Žena inspiracija: Jadranka Boban Pejić

Vlasnica Makronove i njezin suprug Zlatko prije više od 20 godina promovirali su makrobiotiku u nas. Danas je jedna od najuspješnijih žena u Hrvatskoj

To je stvarno bilo hrabro, pomislim kad danas pogledam unazad. No kad smo prije 20 godina moj suprug Zlatko i ja kretali s Makronovom, činilo nam se to potpuno normalnim poslovnim pothvatom. Nismo razmišljali o okolnostima u kojima smo pokrenuli nešto što nitko nikada prije nas nije napravio na ovim prostorima. Nosila nas je ideja da vrijeme za to tek dolazi i da moramo uspjeti. Do tada smo već nekoliko godina organizirali seminare pa nas je većina polaznika hrabrila: „Hajde, to nam treba, to je super, kad ćete ga otvoriti?“

jadrankaNo kad smo napokon otvorili restoran s makrobiotičkom prehranom, 95 posto njih u restoran nikad nije ušlo. U trenutku kad smo pokrenuli posao, oglasile su se sirene za uzbunu, počeo je rat, a mi smo nastavili raditi kao da se ništa ne događa. Bili smo preko glave u kreditima. I dalje smo organizirali seminare i svaki dan nudili po jedan meni za otprilike 14 stalnih gostiju. Kad danas o tome razmišljam, zaista mi izgleda suludo, no to smo radili samo zato da ne poludimo od muke.

Unatoč ponudama da se iselimo iz Hrvatske, željeli smo ostati ovdje po svaku cijenu. A onda smo se prihvatili velikih projekata koji su proizašli iz prostora u Ilici 72. Bilo je to obilježavanje Dana planeta Zemlje, koncerti za mir i okoliš, doveli smo Paula Wintera koji je svirao u Domu sportova za izbjeglice iz Vukovara... Nekako nam je ta ideja da dovodimo svijet ovamo pomagala da ostanemo normalni. Jer kad smo živjeli u miru, mislili smo da se rat događa negdje gdje žive loši ljudi. A onda kad je počeo rat, osjećali smo sram jer smo odjednom mi bili ti o kojima ostatak svijeta tako misli.

Zato nam je takva vrsta aktivnosti bila jako važna. Ali ne mogu točno objasniti odakle nam taj osjećaj da ćemo uspjeti. Kad bih rekla da je bio utemeljen na poznavanju posla ili poslovnoj senzibilnosti, lagala bih. Prije je to bila zanesenost onim što smo radili. Nerijetko mislimo da uspješni ljudi svoj posao rade s lakoćom i da su zato uspješni. Međutim, srž uspjeha je u tome što oni nisu odustajali kad je bilo najteže. Mislim da je to tajna i našeg uspjeha.

Danas kad razgovaram sa svojim suprugom, jedno drugome priznajemo da smo uspjeli samo zato što smo radili zajedno i zato jer smo jedno drugome bili motivacija. Suprug me uvjerava da bih ja to sigurno i sama uspjela jer sam, jadrankakaže, sposobna. Ja sam sigurna da ne bih. Ne kažem da svatko od nas ne bi bio uspješan u nekom drugom poslu, ali za ovaj posao moraš imati nekoga s kim se jako dobro nadopunjuješ. Toga smo duboko svjesni i suprug i ja. U šali mu kažem da je uspio samo zato jer smo se upoznali kad sam ja bila još jako mlada i naivna.

Zlatko je od mene stariji sedam godina. Kad smo se upoznali, imala sam 20. Zadivio me njegov osobit pogled na život. Nije išao redom kao svi naši vršnjaci, nije nakon gimnazije upisao fakultet, nego je birao neki svoj put edukacije. Ja sam pak odgojena s idejom da se sve može postići samo kad se jako želi. Još nisam odustala od te ideje i mislim da je sve pitanje odluke. Zlatko me i danas fascinira svojim vizijama koje su uvijek točne. Vrlo brzo smo počeli zajedno raditi. Shvatili smo da zajedno možemo biti sretni samo ako svatko od nas bude sretan i zadovoljan onim što radi. Naravno da smo imali mnoge zajedničke interese, no svatko je unutar toga imao i svoje afinitete koje smo uzajamno poštovali. Zato smo jedno drugome bili uvijek podrška u ostvarivanju svih ideja.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci