O čašama... uz čašicu!

Budete li isprobavali naš teran ili malvaziju ili pak bilo koju kapljicu po svom izboru, neka vam izbor čaše pomogne da još više uživate u boji, okusu i aromi. Ili poslušajte našeg Željka Kiperaša, jednostavno zaboravite sve – ulijte i nazdravite životu!

Sjećam se kao klinac svoje zabrinutosti oko svih tih različitih čaša na svečanom stolu. Iskreno, dugo sam mislio o tome kao o nepotrebnom razmetanju ili pokazivanju: čaše za bijelo vino, crno, šampanjac, porto…
Meni je danas dovoljna jedna univerzalna prozirna glatka čaša u obliku tulipana s visokim drškom. Čaša vam se treba prije svega sviđati i biti ukras na stolu. Vino se sigurno neće pokvariti zbog njezina oblika. Meni su, primjerice, draže one jednostavnije na elegantnim dužim dršcima koje mogu univerzalno poslužiti i za crna i za bijela vina. Manje zaobljene čaše se češće upotrebljavaju za bijela vina, no osobno ih često koristim i za crna jer mi jednostavno elegantnije djeluju na stolu, bez obzira na to što govore enološka pravila.
Crna vina starija od dvije godine, međutim, dobro je izliti u posebne posude ‒ dekantere, kako bi vino „prodisalo“, odnosno kako bi se nakon duljeg ležanja u bocama izmiješalo sa zrakom i tako pokazalo svoje pravo lice. Nerijetko mi se aroma takvih vina promijenila nakon nekog vremena stajanja na zraku. No zaobljenije čaše koje imaju veći volumen također mogu odglumiti mali dekanter jer pomažu zadržati aromu i miris.

Sok od jabuke?

Držanju čaše nisam pridavao previše važnosti do mog prvog tečaja o vinima na kojem se slikovito objašnjavalo da držanje vina nije stvar protokola ili bontona i manira, već jednostavno topline koju odašiljemo preko ruke. Zato je čašu za vino važno držati za držak jer se na taj način bolje održava temperatura na kojoj se vino treba služiti. Pretoplo ili prehladno vino jednostavno skriva ili poništava okuse i mirise koje treba pokazati.
A ako kao ja uživate u tome kako vino „pokazuje“ prozirnost, ukrasi i boja vinske čaše doći će na red. Slijedite svoj ukus, no ne zanemarujte vizualni užitak. Zamislite crvenu čašu s izrezbarenim šarama u raznim bojama i debelim mutnim staklom. Nema tog enologa na svijetu koji bi vrhunski plavac u takvoj čaši razlikovao od soka od jabuke.
Otkrivanje tih vrlo praktičnih činjenica demistificiralo mi je pompu oko biranja, kušanja i posluživanja vina. Takva iskustva su mi zapravo bila i poticaj da se više zainteresiram za svijet vina jer oboružan zdravom pameću i znatiželjom svatko može sebi približiti taj čarobni svijet mirisa, boja i okusa.

vinoUlijevamo, ulijevamo...

No dosta o čašama, ipak je ovo tekst o vinima. Dakle, kao što smo naučili, u prozirnu staklenu čašu s višim drškom i tijelom u obliku tulipana s manjim volumenom ulijevamo, primjerice, Malvaziju Ponente Trapan iz 2008. godine. I ulijevamo, ulijevamo, ulijevamo… Šalu na stranu, ali uistinu je takav bio moj prvi susret s Malvazijom Ponente Trapan s imanja obitelji Trapan iz južne Istre. Obično nisam sklon iskapljivanju vina, ali ovdje je to bio slučaj.
Malvazija Ponente Trapan paše s nekom jednostavnom hranom, sirom ili grickalicama, ili sama, bez dodataka hrane. Zapravo već kod prvih gutljaja pružala je osjećaj zaokruženosti i umjerenosti osvježavajućih aroma voća. Boja je svijetložuta, gotovo prozirna, s nijansama zelene. Kiselost je dobro utopljena u voćne arome, tako da vino naprosto klizi, a butelja je gotova prije nego što ste to shvatili. Posebno pitku i bogatu aromu ovo vino zasigurno zahvaljuje i primjeni tzv. sur lie tehnologije. Riječ je o francuskom izrazu (engl. on the lees ili hrvatski na talogu) za miješanje mošta i kvasaca za vrijeme zrenja vina u hrastovim bačvama. Iz vlastita iskustva na ovom primjeru i još jednom dalmatinskom pošipu mogu reći da vina koja se rade tom tehnologijom imaju bogatiji i puniji okus.
I opet dolazimo do nepotrebne mistifikacije vina. Sjećam se izraza lica konobara koji mi je na čudnom pokušaju francuskoga izvalio sur lie, kao nešto revolucionarno novo i tajnovito. Vidim se kako mudro šutim impresioniran vlastitim neznanjem. No ovaj put se nisam dao zbuniti, nego sam ga zamolio da mi na hrvatskom objasni što mi želi reći o tom vinu. I dok se možemo praviti važni na francuskome, veselim se danu kada će mi neki konobar ili netko tko se bavi vinima jednostavno reći da je takvo vino punijeg okusa. Da ne moramo googlati ispod stola da bismo shvatili kakvo to čudo od vina dolazi na stol.
Vino je nenametljivo i samodostatno, tako da se odlično prožima sa svim jelima, računajući da će s jačim mesnim jelima prevladavati arome jela. Jedan od takvih primjera s kojima sam eksperimentirao bila je domaća pašticada. Mogu dodati još punomasni parmezan ili odličnu talijansku salamu, s kojom opisano vino još više dolazi do izražaja.

Samo uz jelo

Posve oprečan primjer je jedno crno vino iz zapadne Istre, a to je Franc Arman teran barrique iz 2006. Vrlo snažno vino guste teksture i izrazite rubinove tamnocrvene boje. Kiselost je vrlo izražena, što nije čudno za terane, no u ovom slučaju čak nadvladava drvenaste tople arome i bogate arome ribiza, kupine i višnje. Za usporedbu sam i ovo vino kušao s domaćom pašticadom i fužima, i moram reći da se tek s tako jakim jelima ovaj teran nadopunjava s jelom, a ne postaje njegov nadmoćan dio. Međutim, njegova reskost je toliko izražena da sigurno ne bi bio moj prvi izbor kada bih se zaželio čaše crnog vina onako za gušt, bez jela.
I za kraj, umjesto zaključka moram reći da sam oba vina pio iz jednakih čaša koje mi ni najmanje nisu mogle sakriti sve njihove kvalitete. Uzdravlje!

Željko Kiperaš

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci