Zbogom stresu

Katkad se vanjski događaji čine nepodnošljivima. No pogledamo li kako reagiramo na situacije, shvatit ćemo da imamo ideju kakve bi stvari trebale biti. Stres je upravo razlika između onoga što jest i onoga što bismo mi željeli da bude. Preuzmete li odgovornost za svoja stanja i osjećaje, stres bi mogao poprimiti sasvim novo značenje

Zvoni alarm. Ne otvarajući oči mrštim se i mislim – još samo deset minuta. Tih deset minuta pretvara se u petnaest, plus još pet koje provodim u bunilu na rubu kreveta. Bauljam do kupaonice već u muci i razmišljam kako ću opet propustiti jutarnju meditaciju. Pretvaram je u kratku verziju, no već sam napeta. Jurim pod tuš i razmišljam kako ću kasniti na posao. Dok izlazim iz kade, razmišljam od kojih bih jutarnjih rutina mogla uzeti pokoju minutu kako bih sve obavila na vrijeme. Ne uspijeva mi... Sjedam u auto kasnije nego što sam zamislila, na semaforima me, kao za kaznu, čekaju sve redom crvena svjetla. Dok pritišćem kočnicu, razmišljam hoće li mi urednica zamjeriti kašnjenje i ljutim se što sinoć, opet, nisam otišla u krevet ranije kako sam zamislila. I da, jesam li spomenula? Osjećam stres.

Jeste li pod stresom? Stres postaje toliko izlizana riječ, pitam se shvaća li je još netko ozbiljno, dubinski. Upotrebljavamo je kad god nam nešto ne ide od ruke ili se nađemo u situaciji kad se najednom pred nas postavlja previše zahtjeva. No rijetko kad shvaćamo što se u nama u tim trenucima doista događa. Što je zapravo stres? Pogledamo li njegovu fiziološku osnovu, on je ništa drugo nego prirodna reakcija organizma koja nam omogućuje da se mobiliziramo u situacijama koje nas ugrožavaju. To je dobro poznata reakcija "bori se ili bježi" u kojoj organizam izlučuje tvari zbog kojih postajemo povišeno alertni i spremni za akciju. Ona povećava našu učinkovitost i sposobnost da se nosimo s trenutačnim izazovima. Pa kako smo onda od prirodnog mehanizma koji nas štiti došli do sindroma koji nas iscrpljuje?

Odgovor je jednostavan – podražaj koji izaziva stres trajao je predugo. Predugo smo prihvaćali više zadataka nego što možemo obaviti, predugo smo prihvaćali prekratke rokove, predugo smo ostali u vezi koja nas iscrpljuje, predugo smo pokušavali riješiti obiteljske probleme čiji nismo uzrok. Naglasak je ovdje na "mi" i našoj odgovornosti. Iako o stresu stručnjaci već odavno i naširoko pišu upozoravajući nas da dugotrajna izloženost naporu poput zahtjevnog posla, obiteljskih problema ili emotivnih turbulencija može ugroziti naše mentalno i fizičko zdravlje, ovaj put nećemo govoriti o tome. Ionako o tome sve znate. Zapitat ćemo se nešto drugo. Što ako je izvor dugoročnog stresa u nama, a ne izvan nas? Što ako "zahtjevi koji se pred nas postavljaju, a premašuju osobna i društvena sredstva koja imamo na raspolaganju za njihovo ostvarenje" (kako se stres stručno definira) nisu izvanjski, već dolaze iz naših intimnih ideja o tome kako bi se trebalo, kako bi se moralo živjeti? Što ako je stiska koju osjećamo odraz našeg unutarnjeg stanja?

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci