Tjelesna psihoterapija

Još su drevni mudraci znali da su um i tijelo nerazdvojni. Danas se mnogi psihoterapeuti vraćaju toj spoznaji te razna duševna stanja liječe uz pomoć pokreta, masaže i relaksacije

U kavezu sam i želim izaći

Carl je jedan od brojnih pacijenata koji pohode psihoterapijsku kliniku Toma Warneckea u Londonu. Zamoljen na seansi da opiše svoje duševno stanje, Carl je povjerio da se osjeća izolirano i da mu je teško pri srcu. Warnecke mu je predložio da pronađe kretnju s jednom ili obje ruke koja najbolje odražava njegove osjećaje. Pacijent se nagnuo naprijed na stolcu, a ruke je polako usmjerio unazad, prema leđima. Tren poslije obje su se ruke lagano klizile gore-dolje uz leđa, dlanova okrenutih prema van. Terapeut je pozvao Carla da proširi kretnje i dopusti drugim dijelovima tijela da se uključe. Ustao je, a ruke su mu se raširile i počele mahati poput krila. Upitao je Carla pada li mu na pamet mentalna slika koja spaja njegove osjećaje i pokrete. „Vidim kavez. Nalazim se u njemu i želim izaći“, odgovorio je.

Povezivanje tjelesnih položaja, kretnji, osjeta i duševnih stanja svojstveno je metodi tjelesne psihoterapije (engl. body psychotherapy), koju u kliničkoj praksi primjenjuje Warnecke, dopredsjednik Psihoterapijskog savjeta Velike Britanije koji nekoliko puta godišnje drži predavanja i psihoterapijske radionice i u Hrvatskoj. Ta se metoda ističe po tome što odbacuje staromodno, iako još uvriježeno razdvajanje duha i tijela. Znanost je zaronila u mozak i u njemu pronašla sjedište misli, sjećanja, emocija, raspoloženja i snova. Danas znamo da naš um stanuje u središnjem živčanom sustavu, na čijem se vrhu nalazi mozak te da su um i tijelo zapravo nerazdvojni.

Pokretom izraziti osjećaj

Mnogi ljudi traže intervenciju psihologa ili psihijatra zato jer im je teško nositi se s bolnim emocijama poput potištenosti, tuge, straha, tjeskobe, stida ili ljutnje. Većina terapeuta pokušava pomoći pacijentu navodeći ga da promijeni svjesne misli, dakle kroz racionalnu, lijevu stranu mozga. No što ako to nije najbolji pristup? Što ako se do bolnih emocija može doprijeti samo kroz desnu, osjetilno-afektivnu moždanu polutku, dio mozga koji je umreženiji s ostatkom tijela?

Svjesna je misao samo jedan umni aspekt, koji omogućuju naprednije moždane funkcije. Iako svjesne misli mogu donekle promijeniti naše emocije, neki terapeuti tvrde da je zbog načina na koji je mozak ustrojen mnogo učinkovitije djelovati na emocije putem tijela, „odozdo prema gore“. Tjelesna psihoterapija zajednički je naziv za skup srodnih tehnika koje na ovaj način pristupaju ublažavanju ili uklanjanju bolnih emocija. Ova terapija djeluje u suprotnom smjeru od standardnih psihoterapijskih tehnika utoliko što se koristi tijelom da bi utjecala na središnji živčani sustav.

U tom cilju, stručnjak za tjelesnu psihoterapiju pomaže pacijentu da opaža kako se osjeća u određenoj situaciji i kakve tjelesne osjete ili mentalne slike doživljava uz duševna stanja. Baš kao što je Warnecke pomogao svojem pacijentu Carlu da najprije uz pomoć tjelesnog pokreta izrazi kako se osjeća, a potom stvori i mentalnu sliku koja opisuje taj osjećaj. Carl je zahvaljujući spontanim pokretima tijela shvatio da se osjeća zarobljeno, što je bio njegov prvi korak na putu do uspostavljanja ponovne tjelesne i duhovne ravnoteže.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci