Što 'srećkovići' znaju, a ostali ne?

Dobre prilike, sretni događaji i uspjeh nisu stvar sudbine. Sretni ljudi zapravo imaju navike koje svatko može naučiti, a psihologinja Tomica Šćavina otkriva koje su to...

Zanimljivo je da ljudi koji se smatraju sretnima zaista i imaju više sreće u životu. To, na svu sreću, nema veze s božanskom intervencijom ni s mehaničkim ponavljanjem: „ja imam sreće“ pred ogledalom, već s načinom razmišljanja koji je relativno jednostavan i dostupan svima. Prvi psiholog koji je taj način razmišljanja uspio i eksperimentalno istražiti je Britanac Richard Wiseman.

Eksperiment Sreća

Wiseman je započeo svoj eksperiment podijelivši ispitanike u dvije skupine. U prvoj su bili ljudi koji smatraju da nemaju sreće u životu, a u drugoj oni koji za sebe misle suprotno, da im je život pun iznenadnih sretnih okolnosti. I jednima i drugima zadao je isti, prilično jednostavan zadatak. Dao im je da prolistaju novine i rekao da prebroje u njima sve fotografije. Trik, naravno, nije bio u brojenju fotografija, već u činjenici da se negdje u sredini novina nalazio velik natpis na kojemu je pisalo: „Reci voditelju eksperimenta da si vidio ovu poruku i dobit ćeš 250 funti“.

Wisemenovo istraživanje pokazalo je da su ljudi koji se smatraju sretnima mnogo češće uočavali tu poruku od onih koji se smatraju nesretnima. Stvar je u tome da je poruka bila prilično uočljiva, ali ne za one koji su bili striktno fokusirani na zadatak – na brojenje fotografija. Iz ovog eksperimenta Wiseman je zaključio kako je jedan od najbitnijih faktora za osjećaj sreće (i generiranje sretnih okolnosti) otvorenost neočekivanim mogućnostima, odnosno otvorenost uma.

Ljudi koji se smatraju nesretnima skloniji su rigidnom mišljenju koje ubija kreativnost. Previše se vežu uz jedan put ili uz jedan cilj, što im na neki način suzi vidno polje i samim time ograniči mogućnosti izbora. S druge strane, ljudi koji smatraju da imaju sreće u životu opušteniji su i otvoreniji, pa su zato u stanju vidjeti sve ono što im se nudi, a ne samo ono što traže.

Loša fokusiranost

Evo primjera. Recimo, djevojka koja izlazi s društvom samo kako bi upoznala potencijalnog partnera vjerojatno će propustiti upoznati mnoge potencijalne prijatelje. Fokusiranost na jedno odvraća joj pozornost od svega drugog, a možda je upravo to drugo put do ostvarenja njezine želje. Čini se komplicirano? Zapravo je vrlo jednostavno. Da je bila otvorena za nova poznanstva bilo koje vrste, mogla je steći nove prijatelje koji bi je možda upoznali s budućim partnerom. Izreka Čudni su putevi gospodnji zaista ima smisla. Čiji god to putevi bili (gospodnji ili slučajni), jedno je sigurno – nisu pravocrtni.

Razmišljanja tipa: „Da sam mlađa, sigurno bih odmah našla partnera“ ili „Da sam rođena u bogatoj obitelji, život bi mi bio puno lakši“, nisu nikoga usrećila. Stalna želja za onim što nemamo upozorava na nemogućnost prihvaćanja sebe i svoje životne situacije. A tek kada prihvatimo svoje životne okolnosti onakve kakve sad jesu, možemo uočiti prilike koje nam se unutar tih okolnosti pružaju.

srećaEinstein i sreća

Kako je Einstein dolazio do svojih rješenja? Mada nemamo detaljan uvid u tijek njegovih misaonih procesa, znamo da nije razbijao glavu problemom. Umjesto toga, kada ne bi znao što i kako dalje, sjeo bi za klavir i svirao. Prema riječima njegove kćeri Maje, nakon sviranja često je znao reći: „Eto, sada sam shvatio o čemu se radi!“ Einstein je bio velik obožavatelj glazbe i, prepuštajući se sviranju, otvarao se novim putevima nadahnutog, kreativnog razmišljanja. Osim toga, koristio se alatima koje ima, koji su mu pri ruci, dok su nesretni ljudi skloni stalno tragati za alatima koji su izvan njihova dosega. Kada bi došao do prepreke koja mu se činila nepremostivom, Einstein nije razmišljao: „Da sam sad u laboratoriju od nekoliko milijuna dolara, lako bih došao do rješenja.“ Umjesto toga, on je sjeo za klavir.

Ljudi koji se smatraju nesretnima:

  • imaju mali krug prijatelja i poznanika s kojima ne dijele svoje planove, ciljeve, želje i ideje (jer im to ionako ne bi donijelo ništa dobro)
  • ravnaju se isključivo prema razumu i, jednom kad si nešto zacrtaju, drže se plana i programa
  • očekuju da u budućnosti neće imati sreće, što ih čini pesimističnima pa puno teže primjećuju nove prilike
  • nikada ne vide sreću u nesreći i zbog toga se vrlo teško nose sa životnim teškoćama

Sretni ljudi ravnaju se prema četiri osnovna principa:

  • Otvorenost. Sretni ljudi imaju velik broj prijatelja i poznanika s kojima razgovaraju o svojim planovima, željama, ciljevima i rezultatima. Prijatelji i poznanici im daju svoje prijedloge, ideje i sugestije ili ih povezuju s drugim ljudima te se tako njihovo polje mogućnosti širi.
  • Pozitivnost. Kad im se dogodi nešto loše, u stanju su vidjeti sreću u nesreći. Skloni su vjerovati da je svako zlo za neko dobro i živjeti po principu: kad ti život da limun, napravi limunadu.
  • Intuitivnost. Ne ravnaju se samo po razumu već obraćaju pozornost i na ono što im govore osjećaji i intuicija. Fleksibilni su i ne vjeruju da postoji samo jedan put do cilja, nego su skloni istraživati različite putove, što povećava izglede za uspjeh.
  • Optimizam. Očekuju da će imati sreće i ubuduće, što ih čini optimističnima i pomaže im da lakše prebrode teškoće. Senzibilni su na ono što ih usrećuje pa lakše uočavaju nove prilike.
Tomica Šćavina, psihologinja

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr