Zašto se sve manje družimo u svom domu?

Život je ubrzaniji pa se u svemu traže praktična rješenja, poput onoga da se dječji rođendani slave u igraonicama. Općenito se važni događaji češće obilježavaju izvan kuće; u kafiću, restoranu, kinu, a druženja se dogovaraju poput poslovnih sastanaka. Je li gostoljubivost u današnjem, virtualnom svijetu stvar prošlosti ili je još znamo oživjeti? Ovo su pitanja na koja vrijedi odgovoriti i ponovo pronaći čari zajedništva...

Radgost, bog gostoljubivosti

Širom svijeta od pamtivijeka se gosti dočekuju srdačno i s poštovanjem. U drevnim kulturama gostoprimstvo se cijenilo kao jedna od najvećih vrlina – primjerice, u staroslavenskoj mitologiji posebno mjesto imao je Radgost, bog gostoljubivosti i zaštitnik putnika.

Ritualima dobrodošlice prožet je i suvremeni život na najraznovrsnije načine, od njegovanja tradicionalnih narodnih običaja do bontona. No, dok su naši roditelji, bake i djedovi za goste čuvali najbolje poslastice i najudobniji naslonjač, a podrazumijevalo se i da gost može prespavati kad nekome izdaleka dođe u posjet, danas često nastojimo „skratiti priču“ na neobaveznija druženja.

Praktičnije i dinamičnije

„Život je ubrzaniji pa se u svemu traže praktična rješenja, poput onoga da se dječji rođendani slave u igraonicama. Općenito se važni događaji češće obilježavaju izvan kuće; u kafiću, restoranu, kinu...

I samo ugošćivanje u kući se promijenilo. Prije je bilo 'statično'; više generacija okupilo bi se za stolom i sve se vrtjelo oko toga, a danas se ljudi ponajprije druže sa svojom generacijom (primjerice, mladi parovi) ili s ljudima sličnih interesa, poput kolega s posla.

Druženja su dinamičnija, puno toga odvija se 'u hodu', s manje formalnosti“, kaže Irena Jurjević, voditeljica Centra uspjeha za osobni i profesionalni razvoj te savjetnica iz gestalt psihoterapije i praktičarka neurolingvističkog programiranja i hipnoze.

Dodaje da se druženja, iako su sama po sebi manje formalna, ipak dogovaraju poput poslovnog sastanka. Naime, samo se u manjim sredinama još zadržao običaj da spontano navratimo do nekoga bez najave ili sjedimo na ručku bez gledanja na sat. U gradu je to gotovo nezamislivo; i radi najobičnijeg odlaska na kavu proučavamo planere tražeći slobodne sate u kojima bismo se mogli uskladiti s ostatkom društva.

stolBudite s onima koje volite

„Često se to naposljetku pretvori u virtualno druženje pa 'popijete kavu' dopisujući se na društvenim mrežama, umjesto da se družite s nekim uživo jer za to, naizgled, nemate vremena. Paradoksalno je da su ljudi postali lijeni da drage osobe pozovu k sebi ili im odu u posjet, a troše puno vremena obilazeći trgovačke centre kako bi tim osobama kupili blagdanske darove, umjesto da jednostavno budu s onima koje vole“, ističe Irena Jurjević.

Voditeljica Centra uspjeha napominje da to koliko (ni)smo gostoljubivi ovisi i o karakternim osobinama – ekstrovertirane osobe su otvorenije i vole se družiti, a introvertirane su više okrenute svom unutarnjem svijetu i češće se osamljuju. No, odnos prema gostima i ugošćivanju u mnogočemu se temelji na tome kako shvaćamo vlastiti komoditet te koliko su nam važna društvena očekivanja i (samo)nametnute uloge.

Ugošćivanje nije robna razmjena

„Općenito gledajući, u današnjem svijetu naglasak je na individualnosti, odnosno zadovoljavanju vlastitih potreba. Također je zamjetna i sve veća površnost, kao da je najvažnije zadovoljiti vanjsku formu.

Mnogi misle da nešto moraju kako bi nekoga ugostili ili došli u goste – da moraju kuhati, kupovati, darovati, da stan mora izgledati savršeno i svega mora biti u izobilju. No ugošćivanje ne bi trebalo biti robna razmjena, nego davanje onog najboljeg iz dubine sebe“, kaže Irena Jurjević, ističući da je od „moranja“ neizmjerno važnije pokazati drugima da nam je stalo do njih i pažljivo ih slušati. Tako bi se izbjegle mnoge trzavice na blagdanskim okupljanjima.

dobrodošliIzbjegnite nesuglasice

„U filmovima s blagdanskom tematikom često se priča vrti oko toga da se rodbina okupi za Božić pa nastanu svakakve zavrzlame. U pravilu, sve završi happy endom, ali tako je samo u filmu. Ljudi mi često opisuju kako su proveli blagdane izrekom Svakoga gosta tri dana dosta. Najčešće je riječ o tome da se dolaskom u roditeljski dom vraćaju u prošlost jer svi članovi obitelji automatski preuzimaju svoje nekadašnje uloge.

Majka i otac ponašaju se prema njima kao da su još djeca, a ne odrasle osobe, a i oni sami, kao i njihova braća i sestre, kao da postaju djeca kakva su nekad bila. Tada na površinu izbiju nerazriješeni problemi i nesuglasice iz prošlosti“, pojašnjava savjetnica za osobni razvoj, upozoravajući da se to ne može raščistiti svađom, nego osvještavanjem sljedeće činjenice: ako smo odrasli, onda bismo trebali biti i dorasli tome da nekoliko dana zajedno provedemo pod istim krovom u miru i razumijevanju.

Slične situacije događaju se i dugogodišnjim prijateljima koji se zbog udaljenosti samo povremeno posjećuju pa se iznenade kad uvide koliko su se s godinama promijenili. No, to ne bismo trebali doživljavati kao prepreku, nego, štoviše, kao poticaj da odnose više izgrađujemo u sadašnjosti.

Otvorite srce, um i vrata

Goste bismo trebali dočekivati otvorena srca i uma te otvorenih vrata. U našem društvu uvriježeno je da se snažno i trajno vezujemo za jednu kuću ili stan, da težimo posjedovanju, zbog čega na razne načine možemo biti nepristupačni, a da toga nismo svjesni.

U mnogim zemljama ljudi se često sele, ne vezuju se uz nekretnine toliko emocionalno. To ne znači da svi moramo boraviti na što više različitih mjesta. No sâm život treba sagledati šire od četiri zida. Zapravo je cijeli svijet naš dom i upoznavanje ljudi drugih kultura izuzetno nas obogaćuje“, zaključuje Irena Jurjević.

Upravo na taj način živi Rujana Lukač – već petnaestak godina putuje svijetom tako da s nekim besplatno „zamijeni“ dom. Sanjarila je o tome još kao djevojčica, fascinirana time kako prijateljica njezine majke odlazi u inozemstvo izvan uobičajenih turističkih aranžmana prepuštajući svoj životni prostor neznancima dok ona za to vrijeme boravi u njihovu domu.

Zamjena doma

„U studentskim danima san mi se ostvario jer su roditelji kupili malu kamenu kuću na Hvaru. Rado su mi omogućili da je 'razmjenjujem' jer se gostoprimstvo oduvijek njeguje u našoj obitelji. Štoviše, nekoliko puta putovali su sa mnom – zamijenili smo vikendicu za skijanje u Austriji i odlično se proveli.

Kuću na Hvaru 'mijenjala' sam i za posjete Švicarskoj, Francuskoj, SAD-u, Kanadi, Barbadosu, Tajlandu, Šri Lanki...“, otkriva bivša novinarka i televizijska producentica, koja je na ovaj način počela putovati tako što se učlanila u Home Exchange, vodeći svjetski portal za razmjenu stanova i kuća u više od 150 zemalja. To joj se toliko svidjelo da je potaknula osnivanje njihova hrvatskog servisa i danas je predstavnica Home Exchangea za našu i okolne zemlje.

Jedinstvena životna škola

„Ljudi su sve svjesniji koliko mogu profitirati razmjenjujući svoje nekretnine u takozvanoj ekonomiji dijeljenja. Nije riječ samo o financijskoj uštedi (plaća se samo članarina i vlastiti troškovi puta) nego i o neprocjenjivom iskustvu da neki kraj upoznate iz domaće perspektive, da možete neopterećeno putovati s cijelom obitelji i steći nove prijatelje.

Ne morate imati velebnu kuću ili stan – ukusi su različiti, pa je doista moguće da svoju garsonijeru zamijenite za vilu. Uvjerila sam se u to jer naša kućica na Hvaru nije bila ni blizu mora, a mnogima se svidjela. Razmjena domova jedinstvena je škola gostoljubivosti, mnogi to nazivaju svojom životnom prekretnicom.

Kamo god da dođem, dočekuju me ljubaznošću i brižnošću, i nastojim to pružiti zauzvrat“, kaže Rujana Lukač, ističući kako je istinski spoznala da jedni drugima nismo stranci jer gostoljubivost i velikodušnost univerzalne su vrline koje svi imamo u sebi.

Ivana Vodogažec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr