Svatko može zasaditi voćku - evo kako i koju...

Vegetacija je i dalje u mirovanju, no ima toliko stvari koje u veljači možemo raditi u vrtu. Među ostalima, možemo saditi grmove, ruže, raznovrsne trajnice i drveće. Posadimo li voćke, zadovoljstvo će biti višestruko: osim što ćemo pratiti njihov rast i razvoj te smjene godišnjih doba, s vremenom ćemo uživati u posve svježim i sočnim plodovima bogata okusa kakav ima samo voće ubrano u punoj zrelosti

I lijepe i korisne

Mnogo je vrsta ukrasnih i korisnih biljaka koje nam oplemenjuju okoliš – parkove, okućnicu, balkon ili prozor, a među njima svakako trebamo istaknuti voćke, koje mogu imati obje uloge. Biljke koje smo sami uzgojili mogu biti izvorom velikog zadovoljstva: od samog promatranja njihova rasta i razvoja te brige o njima do uživanja u plodovima koje ubiremo u punoj zrelosti, jedemo ih posve svježe pa su mirisni, sočni i ukusni.

Usto nam voćke krase životni prostor – u njima možemo uživati u svim godišnjim dobima: proljeće nam donosi mlade, zelene listove i prekrasne cvjetove, ljeti stablo posve ozeleni i promatramo dozrijevanje plodova. Jesen donosi promjenu boje listova, što je također divan ukras vrta, a zimi inje, mraz i snijeg ukrašavaju gole grančice, nakon čega se ponovo radujemo dolasku proljeća i buđenju prirode.

Mogu se uklopiti u svaki vrt, pa i najmanji

Nerijetko se o voćkama misli da im nije mjesto u ukrasnome dijelu vrta. No kada promislimo o njihovim svojstvima i izgledu te vidimo koliko su raznolike, shvatit ćemo da se itekako mogu dobro uklopiti u svaki vrt, pa i onaj najmanji. Tako možemo nabaviti voćke za vrtove svih veličina: od onih golemih kakve pamtimo iz seoskih vrtova, srednje bujnih stabala i grmova do patuljastih voćaka za posve male vrtove, čak i za uzgoj u posudama.

Mnoge se vrste voćaka uglavnom uzgajaju cijepljenjem – postupkom pri kojemu se preciznim rezovima spajaju tkiva dviju srodnih biljaka. Ona međusobno zarastaju te dobivamo biljke željenih svojstava. Donekle iskusni vrtlari zacijelo će iskušati taj način razmnožavanja, a ostali će nabaviti pouzdane biljke koje su cijepili stručnjaci. Grmolike se vrste razmnožavaju dijeljenjem i reznicama pa jednostavno možemo i sami povećati broj biljaka.

Za kontinentalnu klimu...

Voćke možemo uzgajati zasebno ili s ostalim biljkama kako bi bile dijelom neke cjeline u vrtu. Što god da imamo, miješani nasad ili voćnjak, od svega je najvažnije da biljkama osiguramo dobre životne uvjete i dovoljno hranjiva. Trebamo proučiti možemo li željenoj vrsti zadovoljiti temeljne potrebe – prije svega valja pripaziti na temperaturu. Većina voćaka voli osunčano mjesto, hranjivo i vlažno, ali nikako vodom natopljeno tlo. Prilikom uzgoja u posudama moramo paziti da se biljke ne isušuju, a potrebno ih je i češće prihranjivati jer se zemlja u posudi mnogo brže iscrpljuje.

Za kontinentalnu klimu i uzgoj na otvorenome možemo odabrati omiljene vrste jezgričastoga voća poput jabuka, krušaka i dunja, ali i one manje uobičajene vrste poput mušmule i oskoruše. Od koštičavoga najpoznatije su najrazličitije sorte (kultivari) trešanja, breskvi, marelica, šljiva, višanja... Voćke ponajčešće imaju oblik stabla. Neke vrlo velike poput jabuka, krušaka i trešanja, koje su cijepljene na divlje podloge, pristaju samo u velike vrtove, gdje će imati dovoljno prostora.

Voćke penjačice poput kivija

U velike vrtove sadimo i grmove lijeske te golema stabla oraha. Za prostor koji je skučen nabavit ćemo voćke koje su cijepljene na manje bujne podloge. Krošnje možemo oblikovati i plošno – uza zid ili kao ogradu na stupićima i žicama.

Vrste poput vinove loze, kivija i marakuje smatraju se penjačicama pa, osim što daju ukusne plodove, njihove bujne grane mogu prekrasno obrastati pergole, lukove, ograde i balkone. Vinova loza je lijepa i korisna biljka koja nas može razveseliti obiljem slasnih grozdova. Postoje stolne i vinske sorte ili kultivari, a mi ćemo odabrati ono što nam odgovara. Možemo kupiti cijepljene, takozvane plemenite sorte, ali imajmo na umu da su stare, autohtone sorte otpornije i lakše za uzgoj.

Njih možemo uzgojiti iz grančica koje smo dobili od prijatelja ili susjeda nakon proljetnoga orezivanja. Važno je naglasiti da za stvaranje plodova kivija trebamo imati mušku i žensku biljku koje su cijepljene na odgovarajuću podlogu. Njegov bliski srodnik sibirski kivi prikladniji je za uzgoj kad imamo manje prostora jer je za stvaranje njegovih plodova dovoljna jedna biljka koja se sama oprašuje. Njegovi su plodovi sitniji i ne treba im guliti kožicu. Marakuju ili pasifloru najsigurnije je saditi u područjima sredozemne klime.

A bobičasto voće?

Većina bobičastog i jagodastog voća (aronija, borovnica, brusnica, goji, jagoda, malina, ribiz…) jednostavno se uzgaja i prikladna je za uzgoj na manjim prostorima te u posudama na balkonima i terasama, a i na prozorima – primjerice, jagode u visećim posudama. Mnoge vrste jednostavno razmnožavamo dijeljenjem matičnih biljaka ili reznicama.

Jagode se razmnožavaju i vriježama, dugim stabljikama na čijim se krajevima stvaraju biljčice koje se potom spontano ukorjenjuju na tlu pa nastavljaju rasti kao zasebne jedinke. Razmislimo i o pomalo zanemarenoj voćki koja je nekad često rasla u vrtovima – to je dud ili murva. Obične vrste su velika stabla, no danas možemo nabaviti i cijepljene, mnogo niže sorte gušće krošnje.

Citrusi na kontinentu

Spomenut ćemo i divlje, samonikle vrste voća koje koristimo i kao ljekovito bilje. One će iznimno dobro poslužiti kao sastavni dio prirodnoga vrta i pomoći će u poboljšanju biološke raznolikosti – privući će razne leptire, pčele i ostale insekte te ptice. Od visokih stabala zanimljivi su pitomi kesten, divlje trešnje, jabuke i kruške, a od grmolikih biljaka najpoznatije su bazga, divlja ruža (šipak), glog, trnjina... Njih možemo upotrijebiti i za stvaranje živica.

Živimo li na kontinentu, a silno želimo neku mediteransku ili tropsku voćku, trebamo je uzgajati u posudi i od jeseni do proljeća osigurati joj prostoriju gdje će prezimiti, a tek kad nestane opasnost od mraza, iznijeti je vani. To su, primjerice, agrumi (limun, naranča, mandarina, grejp...), marakuja, nar, pistacija, maslina, smokva...

Katkada uz dobru zaštitu otpornije vrste poput smokve i nara možemo posaditi u vrtu i tijekom zime ih dobro zaštititi. Jestive plodove ima i u sredozemnoj klimi samonikla vrsta kaktus Opuntia ficus-indica (opuncija ili indijska smokva), koja se na kontinentu smatra sobnom biljkom.

Irena Biličić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci