Vrt ne mora biti posve uredan

Katkada vrt ne treba biti posve uredan. Prepustimo li prirodi da u njemu neke stvari obavi na svoj način, mogli bismo otkriti da ona posjeduje tajnu ravnotežu koja će koristiti i našem povrću, kaže Kornelija Benyovsky Šoštarić

Uništavanje šuma u Amazoni, nestanak životinjskih vrsta, devastacija okoliša, lov i nepotrebno ubijanje životinja etički su tereti koji opterećuju suvremenu civilizaciju. Iako su danas ovi pojmovi već tako otrcani da ih mnogi prihvaćaju kao nešto samo po sebi razumljivo, i dalje su malobrojni oni koji svoja stajališta pretvaraju u akciju. To su oni koji su spremni sjesti na brodove Greenpeacea i boriti se s japanskim kitolovcima ili izaći na ulicu kada se treba boriti protiv nekog lošeg zakona. Većina ostalih ostat će kod kuće pred televizorima, slijegati ramenima i odmahivati glavom kao da žele reći: kakva korist od nas, ionako ih ne možemo pobijediti.

Bubamare, bogomoljke

No vrijeme se mijenja i snaga u nama raste. Vjerojatno taj osjećaj u nama potiče i dolazak proljeća, više sunca i više energije koju upijamo poput biljaka i svih drugih bića na Zemlji. To je snaga koju treba što dulje zadržati u sebi, koju treba njegovati i hraniti, baš kao što vrtlar njeguje svoje cvijeće u vrtu ili na prozoru. Naravno, mnogi od nas, najčešće zbog posve objektivnih razloga, ne mogu ostaviti svoj život i obitelj i priključiti se Greenpeaceu. No postoji ipak mnogo toga što mogu.

I ja se spremam ovoga proljeća učiniti nešto za prirodu. Bit će to potez posve atipičan za vrtlare i na neki način u suprotnosti s pojmom vrta. To će biti neka vrsta provizije, odnosno odricanja od planiranog uroda koji bi trebao donijeti moj povrtnjak ili voćnjak. Bit će to mojih 10 posto za očuvanje prirode. Evo o čemu se radi. Kada ovoga proljeća započnem prvu sjetvu povrća i cvijeća, dio gredica ostavit ću prirodi. To će biti dio u kojem će slobodno rasti korov i prirodno livadno cvijeće, prostor u kojem će svoja gnijezda svijati ptice, gušteri, žabe i bezbrojni kukci.

kornelijaVrijedni pomagači

Kukci kojima pomažemo time što smo im prepustili dio vrta prije ili poslije vratit će dobro koje smo im dali. Naime, mnogi kukci mogu biti veoma korisni i opaki su neprijatelji biljnih šetnika. Bubamare su, na primjer, strah i trepet za biljne uši, jer svaka njihova larva tijekom dva tjedna razvoja može pojesti i do 400 biljnih ušiju. Drugi je koristan kukac bogomoljka, koja jede doslovno sve što je manje od nje, pa tako pojede i mnoge štetne kukce. No jednako su korisni i oni od kojih zaziremo – pauci, razne vrste osa, stjenice, uholaže, ali i mnoge manje poznate vrste koje drže pod kontrolom razne štetnike. Osigurate li im dobre uvjete za život, oni će rasti i razmnožavati se u svojoj maloj prirodnoj oazi pomažući vam tako u borbi protiv štetnika.

I mnoge su veće životinje prijatelji vrta. Žabe, zmije, gušteri, ježevi, krtice, rovke, šišmiši i ptice hrane se kukcima, pa su stoga i veliki čistači vrta. Jeste li znali da jedna sjenica u doba gniježđenja pojede i do 1000 kukaca na dan. Nažalost, neke životinje s ovog popisa tradicionalni su neprijatelji vrtlara, no moje je mišljenje da takvo stajalište treba mijenjati. Danas više ne možemo razmišljati o životinjama kao nekad, u stereotipima prema kojima je ovca dobra, a vuk loš. Svaka životinja ima svoje mjesto u prirodnoj ravnoteži i uklonimo li jednu od njih, redovito se događa cijeli niz loših pojava. Vrtovi na taj način postaju sterilni, a mi ostajemo bez vrijednih pomagača.

Maslačak

Kada malo bolje razmislite, odvajati biljke od životinja nema mnogo smisla. Svaki je vrt, htjeli mi to ili ne, dio prirode, a jednako kao što prirodu promatramo kao cjelinu u kojoj biljke ovise o životinjama, tako moramo promatrati i vlastite vrtove. Izgnamo li iz njih ježa, krticu ili ptice koji se prirodno hrane kukcima i njihovim larvama, bit ćemo prisiljeni kupovati pesticide kako bismo obranili svoj vrt. Vrijeme je da prihvatimo činjenicu da životinje nisu ništa drugo nego pokretni dio vrta. To je stvarnost koju organski vrtlari ne bi smjeli zaboraviti.

No čak i kada smo dio vrta rezervirali za prirodu i njezine stanovnike, to ne znači da ne možemo otići i korak dalje. Život samoniklih biljaka ne treba zaustaviti pravolinijski, kao da smo ih odrezali nožem. Pozovimo ih u svoje vrtove, neka rastu u nekim malim šarmantnim dijelovima vrta. Možda nas mnoge od njih uspiju i iznenaditi, oduševiti nas svojom ljepotom ili time što su privlačne leptirima i pčelama. Možda ćemo tada neke od njih prigrliti kao svoje i trajno ih nastaniti u svojim vrtovima.

Evo primjera. Maslačak je tipičan vrtni korov. No on je istodobno nutricionistički vrlo vrijedna biljka, posebno u rano proljeće kada sezonskog povrća još nema. Odavno se njegovi listovi, koje popularno nazivamo radičem, beru po livadama i uz putove. Obično ne znamo njihovo podrijetlo kada dospiju na tržnicu, pa je stoga sumnja da je radič netko nesavjestan brao uz cestu ili na nekom ekološki onečišćenom mjestu posve opravdana. U tom slučaju maslačak u vrtu može biti odlično rješenje. Isto vrijedi i za koprivu, čiji se mladi listovi mogu pripremati kao blitva ili špinat.

U gradu

Priča o prirodi koju uvodimo u svoje vrtove može se proširiti i na gradske prostore. Zar nismo već odavno primijetili mnoge lijepe biljke kako rastu na zapuštenim neprohodnim krovovima gradskih četvrti i kako predivno izgledaju u proljeće. Pa ako jesmo, zar bi bilo tako teško zamisliti jednu od njih i na svojem balkonu ili terasi. Pustite prirodu da ponekad radi ono što želi i ona će vas sigurno iznenaditi. Ostavite im samo malo zemlje u kakvoj posudici, povremeno je zalijte i promatrajte kako će se zazelenjeti. Od nekuda će doletjeti sjemenke, donijeti prirodu u vaš život i pokazati vam da i mali koraci mogu napraviti čudo.

Kornelija Benyovsky Šoštarić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci