Prednosti i pravila uzdignutih gredica

Primjenjivane u uzgoju biljaka od davnina, uzdignute gredice osiguravaju rješenje za niz problema: od skučenosti terena i zbijene, nekvalitetne zemlje do drenaže i zaštite od biljnih bolesti i štetnika. Te je obrubljene gredice vrlo jednostavno napraviti i pogodne su ne samo za vrtove nego i za terase i balkone, a kako biljke u njima izvrsno uspijevaju i bujno rastu, pomoću njih ćemo stvoriti male zelene oaze

Radili su ih još Grci i Azteci

Uzdignute ili povišene gredice u vrtlarenju nisu novost: smatra se kako njihovi začeci sežu daleko u prošlost, čak i više od 4000 godina, uglavnom na području Bliskog istoka i Kine, a zabilježene su i kod starih Grka i Azteka. Najpoznatiji su raskošni Semiramidini viseći vrtovi drevnoga Babilona.

Naravno, tijekom povijesti bilo je i raznih sličnih pokušaja uzgoja biljaka na skučenim i zakošenim terenima, kao i iskorištavanja viška stajskoga gnoja tako što su se stvarale hrpe i prekrivale zemljom, pa su se na to sadile biljke, što je bilo gotovo istovjetno današnjim kompostnim hrpama i gredicama. Vrijednost takvoga vrtlarenja ponovo je prepoznata otprilike sedamdesetih godina 20. stoljeća, a i danas se sve više koristi na razne maštovite načine.

Za kakve vrtove su dobri?

Zapravo, riječ je o manjim obrubljenim gredicama ispunjenima kvalitetnom zemljom.Vrlo se jednostavno izrađuju, a osim estetske uloge imaju i mnogobrojne prednosti u odnosu na klasično vrtlarenje. Kako biljke u njima izvrsno uspijevaju, mogu nastati prave male zelene oaze. Prilikom klasičnog vrtlarenja biljke se najčešće sade u redove (što zauzima mnogo više prostora), a dok ih njegujemo, često stojimo i hodamo između tih redova pa ugazimo tlo, što ne odgovara korijenju biljaka.

Uzdignute gredice izvrsno su rješenje za sve vrtove s teškim, vrlo zbijenim tlima loše strukture i sastava, kojima nerijetko nedostaje i hranjivih tvari nužnih za rast i razvoj biljaka. Tako problematično tlo ne moramo godinama mukotrpno popravljati, nego ga povišenom gredicom posve ignoriramo – u gredici je ionako hranjivo tlo.

Na strmim, nagnutim, nepristupačnim mjestima pod utjecajem oborina i vjetra dolazi do erozije tla pa ovakvim gredicama možemo stvoriti terasasti teren koji je mnogo stabilniji. Imamo li veći ili manji vrt, prema potrebi ga možemo cijeloga ispuniti povišenim gredicama ili ih načiniti na nekoliko mjesta. Također, manje izvedbe prikladne su za balkone i terase na koje smo naviknuli stavljati mnogo tegli različitih veličina, što također zauzima više prostora.

Savršene za rast i klijanje

Biljke ne sadimo u široke redove, već to činimo gušće nego što je uobičajeno, a one imaju obilje hranjiva pa su obično toliko bujne da se u tome nasadu stvara prava mikroklima koja obiluje vlagom. U  većini slučajeva, zbog gustoće biljaka, neće rasti korov, okopavanje je uglavnom nepotrebno, a smatra se da ovakvi nasadi imaju manje poteškoća s bolestima i štetnicima. Budući da biljke imaju mnogo bolje uvjete za rast: toplinu, vlagu i rahlo tlo s mnoštvom hranjivih tvari, nerijetko mnogima od njih produljujemo sezonu rasta i berbe.

Uzgoj u ovim gredicama je povoljan i za raniju sjetvu jer će sunce zagrijavati bočne stranice gredice, čime će zemlja u tim gredicama biti toplija. Od jeseni do proljeća možemo ih prekriti folijom ili tunelom, pa ćemo stvoriti plasteničke uvjete i ubrzati rast biljaka. Usto, tako pokrivene gredice mogu poslužiti i kao toplo klijalište: kada dno ispunimo nerazgrađenim kompostom ili stajskim gnojem i prekrijemo sjetvenom zemljom, doći će do postupne razgradnje, pri čemu se stvara toplina koja zagrijava sjemenke ili presadnice.

Kako bi nam bile dostupne s obje strane, ovakve gredice trebaju biti široke od 100 do 120 centimetara, a duljinu određujemo prema želji. Za većinu biljaka minimalna visina gredice treba biti od 15 do 20 centimetara. Bočne stranice možemo načiniti od dasaka, ostataka drvenih paleta, kamena, cigle, betonskih blokova, pa čak i limenih i plastičnih ploha, a mogu se kupiti i već gotovi okviri. Ako je riječ o drvenom materijalu, poželjno ga je premazati zaštitnim premazom kako bi bio dugotrajniji.

Mjere i planiranje

Kada odredimo mjesto gdje će se nalaziti gredica ili njih nekoliko, izmjerimo teren i obilježimo granice gredica. Potom okopamo sloj tla i taj prostor čvrsto ogradimo spomenutim materijalima. Uz gredice možemo načiniti stazice kako za lošeg vremena ne bismo morali hodati po blatu. Prilikom izvedbe na balkonima i terasama gredice iznutra možemo obložiti nepropusnom folijom i na jednom ili nekoliko mjesta na dnu napraviti otvore za otjecanje viška vode, a onda ih usmjeriti na neku priručnu cjevčicu, oluk ili na mjesto gdje nam ta voda neće smetati.

Gotovu gredicu treba ispuniti kompostom, zrelim gnojem i zemljom; važno je da kvaliteta odgovara odabranim vrstama biljaka. Stoga moramo znati kakvo tlo vole biljke: kiselo, lužnato ili neutralno, teže ili lakše strukture, s više ili manje organske tvari ili slično. Želimo li načiniti miješani nasad s biljkama koje nemaju posebnih prohtjeva, najbolje je upotrijebiti univerzalni supstrat. Koliko nam je materijala potrebno, približno možemo izračunati tako da pomnožimo dužinu, širinu i dubinu gredice. Primjerice: 3,0 m x 1,2 m x 0,3 m = 1,08 m3 – toliko nam je potrebno zemlje.

No uvijek trebamo pripremiti nešto više zemlje jer ćemo je natisnuti, a poslije će se i sama slijegati. Ovisno o veličini gredica i zahtjevnosti biljaka, možemo saditi i sijati gotovo sve vrste povrća, manjih grmova i voćaka, začinskih i ukrasnih biljaka. Možemo odabrati samo jednu vrstu, no poželjno je načiniti mješoviti nasad koji će funkcionirati kao skladna životna zajednica.

Jedan od nedostataka ovakvoga vrtlarenja jest to što se ljeti ovakve gredice, zbog zagrijavanja bočnih stranica, mogu razmjerno brzo isušivati, a tu pomaže jedino redovito zalijevanje i malčiranje.

Irena Biličić

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci