ne postoji ništa izvan pet fizičkih osjetila“, napisala je u Komuniciranju sa životinjama. „Mi smo prije svega energetsko tijelo i upravo kroz taj medij, odnosno energiju, šaljemo i primamo informacije.“ Isto to neprestano čine i životinje.

Ljubimci snažno reagiraju na naše stanje

Brojni su razlozi zbog kojih je većina ljudi izgubila sposobnost čitanja tih suptilnih energija: bombardiranost podražajima i informacijama, buka i užurbanost modernog načina života, misaone petlje koje naš zaposleni um neprestano vrti. No životinje i dalje žive u skladu s prirodom, potpuno svjesne svojeg okruženja i najsuptilnijih podražaja. Oni koji imaju ljubimca vjerojatno su primijetili da životinje neprestano „čitaju“ ljudske misli i emocije.

Primjerice, opće je poznato da nemirna i nervozna energija jahača može uznemiriti konja, a zabilježeni su mnogi slučajevi pasa koji predosjećaju bolest, epileptične napadaje ili pak samo reagiraju na nemirne misli i rastresena emocionalna stanja vlasnika.

U svojoj knjizi Margrit navodi primjer Harryja čiji je pas Tom svaki put tijekom njihove poslijepodnevne šetnje bezrazložno lajao. „Kako je Harry imao osobito stresan posao, posumnjala sam da su Toma vjerojatno uzbunile brige koje su se kovitlale Harryjevom glavom. Predložila sam Harryju da  tijekom šetnji više razgovara o lijepim stvarima u svom životu. Čim je to učinilo, lajanje je popustilo.“životinje 3

Intuicija je poput mišića

Budući da smo i mi dio prirode, posjedujemo istu intuitivnu sposobnost komuniciranja s našim krznenim prijateljima. No obzirom na to da je ne koristimo, ta je sposobnost kod većine ljudi atrofirala, poput mišića koji dugo ne koristimo. Kako je rekao slavni Albert Einstein: „Intuitivni um je sveti dar, a racionalni um je njegov vjerni sluga. Mi smo stvorili društvo koje štuje slugu, dok je dar zaboravilo.“

Srećom, jednako kao što atrofirani mišić možemo vratiti u funkciju pravilnom vježbom i kretanjem, intuiciju možemo ponovno probuditi i razviti, a jedan od alata koji nam u tome može pomoći jest meditacija. Osim što umanjuje razinu stresa i popravlja zdravlje, meditacija utišava naš um i pomaže nam da postanemo svjesniji tihoga glasa svojeg šestog čula. Redovitim vježbanjem u tom ćemo glasu naučiti prepoznati poruke naših životinjskih prijatelja koji će s nama početi nesebično dijeliti svoje viđenje svijeta. Shvatit ćemo da od njih možemo štošta naučiti.

Vidjeti svijet njihovim očima

Već samo iniciranje komunikacije sa životinjama pomoći će nam da naučimo jednu od najvažnijih lekcija na putu duhovnog rasta - prisutnost „ovdje i sada“. Svatko tko je imao zadovoljstvo boraviti sa životinjama mogao je primijetiti da se one ne opterećuju razmišljanjem o prošlosti ni projekcijama budućnosti. One su uvijek u trenutku, spremne živjeti punim plućima.

„Ljudi su često nestrpljivi i usmjereni na negativne strane svojeg života“, napisala je Margrit Coates. „Životinje nastoje prigrliti svaki trenutak, poklanjaju pozornost onome što ih uči svaka sekunda i iz toga radosno izvlače sve što se može. Vrijeme provedeno s njima pomaže nam da cijenimo svaki trenutak jer se budućnost može oblikovati našim uživanjem u sadašnjosti.“

Snimke dobrih djela koje čine životinje

Redovito komuniciranje sa životinjama na intuitivnoj razini pomaže nam da svijet počnemo gledati njihovim očima. One sebe ne doživljavaju kao odvojene od nas ili od prirode, postojanje prihvaćaju bez pitanja i svijetu ne pristupaju fragmentarno kao što smo mi skloni činiti. Sve im to daje anđeosku kvalitetu te ih čini spremnijima dijeliti svoju energiju bez traženja ičega zauzvrat. Internet je prepun snimaka dobrih djela koje su počinile životinje: pas u Čileu vukao je ranjenog psa preko nekoliko traka autoceste izbjegavajući promet da bi ga spasio; odvažna vjeverica nastojala je preplašiti nekoliko vrana da bi obranila svojeg mrtvog prijatelja… Primjera je bezbroj.

U svojoj knjizi Margrit navodi i primjer mačke Lilly koja je pomogla svojem bratu Teddyju kad mu je u grlu zapela vlat trave. S obzirom na to da se to dogodilo usred noći kad vlasnica nije mogla doći do veterinara, Lilly je lizala Teddyjev vrat sve dok se nije smirio, a zatim je uz njega zaspala sa šapama nježno položenim na njegov vrat. Lilly je znala da nešto ne valja i gdje se nalazi problem pa je ponudila svoje mačje iscjeljenje.

životinje 2Lekcije pojedinih vrsta

Promatranje životinja u njihovu prirodnom okruženju može nam pružiti brojne uvide, kaže Margrit, te nam savjetuje da budemo svjesni svih bića u svojem okruženju: malenih vrapčića koji nagovještaju dolazak proljeća, skakavaca koji se sunčaju na našem balkonu, jelena što šeću obližnjim šumarcima... „Karakteristike pojedinih bića putokazi su prema lekcijama koje od njih možemo naučiti“, napisala je.

Leptiri nas svojom transformacijom iz gusjenice u leptira uče da trebamo imati povjerenja u život i sve promjene koje donosi, jeleni nas pozivaju na istraživanje vlastite kreativne prirode, psi nas uče bezuvjetnoj ljubavi, vjernosti i prijateljstvu, a nestašluci vjeverica uče nas da sami sebe ne doživljavamo tako ozbiljno. Da bismo primijetili te lekcije,  trebamo se osvrnuti oko sebe, otvorena srca i praznog uma. „Ma kako mala, svaka životinja, ptica ili kukac komunicira s nama i uči nas kako obogatiti svoj život“, zaključila je Margrit.

Dokazi komunikacije

Jednom kad počnemo raditi na jačanju svoje intuicije i vježbati komunikaciju sa životinjama, kako ćemo znati da poruke koje nam životinje šalju nisu samo projekcija našeg uma? Postoji više načina (okvir na str. 26), a jedan od najboljih jest da komuniciramo s njima na izravan način, koji ima praktičnu primjenu i namijenjen je njihovoj dobrobiti. Margrit u svojoj knjizi opisuje primjer svoje tajnice Ali koja je jednog jutra odlučila testirati intuitivnu komunikaciju na svojem psu Flynnu. Svakog jutra dok suši kosu, Flynn Ali donese svoju igračku te slijedi igra dobacivanja.

No tog jutra Ali je svom psu nakon tuširanja poslala jasnu mentalnu poruku: Danas ništa od igračke, kasnim. „Na moje veliko čuđenje osušila sam kosu bez prisutnosti psa“, napisala je Ali. „Deset minuta kasnije poslala sam Flynnu misao: Ok, sad se mogu poigrati. U roku sekunde mogla sam ga čuti kako dolazi da bi što bolje iskoristio moj poziv. Sad  se često nastojim prilagoditi suptilnoj složenosti onoga što mi Flynn pokušava reći. Upravo je nevjerojatno kako je to produbilo našu međusobnu povezanost.“

Razgovor s Billie

Moram priznati, ja isprva nisam imala te sreće. Prateći Margritine savjete i vježbe, pokušavala sam nekoliko puta stupiti u kontakt sa svojom shih tzu kujicom Billie, no njezine poruke nisu stizale do mene. Sve do jednog dana kad je Billie na obiteljskom ručku dobila veliku teleću kost koju je neko vrijeme grickala, a potom ju je negdje sakrila. Nisam previše obraćala pozornost na to, no sljedeći dan Billie je u jednom trenutku  počela intenzivno gledati u mene.

Nije mi bilo jasno što želi, sve dok odjednom na platnu svojeg uma nisam vidjela sliku velike teleće kosti zakopane u dvorištu. Billie se u tom trenutku oblizala, kao da je znala da je poruka primljena. Pustila sam je u dvorište i dok sam je gledala kako radosno trčkara ukrug u potrazi za svojim blagom, postalo mi je toplo oko srca. Iako znam da moja intuicija još nije dovoljno jaka da bismo redovito razgovarale na ovoj razini, znam da postoji most koji nas veže i to je produbilo naš odnos.

Danas gledam u njezine velike smeđe oči s novim poštovanjem jer znam da je ona na mnogo načina mudrija od mene, svjesnija nevidljivih spona koje nas na suptilnoj razini povezuju sa svim bićima.

Ivona Lerman

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr