Gestalt terapija: susret sa sobom

U čemu se gestalt, jedan od najpopularnijih psihoterapijskih pravaca novijeg vremena, razlikuje od drugih terapija? Uz pomoć jednostavnih vježbi potiče da potisnuti osjećaji i traume izađu na površinu ‘ovdje i sada’ kako bismo doznali što se iza njih krije. Svijest o onome što smo sami od sebe skrili može stvoriti pravu alkemiju i promijeniti nam život

Tražeći odgovor na pitanje na čemu se bazira gestalt, jedan od najpopularnijih psihoterapijskih pravaca novijeg vremena, dobila sam dojam da mnoge alternativne tehnike rada na sebi, koje nisu nužno povezane sa psihologijom, posuđuju svjetonazor iz gestalta. U gestaltu je, naime, važno probleme rješavati „ovdje i sada“, kroz doživljaj problematične situacije, proživljavati svoje osjećaje, stanja i tjelesne osjete, umjesto da o njima samo govorimo, osvijestiti što se krije iza problema, preuzeti odgovornost za svoj izbor, na koji uvijek imamo pravo, eksperimentirati. No istodobno, ne treba inzistirati na promjeni, nego osvještavanjem dopustiti da se ona dogodi sama.... Zvuči pomalo poput meditativnih tehnika iz Buddhina vremena.

Autentični kontakt klijenta i psihoterapeuta

„Gestalt terapija doista dijelom proizlazi iz istočnjačkih filozofija, ali ne iz budizma, nego iz još starijeg taoizma. No kao većina psihoterapijskih pravaca, ponajprije je proizašla iz psihoanalize te je kombinirana s egzistencijalizmom i nekim drugim pravcima“, objašnjava gestalt psihoterapeutkinja i doktorica znanosti Irena Bezić te ističe kako je taj pravac za psihoterapeuta prilično izazovan. Naime, u radu s klijentom terapeuti nemaju nikakav šablonski pristup, nemaju utvrđena pravila kako postupati s određenim tipovima osoba ili psihološkim problemima.

„U gestaltu se sve bazira na autentičnom kontaktu između dviju osoba, klijenta i psihoterapeuta, a taj kontakt nikad nije isti jer se oboje mijenjaju u odnosu na ljude i situacije. Zajedno stvaramo odnos. To je teško jer ne možete naučiti pravila kako se ponaša s depresivnima, anksioznima, paranoidnima pa ih onda samo slijediti“.

Razlika gestalta i drugih psihoterapijskih pravaca

Drugi psihoterapijski pravci više su orijentirani upravo na takva znanja. U njima morate znati teoriju te kako se određena stanja očituju u životima ljudi kako biste ih prepoznali i kod klijenata. Tada birate postupke koji vas vode zacrtanom cilju, dakle određenoj promjeni ponašanja klijenta. U gestaltu zapravo ne znate kamo idete, dopuštate klijentu da vas vodi jer taj psihoterapijski pravac podrazumijeva da nitko ne zna bolje od same osobe što je za nju najbolje.

Terapija je u ovom slučaju sam proces u kojemu se uvijek nešto mijenja pa se zato mijenja i dijagnostika. Zato čovjeka ne možete svrstati u određenu „ladicu“, kaže naša sugovornica i na primjeru objašnjava što to konkretno znači.

Dok radi s osobom, terapeut se služi posebnim tehnikama za proradu određenih iskustava, primjerice nekog straha. Terapeut pomaže osobi da vraćanjem u iskustvo otkrije kako se očituje taj strah, kada se javlja, koju funkciju ima, kako utječe na odnose s ljudima. U tom procesu terapeut u nekom trenutku može prepoznati problem, ali već u idućem osoba može biti drukčija, upravo zato što gestalt pretpostavlja da se razvijamo.

Istom se problemu ne pristupa kod svakog jednako

„Netko će doći jako potišten, depresivan, žalostan, ali za šest mjeseci, kad se neki od tih doživljaja promijene, i sama će se osoba promijeniti. Tada na vidjelo može izaći neki drugi problem, druga tema. Primjerice, osoba na terapiju dođe zbog lošeg odnosa s djetetom, a na kraju se ispostavi da ima loš bračni odnos. Zato se gestalt ne bavi problemom nego osobom u cjelini i svakome pristupa različito“, objašnjava dr. Bezić.

Problemu poput alkoholizma, primjerice, ne pristupa se kod svake osobe jednako. U gestaltu je, naime, bitna pozadina pa nije isto dolazi li osoba s alkoholizmom iz obitelji gdje se generacijama unatrag može pronaći isti problem, je li počela piti nakon neke traume ili pak zato što se željela uklopiti u društvo. Ako određenu situaciju stavljate u različite kontekste, ona ima i drukčije značenje, kaže dr. Bezić.

Terapeut je klijent

Da bi se na ovaj nestrukturiran način moglo raditi s klijentima, terapeut treba što bolje upoznati sebe i upravo se tome posvećuje dobar dio četverogodišnjeg školovanja za gestalt terapeute. Budući gestalt terapeuti uče raspoznavati po čemu su specifični, koji je njima svojstven način suočavanja s nekim situacijama, kako se odnose prema svojim emocijama i kako ih doživljavaju, kako ih prepoznaju, što im se događa u kontaktu s ljudima i kako utječu na druge. „Jedini instrument koji kao gestalt terapeut imam na raspolaganju sam ja sama.

Ako se između mene i klijenta javlja primjerice anksioznost, težina, dosada, strah, ja moram biti sposobna prepoznati ima li to veze sa mnom ili s klijentom. Ako ima veze sa mnom, trebam otkriti zašto se, primjerice, bojim - strepim li od klijenta, osjećam li strah kroz empatiju jer ga i klijent osjeća ili se pak klijent boji mene. Osnivač gestalt terapije Fritz Perls rekao je da se moramo okrenuti osjetilima jer njima doživljavamo svijet. Zato se ne treba oslanjati samo na intelektualne sposobnosti, nego i na emocije te osjete u tijelu“, kaže dr. Bezić.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci