Nova definicija ljepote - prednosti i opasnosti pokreta Body Positivity

Različitosti nas čine posebnima i autentičnima, a povezuju nas empatija i razumijevanje prema drugačijemu. Pozitivan odnos prema tijelu – #bodypositive – u sve je većem fokusu u društvu i pomaže da bolje prihvatimo različitosti. Važno je početi od sebe, na kvalitetan način – onaj koji podržava našu realnost i naše zdravlje

Ono je jedino koje imate, tijelo je vaš dom

„Razgovarajte sa svojim tijelom tako da mu date podršku. Ono je jedino koje imate, ono je vaš dom i zaslužuje poštovanje“, rekla je na Ted Talksu u svom govoru Ending the Persuit od Perfection (Kraj potrazi za savršenstvom) plus-size model Iskra Lawrence.

Ova Instagram zvijezda, sa 4,4 milijuna pratitelja, mijenja pogled na različitosti i uzor je mnogim djevojkama koje se ne uklapaju u nametnute standarde. Svoj utjecaj koristi da prenese poruku o pozitivnom odnosu prema tijelu, a taj trend slijedi sve više ljudi.

Riječ je o društvenom pokretu Body Positivity koji se zalaže da se u društvu iskorijeni etiketiranje i diskriminacija na osnovi fizičkog izgleda. Sljedbenici ovog trenda, čiji broj iz dana u dan raste, smatraju kako ne bismo trebali osjećati pritisak da svoje tijelo trebamo ukalupiti u zamišljene idealne proporcije, odnosno da bismo svi trebali prihvatiti i (za)voljeti svoje tijelo, bez obzira na njegovu veličinu, oblik, sposobnosti, izgled ili boju kože.

Jednu lijepu definiciju ove filozofije dala je američka organizacija The Body Positive koja kaže da pozitivan odnos prema svom tijelu podrazumijeva stil života koji nam dopušta da volimo i njegujemo svoje tijelo te u njemu uživamo tijekom cijelog svog života.

Je li veličina (zaista) važna?

Primarno, pokret Body Positivity osmišljen je kao podrška marginaliziranim, često diskriminiranim osobama – pretile, transrodne i osobe drugačije boje kože – da bi ih potaknuo na spoznaju kako i oni zaslužuju voljeti sebe, da ljubav prema sebi nije rezervirana samo za „privilegirane“ – one mršavih, bijelih, utreniranih tijela.

S godinama, ovaj se trend širio jer su se s njegovom filozofijom počeli poistovjećivati i oni koji osporavaju sve što se trenutačno smatra prikladnim fizičkim izgledom, kao i osobe koje svojom vanjštinom od tzv. kanona idealne ljepote ne odskaču previše, ali žele prigrliti svoje male nedostatke.

žena

Kako je sve počelo?

Neki smatraju da ovaj pokret vuče korijene iz kasnih 60-ih i ranih 70-ih godina prošloga stoljeća, kad je u Americi pozitivan stav prema tijelu bio jedan od elemenata društveno-političke ideologije koja se protivila svakoj diskriminaciji, pa i kapitalističkoj industriji mršavljenja. Oni mlađi kao prekretnicu navode revolucionarnu marketinšku kampanju kozmetičkog brenda Dove iz 2004. godine, na čijim su reklamama u donjem rublju pozirale stvarne žene ‒ različite tjelesne težine i boje kože.

Veliki poticaj pokretu, smatraju neki, dao je i bestseler dr. Linde Bacon Health at Every Size (Zdravlje u svakoj veličini) koji promovira ideju da trebamo poštovati jedni druge bez obzira na tjelesnu težinu. U to vrijeme i Sensa je dala obol ovom pokretu veličajući tijelo svake žene. Iz broja u broj, objavljivali smo umjetničke crno-bijele „neobrađene“ fotografije aktova stvarnih žena, koje su nage odvažno stale pred objektiv pokazujući svijetu zašto su ponosne na svoja unikatna tijela.

em ford my pale faceEm Ford

Protiv struje društvenih normi

Iako mediji i društvene mreže, povijesno gledajući, nisu bili najsigurnije mjesto za stvaranje pozitivne slike o tijelu, neočekivano, zahvaljujući Instagramu, društvenoj mreži koja se smatra suvremenim predvodnikom ovog pokreta, ova se ideja proširila u svaki kutak svijeta. Osobe svih spolova i boja kože, različite tjelesne konstitucije i težine, ali i razine samopouzdanja dijele na toj platformi svoje priče i slike svog tijela popraćene hashtagovima kao što su #bodypositive, #bopo, #bodyacceptance.

Svakom riječju i slikom mijenjaju globalnu perspektivu društva, propagirajući stav da je svako tijelo lijepo, dostojno poštovanja i vrijedno. Sve brojniji body positive influenceri koračaju protiv struje uobičajenih društvenih normi kako bi svojim primjerom svakog od nas potaknuli da budemo zadovoljniji u svojoj koži, ne sramimo se i ne ispričavamo zato što imamo tijelo kakvo imamo.

Bez šminke, vitiligo, plus size modeli...

Grammyjem nagrađena pjevačica Alicia Keys pridružila se ovom pokretu objavljujući svoje fotografije bez trunke šminke, pokazujući da se istinska ljepota krije upravo u malim nesavršenostima. Inspirativne poruke o svom tijelu koje odskače od uobičajenih kriterija ljepote širi i model Winnie Harlow, koja boluje od vitiliga.

Iako su je zbog izgleda često zadirkivali, kanadska je manekenka svoju depigmentiranu kožu iskoristila kao prednost ‒ uspjela je izgraditi uspješnu karijeru, ali i samopouzdanje.

ashley grahamAshley Graham

Priča Ashley Graham

Ashley Graham, svjetski poznati plus-size model slavi svoju figuru od 85 kilograma u ime svih onih s viškom kilograma. Prodrmala je modnu scenu pozirajući na čak šest naslovnica svjetski renomiranih magazina, uključujući i Sports Illustrated na kojemu je osvanula u kupaćem kostimu kao prvi model s oblinama.

U svom Tedx govoru, Ashley, koja je već u tinejdžerskoj dobi postala model, iskreno progovara o svom iskustvu posramljivanja tijela. Prisjeća se kako su joj govorili da je poprilično lijepa za debelu curu, a kad bi rekla da je po zanimanju model, na sveopće čuđenje morala je, gotovo ispričavajući se, objašnjavati da je plus-size model.

Ni sama, priznaje, nije voljela svoj izgled i tražila je potvrdu izvana sve dok nije shvatila da sama mora stvoriti novu definiciju ženske ljepote. Naučila je, zaključuje u svom izlaganju, da ljepota prelazi granice konfekcijskih veličina, savjetujući gledateljima: „Budite svoji, budite stvarni, budite autentični ‒ budite svoj omiljeni tip žene!“

Izgledaš odvratno!

Da postoji više načina promicanja pozitivnog odnosa prema tijelu pokazala je Em Ford, vizažistica i autorica bloga My Pale Skin. Suočena s teškim oblikom akni u odrasloj dobi, odlučila je na društvenim mrežama objavljivati fotografije svog nenašminkanog i našminkanog lica.

One koje su prikazivale njezino lice prekriveno upalnim crvenilom, među ostalim, pratili su i ružni komentari poput: „Izgledaš odvratno“, ali njezino se samopouzdanje nije poljuljalo. Naprotiv, nastavila je objavljivati svoje fotografije bez šminke, poručujući ženama: „Izgledate predivno i nemojte nikome dopustiti da vas uvjeri u suprotno, a ponajprije sebi.“

Promijenjena slika modnih pista, reklama, naslovnica časopisa

Ove i brojne druge blogerice, manekenke, influencerice i aktivistice započele su važnu borbu, a svoje bitke dobivaju. Bilo da se zalažu za odjeću svih veličina ili samo iskaču iz tradicionalnih obrazaca ljepote, svoje nesavršenosti hrabro stavljaju u centar pozornosti. Ne samo što mijenjaju sliku modnih pista nego su uzdrmale i status quo modnih magazina, ali i modne i kozmetičke industrije koje su, prema mišljenju mnogih, glavni krivci za iskrivljenu sliku ljepote.

Zahvaljujući njihovim istupima, neki su brendovi odlučili ne koristiti Photoshop u svojim reklamnim kampanjama, pojedini magazini su obećali da više neće na svojim naslovnicama objavljivati senzacionalističke naslove o mršavljenju, TV kuće su počele zapošljavati voditelje bez obzira na njihov izgled, kreme za zrelu kožu napokon reklamiraju žene s borama, sve su brojnije modne kampanje s plus-size modelima...

Manekenka bez zuba, model s dlakavim pazuhom

Jedan od recentnijih primjera je reklama za donje rublje brenda Mark & Spencer koja pod reflektore stavlja model s naslagama sala oko trbuha. Pozitivan primjer dao je ovih dana i Primark koji je za svoju ljetnu kampanju odabrao manekenku Symone Lu, čijem širokom osmijehu nedostaje prednji zub.

I Nike, u jednom od svojih Instagram postova, slavi prirodnost: njihov model u sportskom grudnjaku s podignutom rukom otkriva neobrijano pazuho. Slika je dobila više od osam tisuća komentara ‒ neki zahvaljuju sportskom brendu što slavi nešto potpuno normalno kao što su dlačice, dok drugi pišu: „Grozno!“

žena

Tanka granica do promicanja debljine

Osnovna ideja Body Positivity pokreta itekako je pozitivna, ali kad se zagrebe ispod površine, izranjaju neke dileme. Donosi li novu vrstu ljubavi prema tijelu ili nam skreće pažnju sa zdravlja, pitaju se neki, aludirajući na komentare modela Tess Holliday, koja je često na meti kritike da promiče debljinu: „Ne opterećujem se time što će mi ljudi reći jer mislim da bi svatko od nas trebao živjeti onako kako želi. Ako želim sladoled, pojest ću ga, a ako se sutra ne probudim, koga briga, barem sam uživala u sladoledu.“

Ovakve i slične izjave pokazuju da možemo povećati samopouzdanje i voljeti tijelo umom, ali ako tome ne pridodamo zdrave navike, ta prekrasna afirmacija pada u vodu ‒ i može biti potencijalno opasna. Prema novom engleskom istraživanju, objavljenom u znanstvenom magazinu Obesity, ovaj trend koji prihvaća debljinu može osobe s prekomjernom tjelesnom težinom odvratiti od priznavanja da imaju višak kilograma te poticati nezdrave navike, što je često siguran put do brojnih ozbiljnih zdravstvenih tegoba, upozoravaju stručnjaci.

Tijelo kao najbolji prijatelj i suputnik

Psihoterapeutkinja Mirta Fraisman Čobanov naglašava da bi ova filozofija trebala biti prvenstveno utemeljena na ljubavi prema svom tijelu. „Umjesto da se fokusiramo na vanjsku ljepotu, radije se usredotočimo na ljubav prema vlastitom tijelu i tretirajmo ga kao najboljeg prijatelja i suputnika koji nam dobro i dugo treba služiti.

Ako doista (za)volimo svoje tijelo, vrlo teško ćemo u njega unositi ono što mu šteti i opterećivati ga sa 20 kg viška. Prihvaćanje sebe i svog tijela put je prema zdravlju, a stav 'lijepa sam si takva kakva sam, a ne brinem se o svom tijelu i tretiram ga loše' jest obrambeni mehanizam i treba ga na vrijeme prepoznati.“

Ne smije biti izgovor za opravdavanje pretilosti i nezdravog života

Body positive koncept nije i ne smije biti izgovor za opravdavanje pretilosti (ili anoreksije) i nezdravog stila života. Kad veličamo izgled bez fizičke i psihičke snage koje proizlaze iz dobroga zdravlja, nešto ne radimo dobro. Ako je naš jedini cilj osjetiti zadovoljstvo kad se pogledamo u zrcalo, onda smo uspjeli, ali ne postavljamo li time ljestvicu vrlo nisko?

Stvaranje cjelovite, pozitivne slike o sebi, smatra terapeutkinja Fraisman Čobanov, proizlazi i crpi snagu iz razvoja samopouzdanja i prihvaćanja sebe kakvi doista jesmo. A tu predivnu sliku o sebi svakodnevno bismo trebali oplemenjivati: upoznavanjem sebe i slušanjem svog tijela, razvijanjem zdravih navika, jedenjem kvalitetne hrane, adekvatnim odabirom fizičke aktivnosti, poštujući preporučenu duljinu spavanja, ali i brigom o mentalnoj higijeni da bismo se mogli uspješno nositi sa stresom.

Voljeti tijelo znači pružiti mu najbolju brigu

Nerealni standardi ljepote i dalje su uvelike prisutni diljem svijeta, na svakom ekranu i vidljivoj površini, od oglasa uz cestu do filmova i interneta, ali zahvaljujući pokretu Body Positivity, sve više ljudi napokon čuje njegovu poruku ‒ da bismo svi trebali voljeti vlastito tijelo, unatoč onomu što nam serviraju mediji, modna, kozmetička ili dijetetska industrija i ‒ ono još važnije ‒ da možemo voljeti i cijeniti svoje tijelo te slaviti sve ono za što je sposobno dok mu istodobno pružamo najbolju moguću njegu i skrb.

Moguće je istovremeno biti zadovoljan svojim izgledom i neprekidno pokušavati ostvariti najbolju verziju sebe (onu koja je idealna za nas, a ne onu koju nam drugi nameću). Ova se dva načina razmišljanja međusobno ne isključuju, ali razdvaja ih tanka linija – ona po kojoj moramo hodati pažljivo i s dobrim namjerama.

žena

Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr