Žena inspiracija: Nada Kaiser

Ova je psihologinja i life coach život posvetila izučavanju i podučavanju metoda pomoću kojih možemo živjeti ispunjenije, sretnije, svjesnije i, što je najvažnije, uz koje možemo bolje upoznati sebe. Sve je te metode najprije primijenila na sebi. Danas, s velikom toplinom i razumijevanjem, svoje iskustvo dijeli sa svima koji su voljni učiti

Tatine riječi

Rođena sam u malom selu u Dalmatinskoj zagori kao najstarija od četiri sestre. Otac je želio sina. Kao dijete osjećala sam se manje vrijednom. Bilo je to vrijeme oskudice na svim područjima. Jedino što smo imali bio je dobar osjećaj da je roditeljima obrazovanje važno. Bili su obrtnici i nas djecu usmjeravali su da živimo njihovu najveću vrijednost - da budemo „svoji ljudi“, da steknemo neko dobro zvanje. I tu su postojale granice uvjetovane pomanjkanjem novca. Vjerojatno kao i svako dijete, osjećala sam se odgovornom za život i zadovoljstvo u obitelji. Kada bi otac govorio o meni, rekao bi da sam rođeni pedagog.

To sam bila potisnula i tek nakon mnogo godina osvijestila. Danas znam da su njegove riječi i vjerovanje u mene na neki način odredili moj životni put.

Ime Nada

Dali su mi ime Nada, s kojim rado koketiram. Kad se na edukacijama koje održavam predstavljam, često govorim o ocu i tome kako je vjerojatno nesvjesno znao da ću ja ispuniti njegovu nadu u sina. Naime, dobila sam četiri sina.

Život me je odveo u Njemačku i moja dotadašnja želja da studiram ekonomiju pretvorila se u želju za pedagogijom. Tijekom studija socijalne pedagogije, s težištem na obrazovanju odraslih, i u radu s klijentima i grupama osvijestila sam svoje strahove i blokade, ali i naučila izaći iz njih. To mi je potvrdilo uvjerenje da je zaista sve moguće te dalo poticaj da i drugim ljudima proširim horizonte o vlastitim mogućnostima.

Terapeut za ovisnike

Moja prva velika želja bila je da radim s migrantima, da im omogućim savjetovanje i terapiju vezane za bolesti ovisnosti i psihičke smetnje. Stoga sam se educirala za terapeuta za ovisnike i studij pedagoške psihologije s težištem na psihijatriji te sam osnovala udrugu za psihičko zdravlje doseljenika. U to je vrijeme bilo potrebno pridobiti tvrtke da svojim zaposlenicima sa psihičkim smetnjama ili ovisnostima omoguće terapiju, što mi je i uspjelo.

Izračunala sam i uvjerljivo predstavila financijski dobitak koji tvrtka ima ako svojim ljudima omogući da ozdrave i budu zadovoljniji i produktivniji. Osjećala sam veliko zadovoljstvo u radu, istodobno odgajajući svoju djecu. Često sam čula obeshrabrujuće komentare da nije moguće istodobno biti dobra majka i uspješna poslovna žena. Moj osjećaj i stav bili su potpuno drukčiji. Bila sam uvjerena da samo zadovoljna žena može biti dobra majka, a ja bih bila nesretna da ne mogu raditi ono što volim.

Znala sam da drugima mogu dati samo ono što imam, a to je ili podrška i osnaživanje ako sam i sama jaka ili bespomoćnost i obeshrabrenje, ako je to moj životni stav, neovisno o ulozi iz koje djelujemo ili reagiramo na tuđe djelovanje. Osjećala sam druge ljude i znala da i oni osjećaju mene. Danas govorimo o zrcalnim neuronima, prije smo koristili pojam empatija, ali način na koji koristimo to saznanje u našem svakodnevnom životu nije se promijenio promjenom naziva, a itekako je mjerodavan.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci