Štitnjača: Moćna čuvarica tijela i duše

Živimo u dobu velikih izazova koje zahtijeva da budemo jaki i otporni, a istodobno prilagodljivi na promjene. Za to treba imati energije, a njezino stvaranje uvelike ovisi o maloj leptirastoj žlijezdi koja se nalazi u vratu. Stoga se posvetite njezinu osnaživanju i očuvanju!

Neposlušna štitnjača

Naziv štitnjača jasno proizlazi iz riječi štit, no čini se da malo tko razmišlja o štitnjači u tom smislu. Poremećaji u radu ove žlijezde među najčešćim su zdravstvenim tegobama današnjice, zbog čega je nastala fama da je štitnjača „neposlušna“ i uzrokuje nam probleme, kao da je riječ o nekom svojeglavom biću s kojim je teško izaći na kraj, a ne žlijezdi koja stvara životno važne hormone.

Dodatno zbunjuje i to što se s poremećajima štitnjače povezuju najrazličitiji simptomi: umor, tjeskoba, usporenost, nemogućnost održavanja normalne tjelesne težine, bolovi u zglobovima i mišićima, poremećaji menstruacijskog ciklusa, „preskakanje“ srca, poteškoće sa spavanjem, ispadanje kose, lomljivi nokti... Moglo bi se nabrajati unedogled.

Stoga ne čudi da ljudi nerijetko imaju prilično apstraktne predodžbe o štitnjači i njezinim funkcijama. Žele se izvući iz te zbrke, pojednostaviti stvari, pa su vjerojatno zato skloni prihvaćanju metoda koje su „konkretne“ i mjerljive.

Potrebno je mnogo više od tableta

Konvencionalna medicina nudi upravo to: određenim pretragama (ponajprije analizom razine hormona u krvi i ultrazvučnim pregledom štitnjače) određuju se ključni parametri za dijagnozu i liječenje.

Primjerice, ako nalazi pokazuju da je štitnjača oslabljena jer proizvodi premalo hormona (hipotireoza), prepisuju se lijekovi koji sadrže nadomjesne hormone. Radi li štitnjača prebrzo, pa proizvodi previše hormona (hipertireoza), prepisuju se lijekovi koji smanjuju njihovu proizvodnju.

U nekim slučajevima (primjerice, ako se štitnjača nekontrolirano povećava, kad se hipertireoza ne može kontrolirati drugim metodama liječenja ili je pak otkriven karcinom štitnjače), kirurški se odstranjuje dio štitnjače ili cijela štitnjača.

Ako je u potpunosti uklonjena, nužni su nadomjesni hormoni, a često ih treba uzimati i nakon uklanjanja dijela štitnjače. Ukratko, većina osoba s dijagnosticiranim bolestima štitnjače kad-tad završi na lijekovima.

Time pak mogu započeti novi (a zapravo stari) problemi. Naime, ljudi koji uzimaju nadomjesne hormone štitnjače nerijetko se ni tada ne osjećaju dobro, nedostaje im energije i skloni su debljanju. Postaje očito da je potrebno mnogo više od samih tableta, počevši od toga da treba osvijestiti koliko je štitnjača dragocjena.

Anthony William: Kako se pokreće bolest štitnjače?

Moćna čuvarica tijela i duše

„Štitnjača, taj djelić tvog tijela za koji su ti rekli da je tvoja najslabija točka, čak i da ti je neprijatelj, zapravo je tvoja najveća snaga i najvažniji zaštitnik. Ta žlijezda ne djeluje samo na tjelesnoj razini. I na duhovnoj razini, ona je tvoj štit, tvoj čuvar koji čuva sva blaga koja si na svom putu stekao i podupire tvoje napredovanje u životu“, ističe Anthony William, svjetski poznat američki autor niza bestselera o zdravlju, među kojima je Zdrava štitnjača.  

U knjizi William tvrdi da probleme sa štitnom žlijezdom u čak 95 posto slučajeva uzrokuje virus Epstein-Barr koji je široko rasprostranjen diljem svijeta, a najpoznatiji je kao uzročnik mononukleoze. William smatra da virus Epstein-Barr ustvari ima četiri stadija, među kojima je mononukleoza drugi stadij, a bude li virus u trećem stadiju, on napada štitnjaču.

Kao okidače koji potiču aktivnost virusa William navodi nezdravu prehranu, stres, onečišćen okoliš, tehnološka zračenja... Za jačanje imuniteta i oporavak štitnjače preporučuje plan prirodne prehrane i detoksikacije, uz uvođenje zdravih navika poput relaksacije i dovoljno spavanja. Na taj način štitnjača se može potpuno iscijeliti jer ima nevjerojatnu sposobnost rehabilitacije, objašnjava William.

Njegova tvrdnja da je virus Epstein-Barr ključan u nastanku bolesti štitnjače proizlazi iz niza istraživanja što pokazuju da postoji povezanost tog virusa s upalnim procesima koji u organizmu potiču metaboličke poremećaje i autoimune bolesti. Williamova teorija nije službeno priznata, no ipak ostaje činjenica da on nastoji prodrmati ustaljene (odnosno ustajale) načine razmišljanja, pozivajući nas na promjenu odnosa prema štitnjači i samima sebi. Masovna popularnost knjige Zdrava štitnjača pokazuje da ljudi jesu željni te promjene.

Sagledajte širu sliku

U liječenju štitnjače takozvana konvencionalna i holistička medicina ne moraju se međusobno isključivati, nego se, štoviše, mogu nadopunjavati u sveobuhvatnom planu oporavka. Postoje liječnici kojima je najvažnije uspostavljanje prirodne ravnoteže u organizmu, a ne samo puko davanje lijekova.

„Zamislite ovaj scenarij: žena u ranim četrdesetima; ima dvoje male djece; na poslu radi osam, devet, deset ili čak više sati;  kod kuće je čeka 'program' čišćenja, kuhanja, razvoženja djece na razne aktivnosti, a tu je i muž i njegove potrebe. Ona se osjeća umorno, loše, neispavano, deblja se, koža i kosa joj gube sjaj i vitalnost. Odlazi liječniku koji je šalje na pretrage te joj kaže da je problem u njezinoj štitnjači i prepisuje hormon.

Laknulo joj je, jer dobila je tablete od kojih bi joj trebalo biti bolje. Isprva i jest bolje, a onda se opet osjeća loše. A nitko tu ženu nije pitao da li se i kako odmara, kada ide spavati, što jede...“, upozorava voditeljica zagrebačke Poliklinike Orlando dr. Sanja Toljan, specijalistica anesteziologije, reanimacije i intenzivnog liječenja te antiaging i preventivne medicine, s dugogodišnjim iskustvom u rješavanju hormonskih poremećaja. 

Sveobuhvatan plan oporavka

Dr. Toljan, autorica bestselera Čudesna moć hormona i Žene u hormonskoj ravnoteži, ističe da se štitnjaču nipošto ne može promatrati izolirano jer ona je dio endokrinog sustava u kojemu sve žlijezde međusobno komuniciraju. Pritom je vrlo važno međudjelovanje štitnjače s takozvanom osovinom hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda.

U toj osovini, među ostalim, nastaju hormoni kortizol i adrenalin koje proizvodi nadbubrežna žlijezda. Ako je njihova razina kronično povišena – a to se često događa u današnjem stresnom i ubrzanom načinu života – nastaje poremećaj i u radu štitnjače.  

„Endokrini sustav usko je povezan s mozgom i imunitetom, pa se oslabljen rad štitnjače očituje kako u slabijem pamćenju, lošem raspoloženju, nepostojanju jasnih misli, nemogućnosti donošenja odluka, tako i u čestim infekcijama, probavnim tegobama, autoimunim bolestima... Stoga uvijek procjenjujem kompletno hormonsko, imunosno i psihoneurološko stanje te u skladu s time prepisujem terapiju“, objašnjava dr. Toljan koja primjenjuje bioidentične hormone u obliku krema.

No, hormoni su krajnje rješenje, ako se baš mora nadoknaditi njihov manjak. Liječenje se ponajprije temelji na osnaživanju organizma pravilnom prehranom, tjelovježbom i uvođenjem dnevnog rasporeda koji ostavlja dovoljno vremena za opuštanje i spavanje.

Upoznajte 'softver' svoga tijela

„Organi imaju svoj 'softver', odnosno program po kojemu rade. Upoznavanjem tih pravila, možemo optimizirati rad svih endokrinih žlijezda, pa tako i štitnjače, te već u kratkom vremenu postići poboljšanje. Ako u mladosti niste znali rukovoditi svojim organizmom, uopće nije kasno da danas krenete s programom rehabilitacije. Organizam je moćan stroj i sve zna popraviti, ali pod uvjetom da naučimo upotrebljavati ga tako da nam dugo traje“, zaključuje dr. Sanja Toljan.

Takav pristup već dugo primjenjuje i dr. Ante Škaro, specijalist otorinolaringologije, kirurg glave i vrata, ravnatelj zagrebačke Poliklinike Leptir, specijalizirane za štitnu žlijezdu, i jedan od osnivača zdravstvenog portala Stitnjaca.com.

„U konvencionalnom liječenju velik je problem to što se ono često svodi na 'naštimavanje' nalaza – nastoji se da hormoni štitnjače budu u referentnom intervalu, odnosno da nalazi budu u onim vrijednostima koje se smatraju optimalnima. No, nalazi su samo djelić slagalice, a ključno je ustanoviti što pacijentu pomaže da se osjeća dobro. Nije bit u samom davanju terapije, nego u tome da pacijent razumije što se događa u njegovu tijelu i što može promijeniti u svojoj svakidašnjici kako bi se riješio tegoba“, kaže dr. Škaro. 

Usklađivanje s bioritmom svemira

Naime, temeljni uzrok poremećaja u radu štitne žlijezde je to što naša svakidašnjica nije u skladu s prirodnim bioritmovima, a štitnjači osobito škodi kad zamijenimo dan za noć. Budući da smo i sami dio Sunčeva sustava, trebali bismo se ponašati u skladu s njegovim ciklusima tako da nam se dan sastoji od tri faze.

Prva faza počinje u ranim jutarnjim satima, kad štitnjača radi punom snagom: na najvišoj smo razini energije da bismo u prvoj trećini dana mogli odraditi najzahtjevnije aktivnosti. U popodnevnim satima nastupa druga faza: kako sunce zalazi, štitnjača počinje raditi manjom snagom, metabolički se procesi polako usporavaju, pa trebamo ući u stanje poluaktivnosti, opustiti se i ponovo napuniti svoj energetski sustav. Nakon toga trebali bismo prijeći u treću, noćnu fazu dubokog sna, kad štitnjača radi sa znatno manje snage, trošeći energiju samo na regeneraciju organizma. 

Dakle, žlijezda koja nam se nalazi u prednjem donjem dijelu vrata, a oblikom podsjeća na leptira, svojevrsna je energetska centrala u našem tijelu. Stoga među prvima reagira na preopterećenja i zastoje zbog prebrzog životnog tempa. Ako smo predugo u napetosti bez predaha, pojavljuju se simptomi već spomenuti na početku ovoga teksta, kojima nas štitnjača (zajedno s ostalim hormonskim i organskim sustavima) upozorava da smo pretjerali.

Pravovremeni povratak u ravnotežu

Oglušimo li se na ta upozorenja, velika je mogućnost da ćemo naposljetku na neki način „pregorjeti“, a pritom često nastrada baš štitnjača.

„Upravo zato poremećaje treba rješavati što ranije. U praksi se često susrećem s time da ljudi imaju razne simptome prenapregnutosti štitnjače iako im nalazi hormona ne odstupaju od referentnih vrijednosti ili pak počinju odstupati tako što pokazuju relativni manjak hormona, što nazivam relativnom hipotireozom.

U takvim ranim fazama poremećaja u radu štitnjače odlično može pomoći uzimanje malih doza nadomjesnih hormona, i to privremeno, dok se štitnjača ne vrati u normalu pomoću pravilne prehrane, dovoljno spavanja i kretanja te drugih zdravih navika. Dakle, nije nam cilj da osoba doživotno uzima lijekove, nego da pravovremenim uzimanjem lijekova spriječimo oštećenja i bolesti štitnjače“, pojašnjava dr. Škaro.

Način života je ključ, a lijekovi su samo dodatni alat

Ako se lijekovi ipak moraju uzimati trajno, pritom ima „manevarskog prostora“ jer osim sintetskih postoje i biološki hormoni. Također treba znati da se lijekovima moraju nadomjestiti oba hormona koja štitnjača prirodno izlučuje – T4 (tiroksin) i T3 (trijodtironin), a ne samo T4, što je često slučaj jer neki lijekovi koji su dominantni na tržištu sadrže samo T4.

Važno je i da se doze prilagođavaju prema godišnjem dobu jer o njima ovisi rad štitnjače. Hladno vrijeme, na primjer, zahtijeva jači rad štitnjače pa se ujesen i zimi u organizmu povećava potreba za njezinim hormonima.

„Uvijek treba imati na umu da su lijekovi samo dodatni alat. Najvažnije je vratiti organizam u ravnotežu promjenom načina života, što uključuje svakodnevno opuštanje, prospavane noći, tjelovježbu i prehranu bogatu tvarima koje podržavaju normalan rad hormona štitnjače“, zaključuje dr. Ante Škaro.

Štitnjača: Što hormoni (ne) vole jesti

Biljni pripravci za 'usporenu' i 'ubrzanu' štitnjaču

 

Ivana Vodogažec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci