Je li naša budućnost u ekološkoj proizvodnji?

Ekološke namirnice sve su traženije jer raste naša svijest o tome kakav utjecaj imaju na naše zdravlje. No je li ekološka markica uvijek znak kvalitete? Doznajte s kojim se izazovima susreće ekološka poljoprivreda

Sve više proizvođača zdrave hrane

Više gotovo i nema trgovine u Hrvatskoj u kojoj kupac ne može pronaći hranu, odnosno dodatke prehrani koji nose zelenu, ekooznaku. Ekološki proizvedena hrana ušla je i u najmanje prodavaonice, trgovački lanci, pak, nude cijeli asortiman takvih namirnica, čija bi nam ekooznaka trebala jamčiti da je, redom, najmanje 95 posto sastojaka u tom proizvodu ekološkog podrijetla; da u proizvodnji nisu korišteni GMO, mineralna gnojiva, antibiotici, kemijska sredstva za zaštitu bilja ili pak hormoni.

Jednako kao i svuda u svijetu, broj proizvođača takve hrane rapidno raste, što znači da je i broj potrošača koji takve proizvode potražuju i kupuju sve veći. Svjesni načina na koji nastaje konvencionalno proizvedena hrana, ljudi se sve više okreću onome što je proizvedeno na prirodni, dakle i strogo kontroliran način.

Spremni smo za ekonamirnicu platiti i više, pri čemu sve više postajemo svjesni i činjenice da na taj način plaćamo ne samo zdraviju i nutritivno vredniju hranu nego i proizvodnju koja dugoročno štiti naše tlo i zrak koji udišemo, vodu koju pijemo. Time što dajemo više za ekološki proizvod, dugoročno zapravo ulažemo u opstanak Zemlje na kojoj živimo.

Može li ekološka proizvodnja prehraniti svijet?

Prema podacima američke Asocijacije za organsku trgovinu (Organic Trade Association), posljednjih je godina potražnja za ekološki proizvedenom hranom u svijetu nevjerojatno porasla – za čak 72 posto od 2008. godine naovamo – te proizvođači s time jedva uspijevaju ići ukorak.

Toliki rast nameće dva pitanja: može li ekološka poljoprivreda – koja je „sporija“ i daleko zahtjevnija od konvencionalne – hraniti svijet te postoji li opasnost da zbog sve veće potražnje i ona dugoročno postane sklona kompromisima kako bi mogla namiriti sve potrebe tržišta.

„Istraživanja pokazuju da ekološka proizvodnja može prehraniti svijet i osigurati održivost. Pitanje gladi je pitanje pravedne distribucije hrane, a ne dostatnosti resursa. Konvencionalna poljoprivreda i eksploatacija resursa, degradacija tla, zagađenje voda, masovni uzgoj životinja i negativan utjecaj na klimatske promjene ni u kom slučaju nisu naša budućnost. Uz to će trebati mijenjati navike i usvajati održive stilove življenja jer već sada, s obzirom na utrošak resursa, živimo na kredit koji će plaćati buduće generacije“, kaže Jadranka Boban Pejić, direktorica tvrtke Biovega i promicateljica zdravih stilova življenja.

Kompromisi?

Na pitanje trebamo li se bojati da će s vremenom, zbog velike potražnje, i ekološka poljoprivreda biti sklona kompromisima kako bi zadovoljila sve veću potražnju potrošača, odgovara onim što je Markus Arbenz, direktor IFOAM-a, krovnog udruženja ekoloških pokreta, rekao na ekoforumu u Zagrebu, najvećoj konferenciji u regiji posvećenoj razvoju tržišta ekoproizvoda.

„Istaknuo je važnost promjene paradigme i uvažavanja četiriju principa ekološke proizvodnje. To su svjesnost o zdravstvenim aspektima, načelo pravednosti, uvažavanje bioraznolikosti te briga o svima koji su uključeni u lanac stvaranja vrijednosti“, ističe Boban Pejić.

Spoticanje o poticaje

„Stope po kojima ekološka proizvodnja raste – i kad je riječ o površinama pod ekouzgojem, ali i o broju proizvođača – i u Hrvatskoj su visoke i sve konkretnije, no svaki rast rezultira određenim izazovima. Bojim se da je značajan broj i onih koji kao jedini motiv prijavljivanja u sustav ekoproizvodnje imaju dobivanje državnih poticaja, a bez proizvodnje na toj zemlji,“ upozorava Boban Pejić.

Hrvatska je, potvrđuju ovu njenu izjavu brojke, država u kojoj je od 2010. godine naovamo najviše u cijeloj Europi porasla ekološka poljoprivreda, za čak 377 posto. Razlog je, međutim, to što su mnogobrojni vlasnici livada i pašnjaka nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine svoje hektare prijavili radi dobivanja poticaja za ekološku proizvodnju, a upitno je koliko na njima ekološke ispaše stoke zapravo ima.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci