Sve vrste inteligencije

Ne očajavajte ako ste u matematici truba, a na trubi majstor ili se ne snalazite u prostoru, ali zato znate 'pročitati' ljude. Danas se vjeruje u osam vrsta inteligencije. Nađite ono u čemu ste najbolji i ne zamarajte se kvocijentom inteligencije - njegov je doprinos u uspjehu tek 20 posto

Što znači inteligentno?

Uobičajeno je da s riječi inteligencija označavamo umne sposobnosti učenja, razumijevanja, rasuđivanja i rješavanja problema. Međutim, znamo da ista osoba može biti slaba u matematici i logici, a sjajna u slikarstvu ili govorništvu. Primjećujemo i da neki ljudi naglašenog intelekta trpe neuspjeh u izboru prijatelja i ophođenju s okolinom, dok mnogi ponavljači razreda trijumfiraju u trgovini, sportu ili privatnom životu. Je li onda ispravno inteligencijom nazivati samo sposobnost logike i zaključivanja, ili je inteligencija zajednički izvor iz kojeg teku raznoliki talenti?

Najraniji zagovornik teorije o širokoj lepezi inteligencija je američki psiholog i harvardski profesor Howard Gardner, koji je 1983. u knjizi Frames of Mind iznio tvrdnju da se inteligencija grana na sedam tipova, pridodajući im naknadno osmi. Prema Gardneru i njegovim brojnim sljedbenicima, svako ljudsko biće posjeduje nešto od svih tipova inteligencije, ali ne u jednakoj mjeri. Koji će tip prevladati, ovisi o tome koji je dio mozga najrazvijeniji te o utjecajima okoline i situacijama u kojima se pojedinac nađe tijekom života, pogotovo u prvih desetak godina.

Kome je u djetinjstvu pri ruci glazbeni instrument imat će više izgleda razviti glazbeni potencijal, a tko je u prilici družiti se s loptom ili reketom bit će usmjereniji na koordinaciju pokreta i ravnotežu.

Danas se vjeruje je doprinos kvocijenta inteligencije u uspjehu tek 20 posto. Uspjehu više pridonose vješto komuniciranje, sposobnost „čitanja“ drugih ljudi i prepoznavanja vlastitih osjećaja i motiva.

Osam tipova inteligencije

Gardner je raspoznao osam oblika inteligencije i nadjenuo im sljedeće nazive: jezično-verbalna, logičko-matematička, zvukovno-glazbena, tjelesno-pokretna, vizualno-prostorna, unutarnja ili intrapersonalna, društvena ili interpersonalna te prirodna ili naturalistička.

Prva dva tipa inteligencije najlakše se mjere standardnim testovima i na njima se temelji obrazovni uspjeh. Te dvije vrste donedavno su bile uvažavane kao jedine „prave“ inteligencije. Sljedeća tri tipa teže su mjerljiva testovima, ali su važna u kreativnom stvaralaštvu. Posljednja tri tipa određuju kvalitetu privatnog života i uspjeha u odnosu s okolinom.


žena inteligencijaJezično-verbalna inteligencija

određuje sposobnost usvajanja govora, svladavanja pismenosti i korištenja riječi. Tko je ima razvijenu vješto se usmeno ili pisano izražava te s lakoćom uči jezike.
Posjeduju je pisci, novinari, odvjetnici, političari, tvorci križaljki i drugi kojima su riječi najvažniji alat. Sposobnost korištenja jezika mora se održavati i osvježavati vježbom jer smo skloni zaboravljanju riječi i konstrukcija, čak i u materinjem jeziku. Tipičan simptom oslabljene jezične sposobnosti je izbor pogrešnih riječi ili neuspješno prisjećanje: „Kako se ono kaže, na vrh mi je jezika“.

Uobičajeno je da bebe s osam mjeseci već prepoznaju početak i kraj riječi. Dok ne navrše godinu i pol, uče po jednu novu riječ svaka tri dana, a potom sve više, do desetak riječi na dan. Nekim je ljudima zbog nepravilno umreženih neurona u moždanim centrima za jezik otežano dostizanje prihvatljive razine korištenja govora i pisma, no moderne tehnike koje su razvili pedagozi i logopedi donose zapažene uspjehe.

Logičko-matematička inteligencija

diktira sposobnost baratanja brojkama, rješavanja matematičkih problema te rasuđivanja i zaključivanja na bilo kojem području djelatnosti. Visoka inteligencija ovog tipa pomaže, primjerice, brzom shvaćanju u što se isplati ulagati, koja će zanimanja biti tražena u budućnosti ili koja politička stranka ima najveće izglede za osvajanje vlasti. Tko je obdaren ovom inteligencijom ima izglede za uspjeh u poslovima koji zahtijevaju znanje matematike, fizike i kemije, dakle u raznim znanstvenim i tehničkim disciplinama.

Naglašena je i kod igrača šaha, bridža, preferansa i drugih igara koje podrazumijevaju proračune i kombinatoriku. Ovaj tip inteligencije pod kontrolom je dviju moždanih zona. Prva od njih upravlja smislom za količinu i omogućuje izvođenje operacija zbrajanja i oduzimanja. Druga služi za prepoznavanje brojki i drugih matematičkih simbola te njihovo pretvaranje u riječi. Uz njezinu pomoć izvodimo složenije operacije poput dijeljenja, oduzimanja i računanja postotaka, jer se one dijelom temelje na riječima.

Zvukovno-glazbena inteligencija

utječe na sposobnost stvaranja i izvođenja glazbe, ali i uživanja u njoj. Glazbeno nadareni ljudi trijumfiraju u skladanju, pjevanju, svirci, dirigiranju i plesu, ili im je glazba važan dio života i neizostavna kulisa za svakodnevne aktivnosti. Ova inteligencija izvire iz nekoliko moždanih centara, od kojih jedan regulira glazbeno stvaralaštvo, drugi izvođenje, treći raspoznavanje melodija i tonaliteta, a četvrti ritam.

Tjelesno-pokretna inteligencija

naziva se i motoričkom, daje sposobnost izvođenja složenih ili zahtjevnih tjelesnih aktivnosti. Visoko razvijena inteligencija ovog tipa navodi na bavljenje sportom, plesom, glumom ili pantomimom. Bitna je i za uspjeh u kirurgiji, preciznoj mehanici i drugim poslovima u kojima se traži vrhunska koordinacija pokreta. Osim koordinacije, brzine, savitljivosti, ravnoteže i snage, tjelesno-pokretna inteligencija obuhvaća i koordinaciju očiju i udova, u sprezi s prostornom inteligencijom.

Vizualno-prostorna inteligencija

regulira sposobnost uočavanja i razlikovanja boja, oblika, veličina i međusobnih udaljenosti predmeta. Vizualno i prostorno nadareni ljudi u stanju su prepoznavati i pamtiti obrasce, zamišljati prizore u tri dimenzije i snalaziti se u prostoru. Visok stupanj ove inteligencije zamijećen je kod vozača, mornara i pilota, kipara, arhitekata i dizajnera, izviđača i lovaca te – šahista.

Nedavno je istraživanje u Engleskoj otkrilo da taksisti imaju naglašenu ovu inteligenciju. Tu su pojavu stručnjaci objasnili razvojem moždanog centra za prikupljanje i obradu vizualnih podataka pod utjecajem svakodnevne prakse – vožnje ulicama velegrada. Ovu inteligenciju smatraju tipično muškom, jer su se tijekom tisućljeća ponajviše muškarci bavili poslovima koji je zahtijevaju, poput lova, borbe i istraživanja. Žene se pak jače ističu verbalnom, unutarnjom i društvenom inteligencijom.

Unutarnja ili intrapersonalna inteligencija

služi nam za razumijevanje samih sebe. Uz njezinu pomoć možemo naučiti koje situacije i radnje izazivaju pojedine emocije i što nas motivira na određene postupke. Visoko razvijena unutarnja inteligencija omogućuje nam svladavanje bolnih emocija i brz oporavak od stresnih iskustava. S naglašenim ovim tipom inteligencije lakše donosimo dugoročno isplative odluke, umjesto onih koje bi nam donijele brz, ali i nestabilan dobitak.

Društvena ili interpersonalna inteligencija

određuje vještinu ophođenja s drugima. Ona uključuje prepoznavanje tuđih emocija, motiva i namjera, sposobnost prilagodbe drugima i navođenja drugih da se prilagode nama. Jaka društvena inteligencija pomaže pojedincu da se uklopi u skupinu, da pridobije druge na svoju stranu i uvjeri ih u ispravnost svojih tvrdnji i postupaka. Društveno inteligentan tip spretan je i u manipuliranju okolinom jer znade kako će je najbolje šarmirati.

Stoga se ovakvi tipovi često bave politikom, marketingom, odvjetništvom i odnosima s javnošću, ali i pedagogijom, psihologijom i socijalnim radom. Zanimljivo je da dio mozga zadužen za razumijevanje tuđih postupaka i psihičkih stanja kod ljudi zauzima relativno najveću zapremninu u usporedbi sa svim drugim proučenim sisavcima.

Prirodnu ili naturalističku inteligenciju

Gardner je pridodao desetak godina nakon prvobitne razrade teorije o razgranatim inteligencijama. Njome su obdareni biolozi, zoolozi, botaničari, ekolozi, pa i obični ljubitelji prirode, biljaka i životinja. O razvijenosti ove inteligencije ovisi hoćemo li bacati plastiku zajedno s drugim smećem, ili u posebne kontejnere; hoćemo li kupovati proizvode od krzna i time poticati ubijanje životinja. Sudbina okoliša, drugim riječima, u rukama je onih koji razumiju kako se trebaju ophoditi prema njemu da bismo ga očuvali i omogućili si nesmetan nastavak života na planetu.

Iako tvrdi da ju je prilično teško definirati, Gardner razmatra mogućnost dodavanja još jedne vrste inteligencije – duhovne ili egzistencijalne. „Ona će se ticati sposobnosti postavljanja velikih životnih pitanja“, kaže.

Ozren Podnar

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr