Pod kojim se sve nazivima na deklaracijama skriva šećer

Slatka pošast skriva se iza mnogih imena na deklaracijama hrane. Otkrijte što ti nazivi znače i provjerite jeste li na te sastojke možda osjetljivi. Naime, novi spojevi koji nam služe da zasladimo hranu katkad na organizam djeluju lošije od šećera

Sve smo više svjesni negativnog utjecaja šećera na organizam, no umjesto da promijenimo životne navike, češće ćemo potražiti zamjene za tu namirnicu. Mnoga sladila, međutim, nisu zdrava i dugoročno mogu imati negativne posljedice na organizam. S druge strane, kad biramo proizvode u trgovini, mnogi od nas bit će zadovoljni ako na deklaraciji ne pronađu šećer kao sastojak, međutim, neki sastojci kompliciranog imena zapravo su drugi nazivi za šećer ili su neki njegov oblik.

Zato se informirajte, a potom pomno čitajte deklaracije, čak i kad je riječ o proizvodima koje ste pronašli na policama ili u trgovinama zdrave hrane. Neka vas ne zavara riječ „bio“ jer i takvi proizvodi imaju puno spornih sastojaka. Problem s umjetnim sladilima je taj što ne znamo kakvo dugoročno i kumulativno djelovanje na organizam mogu imati.

Naime, mnogi od njih su „premladi“ spojevi da bismo znali kako uistinu djeluju, do koje mjere se kumuliraju ili izlučuju iz tijela te imaju li neke štetne utjecaje koji se manifestiraju tek nakon višegodišnje konzumacije. Znanost će na ove dileme moći odgovoriti tek u desetljećima koja dolaze.

Saharin

Saharin je umjetno sladilo tristo puta slađe od šećera. Stabilan je u tekućinama i zato je dobar pri kuhanju, međutim, u laboratorijskim pokusima na životinjama pokazalo se da izrazito povećava izglede za obolijevanje od karcinoma mokraćnog mjehura!

Kao i ostala umjetna sladila, saharin izaziva metaboličke promjene u organizmu koje dovode do emocionalnih problema, a belgijski su istraživači otkrili da saharin stimulira gušteraču da proizvodi inzulin baš poput šećera, što može dovesti do iscrpljivanja ovog organa te inzulinske rezistencije. Nažalost, mnogi su u zabludi da je saharin puno zdraviji od šećera te da nema ove učinke.

Ciklamat

Ovo je umjetno sladilo slučajno otkriveno 1937. godine u SAD-u kada je jedan tehnolog slučajno spustio cigaretu blizu jedne praškaste nakupine u laboratoriju. Kada ju je stavio natrag u usta, okus joj je bio izrazito sladak. Prašak je bio ciklamat.

Ova vrsta sladila našla se pod povećalom zbog sumnje da izaziva karcinom mokraćnog mjehura i drugih organa pa je 1970. godine prošloga stoljeća zabranjeno u SAD-u. Ipak, i danas se pojavljuje u trgovinama, čak i u razvijenim zemljama kao što su Kanada i Velika Britanija. Dakle, u ovom vremenu globalizacije, kad proizvodi na naše police stižu sa svih strana svijeta, valja pozorno čitati deklaracije!

Aspartam

Vjerojatno je najpopularnije i najviše upotrebljavano umjetno sladilo koji se kemijski razlikuje od svih ostalih umjetnih sladila. Otkrila ga je jedna farmaceutska kompanija tražeći lijek za čir na želucu. Aspartam je molekula napravljena od dviju aminokiselina, odnosno sićušna je proteinska tvorevina koja, kada uđe organizam, slobodno se njime „šeće“ pa neki znanstvenici smatraju da čak može doći i do vrlo osjetljivih dijelova mozga, a ne zna se kakvo djelovanje na njega može imati.

Izvješća govore da osobe koje često konzumiraju ovo umjetno sladilo imaju vrtoglavice, glavobolje, slabije pamte, pate od nesanice te imaju promjene raspoloženja.

Fruktoza

Mnogi će pomisliti da je fruktozni šećer dobra zamjena za stolni šećer jer samo njegovo ime ukazuje na to  da dolazi iz voća pa zaključujemo da je zdraviji. No, to je pogrešno jer umjetni fruktozni šećer nije isto što i fruktozni šećer iz prirodnog voća koji u prisutnosti biljnih vlakana iz voća u većini slučajeva nema negativan utjecaj na tijelo.

Fruktozni umjetni šećer nema utjecaja na hormone grelin i leptin koji sudjeluju u stvaranju osjećaja sitosti pa nas zbog toga ta namirnica stalno „tjera“ da jedemo sve više i više. Fruktozni umjetni šećer se zbog toga koristi u industriji brze hrane – nakon njegove konzumacije mozak ne šalje signal da smo siti, nego naprotiv, potiče nas da nastavimo jesti.

Dugoročnom i redovitom konzumacijom fruktoze možemo uzrokovati brže starenje, imati više upalnih procesa u organizmu, povećati rizik obolijevanja od ateroskleroze, dijabetesa i Alzheimerove bolesti.

Sukraloza

Novije umjetno sladilo globalno je poznato pod imenom Splenda i čak je 600 puta slađe od šećera. Ovo sladilo nastaje od saharoze, dakle bijelog šećera, i to kada se molekula saharoze umjetno promijeni tako što joj je doda klor. Na taj je način ovaj spoj organizmu postao „neprepoznatljiv“ pa ga ne može probaviti. Jednostavno rečeno – jedemo slatko, a tijelo ga ne može apsorbirati pa nema ni fluktuacija šećera i inzulina.

Splenda nema kalorija, stabilna je pri većim temperaturama, što znači da je možete dodavati jelima i slasticama koje se kuhaju ili peku. Do sada nema prijavljenih nuspojava te trenutačno izgleda kao dobra alternativa šećeru. Sve ovo izgleda idealno, no ne možemo a ne zapitati se što se događa s tvarima koje naše tijelo ne prepoznaje i ne apsorbira ih? Imamo li dovoljno enzima u tijelu koji će ovo umjetno sladilo eliminirati iz organizma? Kad znanost bude mogla dati odgovore na ova pitanja, tek tada ćemo znati je li oduševljenje ovim sladilom opravdano. 

Kukuruzni sirup

Danas se mnogi pitaju je li visokofruktozni kukuruzni sirup (na deklaracijama ponekad piše engleska kratica HFCS) zdraviji od bijeloga šećera. Odgovor je jednostavan – oba su štetna ako se konzumiraju u većim količinama. Ovaj je sirup zapravo jeftinija verzija šećera te je opasan jer se u velikim količinama nalazi u mnogim rafiniranim proizvodima. Danas se često koristi u energetskim napicima.

Istraživanje Biochemistry and Behaviour na sveučilištu Princeton, objavljeno 2010. u znanstvenom časopisu Journal of Pharmacology, potvrđuje da visokofruktozni sirup, bez obzira na ono što se tvrdi u agresivnoj marketinškoj kampanji, ipak deblja! Naime, laboratorijsko je istraživanje pokazalo da je napitak zaslađen njime debljao više od napitka sa šećerom, iako su se unosile jednake kalorijske vrijednosti. Znanstvenici su pokazali da su u toj vrsti šećera glukoza i fruktoza razdvojene, a to znači da ih tijelo brže apsorbira!

Izomalt

Riječ je o umjetnom sladilu spravljenom od škrobnog povrća poput cikle. Zbog toga ćemo odmah pomisliti da je zdravo, no problem je u tome što se šećer izvlači kemijskom manipulacijom, pri čemu se procesom hidrogenizacije održava slatkoća, ali preostaje vrlo malo glukoze. To je razlog zašto izomalt ne podiže šećer u krvi. No baš poput sorbitola, izomalt može izazivati proljev, grčeve, učestalo uriniranje, a njegov čest unos može izazvati simptome intolerancije.

Sorbitol

Neizostavno je sladilo u žvakaćim gumama, ali i pastama za zube. Naše ga tijelo ne može učinkovito probaviti pa zato, kad se konzumira u većim količinama (obično zbog prevelikog broja unesenih žvakaćih guma u pokušaju da njima zavaramo glad kad smo na dijeti), uzrokuje proljev, grčeve u trbuhu pa čak i učestalo uriniranje, što je potvrdilo njemačko istraživanje dr. Jürgena Bauditza sa Sveučilišta u Berlinu.

Danas se u razvijenim zemljama zahtijeva da na deklaraciji proizvoda koji ga sadrže stoji upozorenje da se ne preporučuje unijeti više od 50 grama sorbitola. No, ne reagiramo svi jednako – nekima i mnogo manje doze mogu izazvati zdravstvene probleme.

Manitol

Manitol spada u alkoholne šećere koje nalazimo u prirodi, ali koji kemijskim manipulacijama završavaju u proizvodima koje unosimo u organizam. Manitol se komercijalno dobiva od morskih algi i to najčešće onih s obala Velike Britanije. Manitol nije lako probavljiv te, slično sorbitolu, izaziva probavne smetnje. Ova vrsta umjetnog sladila „zaslađuje“ naše sintetske lijekove, a budući da ga bakterije u ustima ne mogu metabolizirati, ne izaziva zubni karijes.

Manitol potiče i osjet svježine u ustima pa se koristi u proizvodnji žvakaćih guma. Unese li se u količini većoj od 50 grama, može imati laksativni učinak. Manitol nije preporučljiv ni djeci ni dojenčadi jer može izazvati alergijsku reakciju kao i nadutost!

Bolji izbor - ksilitol

-Prirodna tvar koja se nalazi u vlaknastom voću i povrću
-I naše tijelo proizvodi ksilitol, i to do 15 g dnevno pri normalnom metabolizmu
-Pogodan za osobe s dijabetesom
-Ima 40 posto manje kalorija i 75 posto manje ugljikohidrata od šećera
-Sprečava rast bakterija koje izazivaju infekciju srednjeg uha i onih koje uzrokuju karijes
-Ksilitol je lužnat pa ne uzrokuje kiselost organizma
-Učinkovit je u sprečavanju rasta gljivice Candide albicans, kao i bakterije Helicobacter pylori

Dr. Lejla Kažinić Kreho

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci