Lowenova tjelesna psihoterapija

Poznati američki psihoterapeut i jedan od začetnika tjelesno orijentirane psihoterapije dr. Alexander Lowen tvrdio je da je tijelo odraz emocionalnog stanja te da u njega potiskujemo bolne emocije. Već prema držanju može se pročitati koje smo emocije gdje zaključali i tek kad naučimo otpustiti emocije pohranjene u tom ‘oklopu’ napetih mišića, možemo iskusiti pravu sreću. Kad ne poznajemo svoje tijelo, ne poznajemo ni sebe, govorio je Lowen, saznajte više o njegovoj metodi koju primjenjuju i naši terapeuti

Satima sjedimo nesvjesni tijela

Za trenutak, dok čitate ove retke, osvijestite svoje tijelo. Sjedite li ili ležite? Jeste li zavaljeni u naslonjač ili kauč? Krenite od glave i jedan po jedan, prođite sve dijelove svog tijela. Je li vam lice opušteno? Vilica zgrčena? Osjećate li napetost u vratu, ramenima? Osvijestite i svoja leđa: jesu li mekana i fluidna ili negdje osjećate bol i napetost? Nastavite tako dalje preko prsa i trbuha, zdjelice, pa sve do bedara, koljena, potkoljenica i na kraju stopala. Promrdajte malo nožnim prstima i zahvalite stopalima što vas tako vjerno vode kroz život.

Za većinu nas, ovakvi su trenuci prisutnosti u tijelu rijetki. Život provodimo u vrtlogu misli koji nas toliko zaokuplja da smo u stanju sate i sate sjediti, potpuno nesvjesni tijela. Koliko vam se puta dogodilo da se toliko usredotočite na posao i zanemarite pun mjehur, kruljenje u želucu, napetost u vratu i ramenima, trnce u nogama... Ili da ste se toliko zaokupili planovima i brigama da ste se u stanju opeći pri kuhanju ili, pak, udariti se o stol a da to i ne primijetite, sve dok vas netko ne pita otkud vam ta modrica ili opeklina.

Tjelesno orijentirana psihoterapija dr. Lowena

Ne znam kako vama, ali ovo posljednje meni se dogodilo više puta i priznajem – nisam tomu pridavala posebnu pozornost ili se time opterećivala, sve dok nedavno nisam naišla na rad poznatog američkog psihoterapeuta i jednog od začetnika tjelesno orijentirane psihoterapije dr. Alexandera Lowena. On tvrdi da je naše tijelo odraz našeg emocionalnog stanja pa neprisutnost (neosviještenost) u bilo kojem dijelu tijela može značiti da smo u njemu potisnuli bolne emocije. Kad ne poznajemo svoje tijelo, ne poznajemo ni sebe.

Prema mišljenju tog psihoterapeuta, sve dok ne postanemo ponovno svjesni svog tijela i ne oslobodimo ga tih potisnutih emocija i nagomilanih napetosti, ne možemo iskusiti ono za čime svi žudimo: radost življenja. Drugim riječima, mislimo li da sreću možemo dosegnuti mentalnim naporima ili promjenom načina razmišljanja, u velikoj smo zabludi. „Naše je tijelo naša realnost“, čitala sam u Lowenovoj knjizi Joy: The Surrender to the Body and to Life (Radost: prepuštanje tijelu i životu) koja me uvela u zanimljiv svijet bioenergetske psihoterapije. „Naše jastvo nije slika u našem umu nego stvarni, živi, pulsirajući organizam. Kako bismo poznavali sebe, moramo osjećati svoje tijelo. Prvi korak u terapeutskom procesu otkrivanja samih sebe jest osjećanje tijela – cijelog tijela od glave do nožnih prstiju.“

Zašto na masaži plačemo ili se ljutimo?

Sve mi je to na stranicama knjige zvučalo pomalo apstraktno, pa sam se u potrazi za odgovorima uputila u Samobor vrsnom terapeutu i maseru Momiru Milinkoviću, koji više od 20 godina ljudima pomaže oslobađajući ih mišićne napetosti i boli. U svom radnom vijeku uglavnom se koristio masažom, no u posljednjih nekoliko godina počeo je intenzivno proučavati rad dr. Alexandera Lowena i njegove metode bioenergetske psihoterapije primjenjivati na klijentima.

Odmah na početku razgovora ispričao mi je kako je potrebu da zaroni u takvu vrstu rada osjetio jer je primijetio da mnogi njegovi klijenti na masaži počnu spontano doživljavati emocije: plakati, osjećati ljutnju, strah ili bijes. „Polako shvatiš da si radom na fizičkom tijelu oživio emotivna stanja koja su bila pohranjena negdje u tijelu“, ispričao mi je.

Suzbijanje emocija zbog pritiska okoline

Iako nam se katkad čini da se sav naš emotivni život događa u glavi, nastavio je, glava ne može proizvesti osjećaj bez tijela. Emocija je zapravo kretanje, impuls, protok energije kroz tijelo, što je najviše vidljivo u male djece. Kad su tužna, ona plaču tako da im cijelo tijelo podrhtava; kad su sretna, ona doslovce skaču od sreće; a kad se boje, cijelo im tijelo drhti. „Emocije su pražnjenje naboja, uzbuđenja koje se stvorilo unutar njihova bića. Kad ga izraze i potroše, osjećaju se dobro i mirno“, dodao je. No kad ste posljednji put vidjeli odraslu osobu da skače od sreće?

Kao djeca, sposobni smo slobodno izražavati emocije jer su naša tijela meka i protočna. Problem nastaje kad uslijed roditeljskog odgoja ili pritiska okoline počnemo suzbijati svoje emocije: „veliki dečki ne smiju plakati“, „nije lijepo ljutiti se na druge“, „moraš biti hrabar i ničega se ne bojati“... Pod utjecajem sustava nagrade i kazne te okolini neprihvatljive emocije naučimo zaustaviti, no one ostanu pohranjene u tijelu u obliku napetosti mišića i poremećenog disanja (plitko i usporeno).

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci