Ne utječe samo hrana na alkalnost organizma. Dr. Hristić objašnjava kako postići željenu ravnotežu

Tijelo otpornije na bolesti krasi uravnotežen duh, a osim pravilno odabranih namirnica, hrane ga i kvalitetni životni odabiri. Važnu ulogu u tome ima alkalnost našeg organizma i način kako pristupamo emocijama i životnim izazovima. Dr. Boško Hristić za Sensu objašnjava kako postići tako željenu ravnotežu i održati je za dug i vitalan život

Tri mozga

Svatko o zdravlju najčešće razmišlja tek kada se razboli. Međutim, stara je istina da tek kada izgubi zdravlje, čovjek shvati kako ništa u životu ne vrijedi više od njega. Jedan poznati znanstvenik s pravom je rekao da mi zapravo svojim emocijama ili dajemo vrijednost životu koji živimo ili sami sebi oduzimamo životnu snagu. Kao emotivna bića, život doživljavamo kao dobar ili loš te takve neurotransmitere i hormone lučimo u svom organizmu. Mi svakodnevno ne metaboliziramo samo hranu, nego i svoj život.

Jedan od najvažnijih centara u mozgu dio je koji se naziva inzularni korteks, a povezan je s našim trbuhom. Probavni sustav ima više živčanih stanica nego naš mozak. Zbog toga ga i nazivamo drugim mozgom, a istina je i to da sve, i pozitivno i negativno, osjećamo trbuhom. Svima je poznat osjećaj kada nam se želudac zgrči i ne prima hranu.

Neki znanstvenici tvrde da zapravo imamo tri mozga. Prvi je onaj u glavi, drugi je u trbuhu, a treći je srce. Ajurveda i tradicionalna kineska medicina zastupaju stav da našim organizmom i svim organima upravljaju energetska polja oko glave, prsa i trbuha, kao i suptilne psihofiziološke energije doša. To danas tvrdi i moderna kvantna medicina. Ta stara znanja dobivaju znanstvenu potvrdu te postojanje životne sile ili energije danas nije više nikakav tabu, nego se sve više smatra da je ona sama suština fenomena zvanog život.

Nastanak bolesti

Svaka se bolest razvija u nekoliko faza, a samo posljednja, vidljiva faza pokazuje ono što mi zovemo objektivni znaci bolesti ili objektivni nalaz. U patogenezi bolesti postoji šest faza. Ako je bolest identificirao ajurvedski liječnik koji je prepoznao ženapočetak promjena još u ranijoj fazi, velik postotak fizičkog oštećenja sigurno će se izbjeći. Kao što i sami znamo, rana dijagnoza predstavlja najbolju prevenciju. To možemo usporediti i s rastom korova neke biljke: što ga ranije primijetimo i sasiječemo, dajemo veću mogućnost zdravim cvjetovima da se razviju i ne ometaju pravilan rast cijele biljke.

Stara ajurvedska izreka glasi „Dobar se vrtlar brine o korijenju, a cvjetovi će sami izaći“.

Ako se prije četvrte faze bolesti eliminiraju uzroci, iako egzistiraju, oni su toliko su slabi da se njihov osjećaj prenosi na „subjektivne tegobe“, koje se fizički ne mogu dijagnosticirati, ali u svakom slučaju dobro ih je rano prepoznati, tj. rano ih ukloniti.

Da bi se u potpunosti razumjelo svih šest faza bolesti, mora se razumjeti zašto je pacijentovo opisivanje tegoba od velike važnosti jer um i tijelo nisu odvojeni entiteti, nego su u stalnoj komunikaciji. Stoga ih treba tumačiti i razumijevati zajedno jer to daje najbolje rezultate za oporavak cjelokupnog psihofizičkog Bića. Uspostavljanje ravnoteže predstavlja najvažniju kariku u liječenju, pa ako to izostane, specifična neravnoteža i dalje kreira određene bolesti...

Vješt pulsni dijagnostičar, na osnovi istraživanja pulsa na rukama, može otkriti neravnotežu još u početku. Putem pulsa ajurvedski dijagnostičar dobiva detaljnije informacije o stanju tzv. psihofizioloških energija doša, o vrsti poremećaja, uzroku neravnoteže u organizmu, tamo gdje je bolest započela. Svaka doša ima svoje karakteristične načine pulsiranja i može nam mnogo otkriti o vrsti poremećaja, jačini bolesti i ozbiljnosti poremećaja.

Nakon dobre pulsne dijagnostike slijedi liječenje ako nije započela šesta faza – faza formiranja bolesti na fizičkom nivou. Iako funkcioniramo slično kompjutoru, mi ipak nemamo sustav za resetiranje kad se naš biološki kompjutor „zaglavi“. Tu nam može pomoći metoda reprogramiranja memorije organizma specifičnom akupunkturom na sedam točaka na glavi, čime se organizam vraća u ravnotežu, u svoju dublju prirodu.

Pogrešna prehrana i negativne emocije

Prehrana je izuzetno važna karika u održavanju dobrog zdravlja, a naš organizam često zahtijeva alkalizaciju da ne bi postao podložan bolesti. Mnogi od nas jedu velike količine hrane koja izaziva kiselost organizma, osobito šećer u raznim oblicima (u namirnicama bez šećera često su prisutna umjetna sladila koja su još štetnija po zdravlje), meso, razne pšenične prerađevine (kruh, kolači, keksi, peciva), alkohol, gazirana pića, duhan, previše kave, tamnih čajeva i mliječnih proizvoda. Da bi se neutraliziralo stalno stvaranje kiseline u organizmu, treba jesti alkalnu hranu. Budući da organizam stalno stvara kisele nusproizvode metabolizma, oni moraju biti neutralizirani ili na neki način izlučeni.

ženaMnogi ne znaju da okus neke namirnice ne određuje njenu kiselost. Na primjer, svi znamo da je limun kisela okusa, pa smatramo i da je kisela namirnica, ali on je zapravo hrana koja povećava alkalnost. Tijekom procesa probave njegove kiseline oksidiraju u ugljikov dioksid i vodu, što znači da ne stvaraju kisele uvjete u organizmu. Važno je shvatiti kako naš organizam reagira na određene namirnice, a to ovisi o dominantnom tipu konstitucije po došama.

Kalcij, željezo, magnezij, kalij i natrij glavni su alkalizirajući minerali. Hrana koja je bogata ovim mineralima smatra se alkalnom hranom. Mnoge namirnice imaju i kisele i alkalne minerale u sebi. Ako ta hrana sadrži više kiselih minerala u odnosu na alkalne, onda se smatra kiselom hranom, i obrnuto. Kada je tijelo kiselo, ono stvara kiseli pH koji pogoduje razvoju bolesti, bakterija, virusa i gljivica. Ako se pH u organizmu pomakne u pravcu kiselosti, organizam će početi uzimati minerale iz vitalnih organa i kostiju da bi kiseline iz metabolizma neutralizirao i uklonio ih. Upravo zbog toga mineralne rezerve kalcija, natrija, kalija i magnezija mogu pasti na kritično nisku razinu, uzrokujući pritom oštećenja koja mogu biti godinama neopažena. Da bi se to stalno stvaranje viška kiseline u organizmu neutraliziralo, treba jesti alkalnu hranu.

Organizam ima svoje psihofizičke granice do kojih može regulirati ravnotežu ili homeostazu. Tu se ubrajaju i ravnoteža kiselosti i alkalnosti, kao i sposobnost prilagođavanja stresu što ga izazivaju pretjerano razmišljanje i negativne emocije.

Iznimno je važno čime se hranimo, ali i emocije putem kojih doživljavamo stvarnost. To najviše utječe na naše zdravlje. Stoga je vrlo važno održavanje acidobazne ravnoteže.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci