Zašto neki ljudi 'zrače'? Što znaju bolje od nas?

Oni koji uspijevaju u životu u prosjeku nisu ništa pametniji ili talentiraniji od onih koji ne uspijevaju. Ono što ih razlikuje od većine je usmjerenost, mogućnost koncentriranja. Lijenost, rastresenost i neodlučnost nisu osobine ličnosti, već navike. Baš kao što možemo imati zdrave i nezdrave navike vezane uz tijelo, tako možemo imati zdrave i nezdrave navike vezane uz snagu volje

Usmjeravanje pozornosti određuje naš osobni magnetizam. Način razmišljanja ljudi koji 'zrače', samopouzdanje, vjera u ostvarenje ideja oblikuje izraz njihova lica i određuje stav tijela. Taj magnetizam je poput proročanstva koje samo sebe ostvaruje.

Mentalni nered = emocionalni nered

Ako ne razvijamo svjesnost o svojim unutarnjim stanjima, kroz život nas vode vezujuće emocije i egoistične želje. Takva, uznemirujuća stanja ometaju tijek misli i akcije čine kaotičnima. Netko tko bi jedan tren čitao knjigu, drugi tren jeo, a treći izašao van na kavu, ništa neće raditi s užitkom – usmjereno, koncentrirano, prisutno. Razlozi za takav mentalni nered često su emotivne prirode. Potisnuta ljutnja, tuga, seksualna želja, nisko samopoštovanje, problematični obiteljski odnosi... Sve su to sadržaji koji ometaju tijek misli.
A ako se nismo u stanju usmjeriti na neki cilj ili zamisao, počinjemo o sebi misliti kao o osobi slaba karaktera koja nije u stanju živjeti vlastiti život, što onda drugima daje prostora da vode i odlučuju umjesto nas.

Znak slabe volje nije samo nemogućnost usmjeravanja pozornosti na nešto, na primjer, mnogi ambiciozni ljudi opsesivno se bacaju na posao i ne znaju stati. Često je to znak izbjegavanja suočavanja sa sobom. Adrenalinska ambicioznost koja čovjeka zakida za njegov unutarnji mir nakon nekog vremena u tolikoj ga mjeri potroši da počinje kiksati i na poslovnom planu.
Čovjek najbolje djeluje kad njegova koncentracija izvire iz unutarnje mirnoće, a za to je, osim izoštrenog vanjskog fokusa, potrebno imati i jasan unutarnji fokus.

zašto neki zračeNemamo vremena, a zapravo u vremenu nema nas

Većina ljudi u glavi ima buku. Roj automatskih misli koje se nižu: Jesam ili nahranio psa; Danas ću otići u nabavku; Šefica mi kaže: ‘Nije ti to dobro’, a ja njoj: ‘Što opet ne valja’… Možemo otići na more i u planine, ali ne možemo pobjeći od svoje glave. 

Mada često imamo osjećaj da nemamo vremena, bilo bi logičnije reći da u vremenu nema nas. Ono teče, a mi smo izvan njega. A vrijeme nije ništa drugo doli niz sadašnjih trenutaka. U knjizi Moć sadašnjeg trenutka Eckhart Tolle piše: „Ništa se nikada neće dogoditi u budućnosti – dogodit će se u sadašnjem trenutku. Prošlost i budućnost nemaju vlastite stvarnosti. Oni svoju stvarnost posuđuju od sadašnjeg trenutka.“
Um prepun asocijacija plete mrežu vlastitih stvarnih i nestvarnih događaja. Naš osjećaj za stvarnost, naša pozornost može biti upletena u tu mrežu ili može biti izvan nje, usmjerena u pravcu koji sami odabiremo.

Istočna duhovna učenja su u velikoj mjeri usmjerena na odmor od misli. Meditacija je u tom smislu suprotna od koncentracije. Kad se koncentriramo na nešto, činimo to snagom misli. Kako bismo plan ili ideju realizirali, moramo imati razvijenu sposobnost usmjeravanja vlastite misli.

Nažalost, često se događa da se ljudi koji se puno posvećuju meditaciji i duhovnosti gube, da se u svakodnevnom životu osjećaju besciljno i besperspektivno upravo zato što je njihov cilj primarno unutarnji. Želeći doseći „određenu razinu svjesnosti“, oni svoju ambiciju okreću prema unutra i na taj način je gase.

Izbacite uljeze

Važno je razvijati i unutarnji i vanjski fokus. Pogled prema unutra omogućuje nam da postanemo kvalitetniji, a pogled prema van omogućuje nam da te svoje kvalitete izražavamo i dijelimo s drugima.
Svatko od nas ima kreativne i destruktivne potencijale. Kreativni nas potiču, inspiriraju i okreću prema naprijed, a destruktivni otežavaju, kompliciraju život i vuku nas unatrag. Naš unutarnji pogled može biti i destruktivan, kritički, baš kao što vanjski pogled može biti suviše natjecateljski, utemeljen na zavisti. Načinom razmišljanja i ponašanjem (prema sebi i prema drugima) možemo hraniti svoje kreativne i svoje destruktivne potencijale.

Na nama je da osvijestimo što nam čini dobro, a što loše. Neke misli u glavi (ili tijelu) stvaraju težinu, a neke donose olakšanje i mir. Prateći svoja unutarnja stanja, možemo odabirati misli koje nam čine dobro. Iz tog dobrog osjećaja iznutra naše djelovanje prema van može biti koncentrirano i kvalitetno.

Tomica Šćavina

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr