Djeca i novac: kako postaviti granicu

Dječje želje mogu biti neiscrpne, ali novac to nikada nije. Zato mališane treba podučiti granicama, strpljenju i vrijednosti, ali i bezvrijednosti proizvoda koji se svakodnevno nude. Neka vam riječi psihologa pomognu odgajati zadovoljno i sretno dijete koje će polako, vlastitim trudom, naučiti ispunjavati svoje želje

Mladi roditelji jako su sretni kad dobiju prvu bebu, svoju malu ljubav za koju su se dugo pripremali, uređivali stan, opremali i kupovali potrebne i nepotrebne stvari. Polako, dijete odrasta, ima sve složenije zahtjeve pa je za roditelje važno naučiti kako postaviti zdrave granice u njegovu odgoju. Postoje granice koje je važno osigurati, a jedna od njih je novac.

"Pa tata, novac dolazi iz bankomata"

Djeca u početku ne poznaju osjećaj ograničenja i vjeruju da novac dolazi „iz bankomata“, kao što mnogi mališani vjeruju da se hrana jednostavno dobiva u trgovini dok ih netko ne poduči odakle ona zapravo dolazi. Za malo dijete sustav protoka novca može biti presložen da bi ga ono potpuno shvatilo pa može biti šokirano i povrijeđeno time što mu toliko mnogo zanimljivih stvari ostaje izvan dohvata. Gotovo i nije moguće potpuno izbjeći taj šok, ali možete ga ublažiti mudrim pristupom. Važno je djetetu prenijeti ideju da novac nije svrha sama po sebi, nego samo sredstvo lagodnijeg življenja.

Zašto to ne možeš imati

Problem nastaje kada roditelji trebaju odgovoriti djeci zašto nešto ne bi trebala ili, jednostavno, ne mogu imati. Ponekad zbog vlastitih strahova, stida ili krivnje vezanih uz novac roditelji nastoje ugušiti dječje želje i zahtjeve kako bi izbjegli neugodne osjećaje. Tada se nerijetko počinju služiti kritikama, izazivanjem krivnje kod djeteta ili igranjem uloge žrtve, čime se stvaraju temelji za posve suprotan učinak od željenog. Naime, u odrasloj dobi osoba silom želi „nadoknaditi izgubljeno“ (o tome govori i narodna poslovica da je zabranjeno voće najslađe).

Napravit ćemo zajedno još bolju igračku

Ako ste prosječnog materijalnog stanja, morat ćete itekako ograničiti broj zahtjeva kojima ćete udovoljiti, posebno s obzirom na količinu primamljive ponude na tržištu. No postoji još jedan razlog, neovisan o vašem imovinskom statusu, a to je da izbjegnete da vam se dijete pretvori u roba potrošačkog društva, izmanipuliranog medijima i orijentiranog isključivo na vanjske, materijalne stvari. Tako npr. na upit djeteta od tri do pet godina za nekom skupom igračkom roditelji mogu odgovoriti da će svi zajedno napraviti još ljepšu igračku od lego kockica, papira, tkanine, daščica i slično. Ionako su često djetetovi upiti samo čežnja da dobije još više pažnje od roditelja, koji to često ne prepoznaju.

U najmlađoj dobi važno je učiniti sve što možete da postavite zdrave granice, ali da kod djeteta ne izazovete osjećaj da je nemoćno, da se njegove želje ne uvažavaju i da se mora pomiriti s oskudicom. Osnovni cilj je u djetetu istovremeno razviti zdrav osjećaj da je sposobno i da zaslužuje ostvariti svoje želje, ali da se sve želje ne mogu ostvariti odmah, nego ponekad treba pričekati – time ga učimo strpljenju i poštovanju pravila.

djeca novacKako među vršnjacima

Takvo odgađanje djetetu može najteže pasti kod borbe za moć i nadmetanja među vršnjacima. Neka djeca postaju ovisna o vanjskom dokazivanju moći, dok onoj koja ne mogu ili ne žele kupiti određeni proizvod druga djeca mogu učiniti život gotovo nepodnošljivim i izazvati u njima osjećaj manje vrijednosti. Ponekad se događa da školski nasilnici odaberu kao žrtvu upravo onu djecu koja ne nose vanjske statusne simbole „moći“ kao što su tenisice ili odjeća određenih marki. Zbog toga je djetetu bitno reći koliko nam znači i bez vanjskih statusnih simbola, npr.: „Tebe tata i mama jako vole i jako si nam važan, druga djeca žele biti važna jer nisu tako dobri učenici, sportaši kao ti...“

Pri tome je bitna poruka u odgoju da materijalne stvari nisu presudne za uspjeh i kvalitetu života, nego samo mogu biti pomoć ako kao osoba razvijamo unutarnje kvalitete. Objasnite djetetu što jednostavnije da je novac samo posrednik za ugodan život. Možete mu zadati određeni zadatak, npr. sedmogodišnjaku možete reći: „Marko, kad pomogneš tati oprati i usisati auto, dobit ćeš 10 kuna za kasicu“. Time smo djetetu prenijeli poruku da se treba potruditi da bi imalo novac, ali jednako tako da nije nužno odmah ga potrošiti (odgađanje potrošnje je zahtjevno, ali dijete će pristati ako mu roditelji osiguraju sve potrebno iz svojih sredstava).

Objasnite im manipulativne poruke medija

Dijete treba upoznati i s načinima na koje se njime pokušava manipulirati putem medija i reklamnih poruka. Naravno, sve to treba prilagoditi dječjem uzrastu, pa se s desetogodišnjakom može pričati konkretnije nego s djetetom predškolskog uzrasta. Djetetu ranog školskog uzrasta već se može objasniti: „Razmisli je li ti to baš treba. Usporedi cijenu u nekoliko dućana, raspitaj se kod prodavača o kvaliteti, savjetuj se s roditeljima i onda odluči“.

Kad ste u trgovini zajedno, potaknite dijete da uoči privlačnu ambalažu i izgled proizvoda, a zatim razmotri i njegovu kvalitetu. Kad gledate ili čitate reklame, usmjerite njegovu pozornost na manipulativne poruke i objasnite djetetu na temelju čega su odabrane i što se njima pokušava postići. Djeca, kao i svaka odrasla osoba, osjećaju kad nešto nije u redu i malo po malo naučit će kupovati proizvode koji su im zaista potrebni, koji su kvalitetni i funkcionalni, a ne one koji se najviše reklamiraju. No djeci je potrebna pomoć i potpora da se tako nauče ponašati, prepoznavati, cijeniti i svjesno analizirati.

Djeca koja nemaju granica osjećaju se nesigurno

Postavljanjem granica dijete će naučiti doživljavati male neugodnosti (frustracija zbog neispunjene želje), ali time će ojačati i shvatiti da je vrijedno potruditi se kako bi dobilo što želi. Dobar primjer su sportska natjecanja kada svojim trudom doživi pobjednički rezultat i nagradu. Ne padajte na suze za nekim proizvodom, to su samo dječji trikovi na koje smo slabi, a kojima pokušavaju proširiti granice dopuštenoga. Djeca koja nemaju ograničenja osjećaju se neobuzdano, nesigurno, čak i nevoljeno.

Također, djecu ne smijemo previše štititi, treba im prepustiti neke poslove poput pospremanja igračaka, uređenja sobe, pomoći u kućanstvu. Za neke unaprijed dogovorene poslove možemo ih i novčano nagraditi. Ali s novcem ne treba zarana pretjerivati, važnije je roditeljsko prihvaćanje, potpora i ljubav.

Darko Sambol, psiholog

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr