Dr. Sanja Toljan: Najveću štetu hormonima može učiniti - uzimanje hormona!

Prirodno liječenje policističnih jajnika, endometrioze i mioma, utjecaj hormona na plodnost i libido, istina o hormonima i raku dojke, balansiranje hormona u predmenopauzi i postmenopauzi... Dr. Sanja Toljan, voditeljica zagrebačke poliklinike Orlando i autorica bestselera ‘Čudesna moć hormona’, svoju zadnju knjigu ‘Žene u hormonskoj ravnoteži’ posvetila je ključnim pitanjima ženskoga zdravlja koje i u 21. stoljeću prate brojne nedoumice. Stručnjakinja s dugogodišnjim iskustvom u rješavanju hormonskih poremećaja i primjeni bioidentičnih hormona istodobno je objavila i knjigu ‘Muškarci u hormonskoj ravnoteži’. Prvo izdanje oba priručnika prodano je u samo tjedan dana, pa je u knjižarama već drugo izdanje – što je očit znak da su hormoni top-tema za oba spola

Dr. Sanja Toljan

Dr. Sanja Toljan

U svakodnevnom govoru često čujemo  fraze kako nekoga „pucaju hormoni“ ili da su „hormoni krivi za sve“. Imaju li doista takvu moć nad nama?
Trebali bismo biti šefovi svojih hormona, a ne obrnuto. Kad se kaže: „Sve je to zbog hormona“, zapravo nitko ne zna o čemu je točno riječ. Zbog neznanja često postoji i strah od hormona iako nam oni mogu biti najbolji prijatelji i pomoćnici. Također je uvriježeno mišljenje da na ljude najviše utječu najpoznatiji spolni hormoni – estrogen u žena i testosteron u muškaraca. No, oni nisu glavni u organizmu nego „slušaju“ dva puno važnija hormona – inzulin i kortizol. U balansiranju ženskih ili muških hormona, odnosno spolnih žlijezda koje ih izlučuju – jajnika i testisa – a time i stanja koja su povezana s njihovom funkcijom, treba najprije izbalansirati inzulin i kortizol. Primjerice, to je vrlo važno za rješavanje najčešćeg hormonskog poremećaja u reproduktivnoj dobi – sindroma policističnih jajnika.

Na koji način inzulin i kortizol utječu na funkcioniranje reproduktivnih organa?
U organizmu je kortizol dirigent, a inzulin njegov prvi asistent koji se naziva i prvom violinom hormonskog orkestra. Upravo o njima ovisi liječenje jajnika, maternice i grudi te, posljedično, hormonske neravnoteže. Naime, današnji je način života takav da često imamo višak kortizola i inzulina u organizmu. Kad smo pod stresom, nadbubrežne žlijezde pojačano izlučuju kortizol, a njegova prekomjerna koncentracija blokira rad spolnih žlijezda. Pritom trajno povišena razina kortizola može imati razne efekte, primjerice, može izazvati nesanicu, depresiju, gubitak životnog elana, emocionalno prejedanje...

Slično se događa i kad je povećano lučenje inzulina, što je ponajprije posljedica unosa previše ugljikohidrata, posebice iz pekarskih i industrijski prerađenih namirnica. Zbog takve prehrane gomila se šećer u krvi pa ga gušterača nastoji uravnotežiti pojačanim lučenjem inzulina. No, zbog preopterećenja dolazi do inzulinske rezistencije – inzulina je previše, a ipak ne radi svoj posao. Najpoznatije posljedice toga su metabolički sindrom, debljina i dijabetes tipa 2, no manje je poznato da je inzulinska rezistencija najčešći uzrok sindroma policističnih jajnika. Stoga se to stanje može riješiti pomoću prehrane s niskim glikemijskim indeksom koja održava normalnu razinu šećera u krvi. Usvajanjem zdravog životnog stila problemi s policističnim jajnicima ubrzo nestanu ili se znatno ublaže.

Dakle, hormonski poremećaji ne moraju se nužno liječiti hormonima, kao što se uobičajeno smatra?
Hormonski poremećaji i bolesti vezane uz njih najčešće se ne liječe hormonima. Ponovnom uspostavljanju sklada među žlijezdama često najveću štetu može nanijeti upravo uzimanje hormona. Možda ovo zvuči nelogično – bolesti hormona ne liječe se hormonima, no svojim pacijentima propisujem hormone jedino ako je to stvarno nužno, primjerice, kad su žlijezde iscrpljene ili više ne rade. Radije sam za to da osnažujemo žlijezde tako što ćemo promijeniti loše životne obrasce ponašanja, u čemu je ključna pravilna prehrana i dnevni raspored koji ostavlja dovoljno vremena za spavanje i opuštanje. Odustajanjem od loših navika eliminiramo predispozicije za bolest. To je najjednostavnije tumačenje epigenetike, znanstvene discipline koja proučava kad će se i pod kojim okolnostima aktivirati pojedini geni koji u konačnici znače bolest. Te okolnosti uglavnom su u domeni zraka koji udišemo, hrane koju jedemo, lijekova koje uzimamo i misli koje mislimo. Dakle, imamo snagu programirati svoje gene; kako za bolest, tako i za zdravlje.

No, u knjizi ste istaknuli kako je upravo to najteže – donijeti odluku da želimo biti zdravi.
Taj prvi korak doista je najteži. Iako se svi zaklinju da im je zdravlje najvažnije, odgovorno tvrdim kako to nije istina; ljudi najčešće počnu cijeniti svoje zdravlje tek kad ga izgube. Onog trenutka kad sebi glasno i jasno kažete kako želite biti zdravi – a da to uistinu i mislite – započet će epigenetski kod gašenja „gena za bolest“. No, promjena neće uspjeti ako nemate jasno definiran plan kojim treba obuhvatiti svih 24 sata – buđenje, obroke, higijenu, posao i druge obaveze, tjelesnu aktivnost, odlazak na spavanje... Treba uspostaviti ritam, pri čemu je osobito važan ritam redovitih obroka te buđenja i odlaska na spavanje u isto vrijeme. Samo disciplinom možemo stvoriti preduvjete za skladnu hormonsku simfoniju.

Pritom se, kako ste naglasili u knjizi, trebamo više osloniti na svoju intuiciju…
Klasična je priča da, kad imaju problema sa zdravljem, ljudi odlaze na laboratorijske pretrage i u nalazima traže što nije u redu. No, naše je tijelo vrlo složeno i mnogo toga ne možemo vidjeti iz nalaza – oni mogu biti u granicama normale, a da se osoba ipak osjeća loše. Stoga se pomnije trebamo zagledati u sebe i pratiti svoje simptome. Iz onoga što mislimo, kako se osjećamo, imamo li energije, kakva nam je probava možemo puno saznati o radu našeg tijela i naših hormona.

Koliko nam u podizanju vitalne energije mogu pomoći dodaci prehrani i kako se snaći u šumi raznih pripravaka?
Za hormonsku ravnotežu bitno je uzimati odgovarajuće nutrijente poput vitamina B, C i D te magnezija, cinka, selena i omega-3 masnih kiselina, kao i biljne pripravke – u tome su osobito učinkovite adaptogene biljke – no to ne valja činiti na svoju ruku. Uzimanje dodataka prehrani ozbiljna je stvar, osobito ako njima želimo postići terapijske učinke, stoga ih treba koristiti po preporuci iskusnog liječnika.

Nedavno ste izjavili da vam je menopauza dosad najbolje razdoblje u životu. Što biste preporučili drugim ženama, kako da i one uživaju u menopauzi?
U menopauzi hormoni hipofize FSH (folikulostimulirajući hormon) i LH (luteinizirajući hormon), koji stimuliraju jajnike, i dalje ostaju na razini kao da smo u ovulaciji. Upravo u toj ovulacijskoj snazi hipofiznih hormona leže ženska snaga, mudrost i odlučnost u zreloj dobi.

Ako ste bolje prebrodili prethodno razdoblje, odnosno predmenopauzu ili perimenopauzu, utoliko će ulazak u menopauzu biti lakši. Žene često nisu svjesne da perimenopauza počinje već u tridesetima te da može trajati i do 20 godina. Gotovo ih uvijek perimenopauza zatekne nespremne, već tada ih muči neregulirana funkcija jajnika i brojne druge tegobe, od poremećaja rada štitnjače i debljanja do visokog krvnoga tlaka, problema s crijevima, bolova u zglobovima... Stoga, već u perimenopauzi žena treba shvatiti da su promjene počele i, prema potrebi, balansirati hormone kako bi maksimalno očuvala snagu svojih jajnika i neopterećeno ušla u menopauzu.

Knjigama za nju i njega o hormonskoj ravnoteži jasno poručujete da se u tome nadopunjujemo...
I te kako! I muškarci trebaju svoje hormone dovesti u red da bi mogli živjeti punim plućima i biti dobri prema sebi i drugima. Naravno, zdravlje jednog partnera odražava se na zdravlje drugog partnera. Žena ne može biti potpuno zdrava ako pokraj sebe ima bolesnog muškarca, i obrnuto. Stoga, partneri zajedno trebaju težiti da budu na istoj „zdravstvenoj valnoj dužini“ jer tako će najbolje izmjenjivati energiju oksitocina – hormona ljubavi.

Razgovarala Ivana Vodogažec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci