Teški metali - kako djeluju na organizam i kako se od njih očistiti

Zemlja, zrak, voda... izvori su našeg postojanja i blagostanja. No, svojim djelovanjem ta smo blaga onečistili, među ostalim, i teškim metalima. Otkrijte kako možemo izbjeći njihovo djelovanje na organizam, čak i iscijeliti se ako su nam već nanijeli štetu

Udio teških metala u životinjama i ribi u Hrvatskoj se od 1990. stalno smanjuje, a razlog je vjerojatno propast industrije, odnosno rudarstva

Udio teških metala u životinjama i ribi u Hrvatskoj se od 1990. stalno smanjuje, a razlog je vjerojatno propast industrije, odnosno rudarstva

Nijedan lijek ne pomaže dok ih ne izbacimo

Svijet u kojem živimo dom je i teških metala, onih koji su našem organizmu u malim količinama potrebni, ali i onih koji nam štete i, zbog djelovanja ljudske ruke, zagađuju naš okoliš – hranu, vodu i predmete koje koristimo u svakodnevnom životu.

Kronični umor, anemija, problemi s reproduktivnim organima, autizam, Parkinsonova i Alzheimerova bolest samo su neke od bolesti čiji uzrok može biti opterećenost organizma opasnim teškim metalima – živom, kadmijem, olovom, arsenom, kromom i drugima – tvrdi američka liječnica holističke medicine dr. Lauren Deville, navodeći kako nijedan lijek ili tretman ne mogu pomoći u liječenju tih bolesti dok se iz tijela ne izbace teški metali.

Oni se talože u našim tkivima uzrokujući akutne, ali i kronične bolesti i tegobe te predstavljaju, zaključuje liječnica u svom istraživanju o teškim metalima, najveću prepreku izlječenju.

Živa u organizmu

Prema njemačkom liječniku, praktičaru prirodne medicine Dominiku Golenhofenu, koji je cijeli radni vijek posvetio teškim metalima, oni mogu biti uzrok, ali i posljedica bolesti te je važno ustanoviti krije li se iza njih neko kronično stanje. Zdrav će organizam, naglašava liječnik, donekle moći sam izlučiti teške metale, no kod kroničnih bolesti to je nemoguće te je važno ustanoviti je li i koliko tijelo opterećeno štetnim teškim metalima, a onda mu i pomoći da ih izluči.

Medicina će lako dijagnosticirati akutno trovanje nekim teškim metalom kad je njegova koncentracija u tijelu jako visoka i simptomi trovanja očiti, no rijetko će na iste teške metale posumnjati kod navedenih bolesti i stanja, koji su, možda, uzrokovani taloženjem teških metala tijekom dugog niza godina ili desetljeća.
Amalgamske plombe glavni su izvor žive u našem organizmu, objavila je još prije 26 godina Svjetska zdravstvena organizacija.

Bez obzira na to kad je amalgamska ispuna stavljena u zub, on će dugoročno, godinama, u organizam ispuštati male količine žive koja nam, ovisno o otpornosti organizma, može zadati velike probleme.

Dvije skupine teških metala

Teški su metali oduvijek u prirodi – prvenstveno u stijenama – no otkad je industrije, „puštamo“ ih i u tlo i u vodu, dakle u svoju hranu, ali i u ambalažu, kozmetiku, predmete opće uporabe, čak i u igračke. Evolucija, nažalost, nije predvidjela teške metale u našem najbližem okolišu pa stoga nismo razvili mehanizme obrane od njih pa se oni mogu taložiti u organizmu i, ovisno o njegovoj otpornosti, uzrokovati probleme. To znači da će više problema nataloženi teški metali uzrokovati kroničnim bolesnicima, no i sami mogu biti jedini uzrok bolesti ako se u zdravom organizmu njihova koncentracija s vremenom poveća.

Teški metali dijele se na dvije skupine – one koji su našem tijelu potrebni i koje nam je priroda namijenila te one koji nam ne čine dobro, nego, štoviše, samo zlo, a dolaze iz zagađenog tla, vode i zraka. U prvu skupinu esencijalnih teških metala koji su neophodni našem metabolizmu i čiji manjak uzrokuje zdravstvene tegobe spadaju bakar, cink, željezo i mangan. Nedostatak željeza, primjerice, uzrokovat će anemiju, manjak kroma dijabetes i slično.

Prevelike količine korisnih teških metala također mogu biti toksične, a to su svakako, i u malim količinama, teški metali koji organizmu prirodno, evolucijski nisu potrebni – olovo, živa, kadmij i arsen, ali i aluminij, kobalt, paladij, platina, kositar. Svi se oni koriste u industriji i energetici, odakle dospijevaju u okoliš pa time i u našu vodu i hranu. Kao sitne čestice iz industrijske prašine talože se u vodi i tlu te u konačnici završavaju u životinjskom mesu, voću i povrću, žitaricama, ribama, školjkašima, glavonošcima, općenito u našoj hrani.

Taloženje u stanicama

Uneseni u organizam, teški metali se talože u masnim i vezivnim tkivima, a kad tamo više za njih nema mjesta, taložit će se u organima, kostima, u svim stanicama tijela. Kako im i samo ime govori, oni su teški pa iz stanica istiskuju laganije, tijelu nužne elemente – vitamine i minerale, onemogućujući metaboličke procese i stvaranje enzima nužno potrebnih za zdravlje i život. Kad se „udruže“ s nasljednim genskim kodom, izazivaju i promjene koje mogu uzrokovati stvaranje karcinoma, smatra Golen­hofen. Prema njegovim istraživanjima, teški metali udruženi s drugim štetnim organizmima i tvarima u našem tijelu imaju još jače negativno djelovanje.

Primjerice, patogene bakterije zajedno sa živom, prvenstveno prisutnom u amalgamskim zubnim plombama, čine naš organizam otpornim na djelovanje antibiotika, a i gljivice i plijesni „vole“ teške metale, zbog čega je, primjerice, Candidu albicans iz tijela nemoguće odstraniti ako se organizam ne očisti i od žive, s kojom kandida jača.

U spoju s bjelančevinama i sumpornim spojevima, smatra Golenhofen, teški metali uzrokuju razvoj autoimunih bolesti jer naš imunosni sustav te spojeve prepoznaje kao toksine pa napada stanice opterećene teškim metalima. To je dobra tjelesna reakcija, no može uzrokovati teška oštećenja stanica i tkiva.

Kako potiskuju minerale i izazivaju bolesti

Teški metali u organizmu lako zamjenjuju minerale, pa će olovo zamijeniti kalcij i uzrokovati osteoporozu, no može dospjeti i do mozga, u kojem će istisnuti kalcij, željezo, magnezij i ostale vitalne elemente te, moguće, uzrokovati i neke psihičke bolesti. Kadmij, pak, lako može zamijeniti cink u muškim i ženskim reproduktivnim organima te tako pridonijeti neplodnosti.

„Teški metali su, nakon mikrobioloških opasnosti, mikotoksina i pesticida, na četvrtome mjestu ugroze zdravlja ljudi, od ukupno 22 skupine tvari koje predstavljaju opasnost. Izmjerene količine teških metala u hrani, vodi i predmetima opće uporabe su, međutim, male, ispod dozvoljenih granica“, ističe Marijan Katalenić, donedavni voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo. On smatra kako je ključna prevencija, odnosno mjerenje prisutnosti teških metala u okolišu, dodajući kako su dosadašnja ispitivanja pokazivala da su pronađene količine bile ispod maksimalno dopuštenih.

Živa u tuni i cjepivima za djecu

„Prisutnost teških metala prati se najviše u riječnim i morskim ribama te drugim organizmima jer su rijeke, jezera i mora mjesta s najvećim onečišćenjima. Svjetska zdravstvena organizacija trudnicama i dojiljama, zbog potencijalne opasnosti po dijete, ne preporučuje konzumaciju tune jer je najzagađenija živom, no kod nas su dosadašnja ispitivanja pokazala da je to zagađenje bilo ispod opasnih granica. Pitanje je bi li s takvim izmjerenim količinama posljedice osjetili čak i oni koji bi tunu jeli svakoga dana“, kaže Katalenić.

Živa je osobito opasan teški metal čije je korištenje u toplomjerima tek nedavno zabranjeno, no zato se koristi u izradi štednih žarulja, kao i u amalgamskim plombama. U skandinavskim zemljama njena je upotreba potpuno zabranjena, no drugdje nije, pa je do prije nekoliko godina bila i sastavni dio, točnije konzervans, cjepiva za djecu.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci