Khalil Gibran: O vremenu

U dalekom, svevremenom mjestu, mističan prorok korača pijeskom. U trenutku odlaska, ljudima želi pokloniti darove, ali ništa ne posjeduje. Ljudi se okupljaju oko njega, i postavljaju pitanja koja im leže na duši - o ljubavi, braku, djeci, prijateljstvu, radu, užitku..., a njegov dar njima je božanski nadahnuta mudrost. Evo što prorok kaže o vremenu...

Vi biste mjerili vrijeme, koje je neizmjerno i neizmjerljivo.

Vi biste da prilagodite svoje držanje i čak da upravljate svojim duhom po satima i godišnjim dobima. 

Od vremena biste da napravite potok i da na njegovoj obali sjedite i motrite mu tijek.

Ipak, bezvremeno u vama svjesno je bezvremenosti života,

I zna da je jučer samo današnje sjećanje, a sutra današnji san.

I da ono što pjeva i razmišlja u vama još prebiva u granicama prvog trenutka koji je razbacao zvijezde po svemiru.

Tko među vama ne osjeća da je bezgranična njegova moć ljubavi?

A, ipak, tko ne osjeća da je sama ljubav, premda bezgranična, sadržana u jezgri njegova bića, i da se ne giba od jedne ljubavne misli do druge, niti od jednoga ljubavnog čina do drugog?

I nije li vrijeme, kao ljubav, nepodjeljivo i neizmjerljivo?

Ali, ako u misli morate razdijeliti vrijeme na godišnja doba, neka svako doba sadrži sva druga,

I neka današnji dan obgrli prošlost sjećanjem i budućnost čežnjom. 

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr