Zašto biramo pogrešne partnere i što je uopće dobar odabir?

Odabir partnera jedna je od najvažnijih životnih odluka. Kako znati da pri tom ne griješimo i što je uopće "pravi odabir", objašnjava splitska psihologinja Andreja Bubić

Što je uopće "dobar odabir"?

Nesretne veze, odlazak na savjetovanje ili psihoterapiju zbog lošeg odnosa s partnerom, rastave, razvodi, zlostavljanje u obitelji – to su neki od ishoda odabira pogrešnih životnih partnera koje nerijetko susrećemo oko sebe. Iako bismo, zbog porasta životnog standarda i prepoznavanja važnosti brige o sebi, očekivali da danas donosimo kvalitetnije odluke nego ikad prije, ponekad se čini da to i nije tako. Iako se ovaj fenomen ne može objasniti samo jednim činiteljem, vjerojatno je najvažniji razlog loših osobnih odabira nedostatak kontakta sa samim sobom.

Istraživači koji se bave odlučivanjem još uvijek ne znaju kako točno definirati „dobar odabir“. Nekad davno kvalitetu odluke definirali su na temelju njezinih objektivnih ishoda, nakon čega je opravdano prevladao stav kako se, umjesto na rezultat, važnije usmjeriti na kvalitetu postupka odlučivanja.

S obzirom na to da mnoge vanjske činitelje u životu ionako ne možemo kontrolirati, ima itekakvog smisla ispitati „zašto“ i „kako“ donosimo odluke, a ne „što se dogodi“ nakon što ih jednom donesemo. Na primjer, rijetko tko će za pojedinca koji je za partnera odabrao nekoga tko se tijekom vremena ozbiljno razbolio reći da se zaljubio u pogrešnu osobu, bez obzira na to što će ovaj puno previše dana provesti u strahu, a nažalost i bolničkim sobama i hodnicima.

Dobra je odluka "moja odluka"!

Iako ima smisla prilikom procjene kvalitete odluke vrednovati način njezinog donošenja, to je lakše reći nego napraviti. Naime, većina ljudi najosobnije odluke ionako donosi na način da ih osjeti u sebi, što onda opisuju kao odabir „srca“ ili „želuca“, a ne „glave“. Iako ljudi pritom, dakako, koriste mozak, ovakvim riječima žele reći da osobne odluke ne donose strateški, kalkulirajući ili koristeći Excel tablice i slična pomagala za usporedbu razloga „za“ ili „protiv“ nekog odabira. To je mudro: nemoguće je točno prepoznati činitelje koji doprinose rezultatu takvih „jednadžbi“, pri čemu je njihovo korištenje besmisleno i stoga što najvažniji kriteriji za donošenje osobnih odluka ionako nisu mjerljivi niti se mogu lako pretočiti u riječi.

U tom je smislu možda najbolje „dobru osobnu odluku“ definirati kao onu koja je istovremeno i „svoja“ i „moja“, odnosno onu o kojoj ne trebamo puno razmišljati i koju prati osjećaj da ne možemo postupiti drugačije. Dobra odluka jest ona za koju nam se čini da se sama donijela, što ne znači da je ishitrena ili pretjerano emocionalna, već da je donosimo na temelju intuicije, odnosno akumuliranog životnog iskustva koje je teško verbalizirati, ali vjerojatno predstavlja nešto najvrjednije što nosimo u sebi.

Zašto donosimo pogrešne odluke?

Pogrešne osobne odluke najčešće donosimo stoga jer sebe dovoljno ili ne poznajemo ili ne poštujemo. Mnogi ljudi jednostavno ne znaju dobro prepoznati svoje osobine i potrebe, pa odlučuju na temelju onoga što vide oko sebe i/ili mišljenja drugih ljudi. Životne partnere biraju u trenutku kad im okolina kaže da je vrijeme da ga izaberu, pa se odlučuju za dostupne ili izvana prihvatljive osobe jer nije lako plivati protiv struje i ne odabrati nikoga ili se vezati uz nekoga na koga okolina reagira podozrivo ili negativno.

Srećom, nerijetko se vanjski kriteriji poklope s unutarnjim osjećajem te stoga brojne društveno-poželjne veze rezultiraju uspjehom. Međutim, u slučaju da izostane podudaranje unutrašnjih i vanjskih motiva, odabrati nekoga zbog presnažnog socijalnog pristiska put je u nesretan život, a možda i fizičko ili emocionalno zlostavljanje.

Odabir partnera jedna je od najvažnijih životnih odluka. Osobu s kojom ćemo dijeliti život, prostor, a možda i djecu trebali bismo birati iz sebe, i to tako da odaberemo nekoga koga volimo i s kim dijelimo najtemeljnije životne vrijednosti. Iako to ponekad kratkoročno nije najlakši put, dugoročno su ovako odabrani partneri oni s kojima uistinu vrijedi podijeliti lijepe, i jedini s kojima je moguće prebroditi ružne trenutke s kojima se svi u životu prije ili kasnije suočimo.

izv. prof. dr. sc. Andreja Bubić, Filozofski fakultet u Splitu

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr