Žena koja priča s anđelima

Susreti s anđelima i komunikacija s tim glasnicima ljubavi promijenili su život zagrebačke ekonomistice Martine Tišljar Delić koju danas nazivaju šaptačicom anđelima. Nakon što je više od desetljeća radila u struci, Martina prihvaća otkaz kao dopuštenje da se u potpunosti posveti putu koji su joj pokazivali anđeli. Osnivačica je udruge Novo Sunce u kojoj vodi radionice osobnog i duhovnog razvoja, a usto usavršava ‘alternativna’ znanja. Certificirana je praktičarka hipnoze, tehnike emocionalne slobode (EFT), rekonektivnog iscjeljivanja i neurolingvističkog programiranja

Hrabrost

Iako su anđeli već u početku naših susreta najavljivali moje nastupe u javnosti tako što su mi pokazivali dvorane pune ljudi, ja sam bila previše paralizirana strahovima i nedostatkom samopouzdanja da bih takvo što prihvatila. Trebalo mi je oko četiri godine nakon prvog susreta da se usudim svoja iskustva podijeliti sa svijetom i da to postane moja stvarnost.

Počela sam organizirati prve radionice na kojima mi nije bilo najlagodnije pričati kako komuniciram s anđelima, a danas su iza mene uspješne Anđeoske konferencije na kojima je prisustvovalo više od 100 ljudi, kao i brojna predavanja na kojima sam prenosila priču o itekako mogućem i stvarnom prijateljstvu s anđelima.

Prvi susret s anđelom

Moj prvi susret s anđelom dogodio se slučajno, prije desetak godina u mojoj spavaćoj sobi. Odmalena sam vjerovala u njihovo postojanje i osjećala prisutnost „nečega“, ali nikad kao tada. Spremala sam se na spavanje kad se u jednom trenutku sve oko mene počelo mijenjati, zidovi su nestali, sve se proširilo, promijenile su se boje. U prvi mah me uhvatio strah pa sam automatski počela moliti, a onda se pojavio veliki anđeo u blještavom svjetlu s mačem u ruci i sav strah je nestao.

Bila je to vizija, bez poruke. Naknadno sam saznala da je to bio arkanđeo Mihael. Tri sam dana bila u stanju proširene svijesti, sve je bilo ljepše, snažnije, životnije, osjećala sam lakoću postojanja, strast prema životu, veliku radost, gotovo euforiju, čak su mi i boje izgledale jarkije. Sve je imalo nekog smisla, nisam imala pitanja, jednostavno sam uživala u svemu što jesam i svemu što jest. Međutim, nešto poslije počela sam sumnjati u svoj zdrav razum jer nije baš najlakša stvar na svijetu prihvatiti da ti se u sobi pojavio anđeo.

Iako nisam mislila da ću to ikome ispričati, svoj sam susret prepričala sada pokojnom prijatelju koji je bio psiholog, jedna od rigidnijih osoba koje sam poznavala. Potpuno me iznenadilo njegovo oduševljenje i bio mi je velika podrška. Osim njegove potpore, u moj su život počeli ulaziti različiti ljudi, situacije i knjige putem kojih sam saznala da u tome nisam sama.

Ne žuri kući...

Nakon prve vizije, uslijedile su druge, arkanđela Gabrijela, osobnog anđela čuvara Skarabeja, Leonore, Jozefine... Najčešće ih vidim kao svjetlost, ona se otvara, prelijeva i uvijek je snažna. Toliko su lijepi da nema dovoljno riječi da ih se opiše.

Androgini su, neki se pojave s krilima, neki ne, iako ja vjerujem da imaju krila kako bi nas mogli bolje zagrliti. Osjećam njihove dodire, prisutnost, čujem ih. Njihove su poruke vrlo specifične, ali ponekad nam ne moraju odmah biti jasne. Primjerice, jednom mi je anđeo rekao da ne žurim kući pa sam odgađala krenuti, a onda me je zaustavila policija zbog prebrze vožnje. Srećom, prošla sam uz opomenu, a onda sam se nasmijala i zamolila anđele da drugi put kažu: „Vozi polako!“, puno je jasnije.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci