Zimnica Kornelije Benyovsky Šoštarić

Zimnica nam daje mogućnost da uštedimo i, prije svega, da jedemo zdravo. Ako je povrće ekološki uzgojeno, vrijednost zimnice još je veća. Evo kako televizijska vrtlarica priprema turšiju i zdravu vegetu

Mirisi djetinjstva

Još se sjećam mirisa djetinjstva, kad u kasno ljeto iz stanova počnu kolati mirisi povrća pa preplave stubišta i ulazne prostorije zgrada govoreći o jednoj građanskoj obiteljskoj atmosferi koja je zauvijek nestala. U to vrijeme prije konzumerizma kad stare cipele nismo bacali u smeće, nego popravljali kod postolara i tako nosili još godinama, u to se vrijeme još radila zimnica, konzervirano povrće u octenoj otopini oplemenjeno začinima prirodnog podrijetla.

Urezao mi se taj miris u pamćenje. Miris koji ulazi u nosnice i pomalo oporo iritira osjetilne senzore sve do granice podnošljivosti. Namjerno kažem podnošljivosti, jer svi smo mi bez pogovora podnosili tu misiju naših baka koje su kao po diktatu odlazile na tržnicu, cjenkale se za što kvalitetnije povrće i spremale svaka svoje recepte za tu šarenu balzamsku izložbu povrća. A smočnice, te tamne i hladne prostorije, mi djeca doživljavali smo poput svetišta. Nije se samo tako ulazilo u taj raj. Za početak, bila je potrebna dozvola odraslih, a i kad bi se dobila, nekako si mogao samo virnuti i pogledati pokoji eksponat.

Velika tegla krastavaca sa zrncima papra, cvjetovima kopra i trakicama hrena, sve lijepo posloženo u prozirnoj otopini. Iza takve staklenke nizale bi se teglice žutih paprika babura, pa prelazile u tamnonarančaste tonove svježeg ajvara i sve zatvoreno šuštavim celofanom i raznobojnim gumicama. No osim te obvezne djelatnosti, živa je bila i razmjena recepata, iskustvenih zaključaka, primjerice kako krastavci moraju biti malo žućkasti da bi bili ukusni, a ocat što blaži kako bi se sačuvao izvorni okus.

Konzervansi

Već se tada moglo uočiti razdvajanje dviju skupina spremača zimnice. Prva bi se mogla nazvati ljubiteljima konzerviranja i poštovateljima svih vrsta konzervansa. To su oni koji su diskutirali o učinkovitim sredstvima i divili se suvremenoj kemijskoj industriji. Druga pak skupina začetnik je budućeg zdravog prehrambenog trenda u nas. To su pojedinci koji su već prije četrdesetak godina zagovarali prirodno konzerviranje bez kemijskih sredstava za sprječavanje propadanja povrća, jer su eksperimentirajući spoznali svu moć soli i octa, ali i pasterizacije kao bezopasnog postupka.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci