Životna škola Aljoše Bagole: Novi život nakon burnouta

Često se pitamo koliko dugo još možemo živjeti i raditi pod stalnim pritiskom, a rijetko se upitamo što je točno ono što u nama stvara pritisak i zašto su naše reakcije otpor, strah i apatija. Aljoša Bagola, autor hit knjige 'Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke', svoj susret s burnoutom pretočio je u misli, iskustva i pristup životu koji svakome od nas može pomoći da prihvatimo istinu koja nas je dovela u stanje krajnje iscrpljenosti te uzmemo život u svoje ruke

 

U životu nije uvijek sve ovisno o nama, ali o tome kako doživljavamo život ovisi naša sreća. Zato nije važno što ćemo sve u životu ostaviti iza sebe, nego što će život pustiti u nas. Hoće li to biti nezadovoljstvo ili veselje? Praznina ili ispunjenost? Ako hoćemo postići željeno i ostvariti svoj talent, moramo spoznati i neželjeno. Tako jest. Blagodati čaše vode cijenimo tek kad nam se usta osuše od žeđi. Koliko život može biti dobar spoznajemo tek kad se strmoglavimo s kula u oblacima, ali spremni smo ustati i pregaziti stotine kilometara blata. Tek kad se zasitimo vlastitog sitničarenja, gunđanja i neprestanog nezadovoljstva stvarima i ljudima, možemo osjetiti pravo zadovoljstvo u tome kad kažemo: „Sad je dosta“ i počnemo stvari mijenjati nabolje.

Oooočekivanja, ushićenost, dostupnost

Našem dobrom raspoloženju neprestano prijete brojne zamke. Među najopasnijima su očekivanja. Prepredeno usiljena (vjerujte, kao stručnjak za marketing to dobro znam) i blještavo zavijena u medijski celofan, očekivanja svijeta, društva i „važnih“ drugih – gone nas na borbu za sreću. A borba i sreća nisu spojivi. Kako sam nakon iskustva s pregorjelošću shvatio, recept sreće skriva se u tome da prvo napustimo neostvariva očekivanja svijeta koji od nas očekuje neprestanu ushićenost i dostupnost. Moramo ozbiljno promisliti kome smo dostupni. Već na početku pregorjelosti zapisao sam pravilo: „Prepolovimo svoju raspoloživost i udvostručit ćemo svoju raspoloženost.“ Ne huškam time na opću ravnodušnost, ignoriranje dužnosti i izvlačenje, mislim na to da moramo postavljati granice jer je to ključno za naše raspoloženje. Da bismo mogli biti uspravni, moramo neko vrijeme biti u horizontali.

„Hej, kako znaš da si pregorio?"

Ljudi me često pitaju kako znati kad si pregorio. Sigurno nije riječ o tri noći lošijeg spavanja ili anksioznosti na razini treme prije ispita ili završnog nastupa u nižoj glazbenoj školi. Vjerujte mi – vrlo dobro znaš kad pregoriš. Osim gubitka bliske osobe, to je vjerojatno najgori osjećaj u životu. Čini se kao da si izgubio sebe. U tom slučaju ne možeš baš reći da si izgubio nekog voljenog jer si se, ako si pregorio, sigurno premalo volio ili si previše volio samo neke svoje aspekte, a zanemarivao druge koji su za dobar život puno važniji.

Zamjena nije još promjena

Meni su krila otkazala na takvoj visini uspjeha da sam za vrijeme strmoglavljenja mogao izmoliti cijeli Očenaš. Zato su posljedice bile drukčije nego kad promijenim frizuru. Želio sam promijeniti posao, profesiju i sredinu. Želio sam promijeniti iscrpljeno tijelo, bijedno raspoloženje i iscrpljujuće misli. Tada sam shvatio nešto važno: zamijeniti nužno ne znači promijeniti. Gotovo sve nabrojeno mogao sam zamijeniti iako nisam bio uvjeren što bi se doista time promijenilo. Zamjena je vanjska sila, promjena je unutarnja. Zato sam odlučio promijeniti svoj odnos i postavljati granice.

       Mnogi ljudi promijene mnogo poslova i partnera kojima nisu zadovoljni, a kad početno ushićenje usahne, ponovo gunđaju da je sve isto kao što je bilo prije. Njihov je kažiprst kao duguljasta helebarda vitezova, uskoro opet uperen u sve druge koji im se čine kao da su na konju. U kombinaciji straha, zavisti i neprestanog doživljavanja sebe kao žrtve, ostaju uhvaćeni u stare obrasce. Zamjene su ponekad samo umišljene promjene i time vrlo krhak obrambeni mehanizam.

       Život nas uvijek pravovremeno povuče za rukav i izruči nam svoj zahtjev za djelovanjem u ispunjujućoj mjeri. Ako smo dovoljno pozorni, lako ćemo prepoznati znakove, a kad budemo spremni, hrabro ćemo im se odazvati. Intuicija je naša biotehnologija. Jasno mahanje prstom zapravo dobivamo svakoga dana, a ako kormilo uzmemo u svoje ruke, s vremenom će nas život sigurno dovesti do boljih okolnosti.

Ravnoteža

Ali za sve u životu trebamo znati biti zahvalni, čak i za loša iskustva. Ona su samo kušnje i donose spoznaje kako u život moramo uvesti kvalitetne promjene. Promjene koje će biti dugotrajne, naporne, mučne, dosadne, zločeste, bolne i one koje peku, ali ujedno i zabavne, korisne i nevjerojatno ispunjujuće. (Umirovljeni Superman u meni, nećete vjerovati, sada kima glavom). Stoga, znajmo da smo svi spremni za njih. Kad nas je strah, slova te riječi premetnimo u riječ hrast i hrabro rastimo, čvrsto i ponosno.

       Želim, dakle, da vas moja priča ohrabri. Jer kad smo spremni na suočavanje s usiljenim očekivanjima, sa samim sobom, svojim modelima i pogrešnim pretpostavkama o životu koji nepotrebno otežavamo, brzo utvrdimo da je sreća samo nekoliko koraka dalje. Možda se recept skriva baš u riječi ravnoteža – ponekad nam za nešto treba biti „ravno“, a ako nije, bit će nam situacija samo „teža“.

 

 knjiga Kako pregorjetiKnjigu 'Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke' Aljoše Bagole (Mozaik knjiga, 149,90 kn) potražite u knjižarama i na www.mozaik-knjiga.hr

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci