Život u sadašnjem trenutku

Zen-budizam duboko je prožeo kulturu Dalekog istoka te utjecao na razvoj brojnih vještina i umjetnosti. Pjesništvo, kalografija, bonsai, čajna ceremonija i borilačke vještine razvijali su se pod snažim pečatom zenbudističke 'potrage za trenutkom'. Dugogodišnja sljedbenica zen-budizma iz Zagreba, Karmen Mihalinec piše o toj drevnoj tradiciji te o tome što je uz zen naučila o sebi i životu

Premda je na Zapadu poznatiji pod svojim japanskim nazivom zen, chan potječe iz Kine. Predaja kaže da ga je ondje početkom 6. stoljeća utemeljio znameniti indijski redovnik po imenu Bodhidharma. Osobitosti učenja koje je predstavio sažeo je u svega četiri retka. U njima kaže da se ono ne prenosi tekstovima već izravno s učitelja na učenika, da ga nije moguće izraziti riječima već samo izravno doživjeti u osobnom iskustvu, i da vodi oslobođenju otkrivanjem naše prave naravi.

Okretanje svjetla prema unutra

Koja je u chanu osnova pristupa životu koji se očituje kao nezabrinutost i lakoća bivanja? Budizam drži da je svijet u stalnome procesu promjene. Pojave nastaju, traju i prestaju u ovisnosti o nizu uzroka i uvjeta koji ih stvaraju. Naše zamjećivanje tog svijeta u neprestanoj mijeni ne odražava objektivnu stvarnost, već je rukovođeno mrežom osobnih interesa i želja. Ono što nam se sviđa grčevito nastojimo zadržati. Ono što u nama izaziva odbojnost još grčevitije nastojimo izbjeći i prekinuti. Posljedica je „sudaranje“ s tijekom stvarnosti u kojem su naša očekivanja iznevjerena, a prevladavajući doživljaj življenja je sukob, nezadovoljstvo, zabrinutost i težina. U našoj je moći, međutim, da izmijenimo taj doživljaj ispitivanjem načina na koji zamjećivanje iskrivljava našu sliku stvarnosti.

Ispitivanje zamjećivanja podrazumijeva istraživanje uma. Da bismo um istražili, trebamo ga prvo umiriti. Chan je prijevod sanskrtske riječi dhyāna, koja označava zadubljenost. U središtu škole je unutarnja praksa koju obično nazivamo meditacijom. Kineski je izvori nazivaju „okretanjem svjetla prema unutra“, odnosno usmjeravanjem pažnje koja je obično sasvim obuzeta vanjskim događajima na samo jedan odabrani predmet.

Što se zapravo događa u meditaciji

Prvi pokušaji u meditaciji mogu biti duboko razočaravajući. Suočavamo se s burom misli i osjećaja koja se nezaustavljivo valja, i nesposobnosti da pažnju zadržimo na jednome mjestu. Malo po malo uz strpljivost i ustrajnost uspjet ćemo pribrati um i doživjeti pozitivne plodove prakse. Opuštenost i mirnoća prvi su među njima. Kada znamo kako se opustiti, svakodnevne situacije i njihovo odvijanje u nepredviđenim smjerovima izazivat će manje stresa i zabrinutosti.

Opušten um uspijeva se mekano prilagoditi neočekivanome i povratiti smirenost. Nemoguće je da se sve odvije baš onako kako smo zamislili i sasvim je normalno da se tada osjećamo uznemireno. No kada smo upoznali mirnoću znamo i kako je vratiti, umjesto da energiju trošimo na održavanje vlastita emocionalnoga nemira, svoje sposobnosti možemo slobodno upregnuti u nalaženje najkorisnijega puta izlaska iz nepogode.

zenPovlačenje pa vraćanje u svakodnevicu

Napredni plodovi prakse vode razgrtanju slojeva riječi i komentara o stvarnosti i približavanju njezinu izravnome osobnom iskustvu. Tradicionalni okvir takvome uranjanju u sebe su meditacijska povlačenja koja mogu biti samostalna i skupna. Kao što riječ „povlačenje“ navješćuje, riječ je o vremenu kada se povlačimo iz svojih svakodnevnih života, poslova, obitelji i od prijatelja. Izdvajamo se na jedan ili više dana i sve vrijeme posvećujemo nastojanju da jasnije sagledamo odlike vlastita uma. Povlačenja su prilika da otkrijemo nove razine zadubljenosti.

Praksa chana se, međutim, ne zaustavlja na povlačenjima. Njezina se cjelovitost ogleda u prenošenju u sve vidove života. U povlačenju učimo kako se vratiti životu na nov, svjež i potpuniji način.

Meditacija u autobusu

Jednostavni poslovi poput hodanja, pospremanja, vožnje, sjedenja u autobusu ili čekanja u redu odlična su prilika da počnemo primjenjivati ono što smo naučili u sjedenju. Umjesto da se zadubimo u unutarnji monolog koji najčešće samo održava naša nepovoljna emocionalna stanja, meditacija nas uči kako da doživimo ono što je sada i ovdje, izravno i neposredno. Dovodi nas u stvarnost sadašnjega trenutka, jedinoga mjesta u kojemu se naš život doista odvija. Otvara nam oči za njegovu neponovljivost, jedinstvenost i vrijednost.

Od njega nas dijeli samo naš nemirni um koji stvarnosti uvijek nešto želi oduzeti, dodati, popraviti je ili na druge načine izmijeniti po vlastitim željama. Umireni um se bez otpora smješta u neposrednost zbivanja i boravi s njime. Ne opire se kada stvari krenu ovako ili onako, jer nema predumišljaja kako bi se trebale odvijati. Kada nema predumišljaja, nema iznevjerenih očekivanja, nema strepnje i nema osjećaja ugroženosti. To ne znači da nema planova ni brige o budućnosti. Izostaje međutim silna vezanost uz njihov ishod.

Suoči se, prihvati, riješi, otpusti

Pod vodstvom Shifua i drugih učitelja sjedila na mnogim meditacijskim povlačenjima. Uvijek su to bile prilike za dublje upoznavanje s gledištima i metodom chana koju sam slijedila. Od svih Shifuovih uputa i poduka, međutim, već godinama najviše se koristim jednim jednostavnim savjetom o nošenju s nedaćama i problemima koje nam život donosi na put. Sastoji se od četiri jasne i kratke upute: suoči se, prihvati, riješi, otpusti. One odražavaju neposrednost i jednostavnost koja me u chanu uvijek veselila. S druge strane, ocrtavaju preciznu sliku kako nastaju problemi – ne u situacijama, već u njihovu izbjegavanju, odbijanju, nerješavanju i ponajviše u nesposobnosti da ih otpustimo i krenemo dalje.

Taj posljednji korak, otpuštanje, podrazumijeva nevezanost uz ishod neke situacije. Shifu nam je znao reći: „Uspjeh je dobar rezultat, neuspjeh je dobro iskustvo“. Danas, nakon mnogih godina prakse, jasno mi je značenje tih riječi. Jasno mi je da su jedan i drugi podjednako vrijedni, zato jer me uspjeh nadahnjuje, a neuspjeh potiče da se još bolje posvetim nekom pitanju. No isto tako mi je jasno da su u izvjesnome smislu i podjednako opasni. Duboko vezivanje uz uspjeh ili neuspjeh opet zatvara vrata sadašnjosti. Kad mi je pred očima neka davna prošlost u kojoj mi nešto jest ili nije išlo od ruke, ili neka zamišljena budućnost u kojoj bih se htjela vidjeti, nastavljam živjeti u bujnim i burnim nestvarnim svjetovima, umjesto u sadašnjem trenutku.

Um djeteta

Jedan od ideala u chanu je stanje koje se naziva „umom početnika“. Smatra se vrijednim zato jer u njemu svaku situaciju i događaj vidimo svježim i široko otvorenim očima, baš poput djeteta. U rijetkim prilikama uspijem prošlosti prepustiti njezine uspjehe i neuspjehe, i ne ispredati budućnost sastavljenu od ovih ili onih nadanja i strahova. Tada otvaram prostor sadašnjosti, onome ovdje i sada, svojem životu baš u ovome trenutku. Uspijem izaći iz svakodnevnoga „ja“, osvrnuti se oko sebe, sa zanimanjem razgledati gdje sam se zatekla i spontano komunicirati s onime što vidim. Nakon mnogo godina prakse, epitet „početnički“ zbog toga smatram najvećim postignućem.

Karmen Mihalinec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr