Zašto sam iz života izbacila sve životinjskog podrijetla

Marijana Mašić malenim koracima transformirala je svoj život i nastavlja uvoditi promjene jer ekološki, održivi način života zahtijeva dugogodišnju predanost, učenje, eksperimentiranje, istraživanje, prakticiranje održivih životnih metoda i, povrh svega, ljubav

Volim znati podrijetlo hrane

Uza sve zastrašujuće vijesti kojima smo izloženi, frustrirajuće političke situacije i ekonomsku nestabilnost, postoji samo jedno važno pitanje – kako želimo živjeti? U strahu ili u ljubavi? Prvi put vodi osjećaju nemoći i poraženosti, a ljubav, s druge strane, pruža osjećaje uzemljenosti, dubljeg smisla i nade.

Marijana Mašić, 36-godišnja Zagrepčanka, odabrala je put ljubavi želeći se brinuti o tome kakav će svijet ostaviti budućim naraštajima. Svoju promjenu započela je u kuhinji, još dok je studirala. Zbog povećanja svijesti o tome što jede, postupno je počela smanjivati i izbacivati nezdrave, industrijski procesirane namirnice, kao što su bijeli šećer i bijelo pšenično brašno.

Na to je utjecala i njezina struka; završila je Prehrambeno-biotehnološki fakultet. Kako kaže, važno joj je znati što unosi u svoje tijelo. „Volim znati, koliko je to moguće, podrijetlo hrane koju jedem te želim da su mi nakon konzumiranja hrane i tijelo i um, a time i savjest, što sretniji i zadovoljniji.“

Suosjećanje i briga

Zbog ovakvog načina razmišljanja Marijana je prije dvije godine prestala jesti i meso, a prije šest mjeseci iz prehrane je izbacila namirnice životinjskog podrijetla, i to isključivo iz etičkih i ekoloških razloga. Njezino suosjećanje za životinje i briga za planet su prevagnuli. Naime, uzgoj životinja zbog hrane predstavlja pitanje opće održivosti jer je u vezi s golemom potrošnjom prirodnih resursa, pojavom gladi u svijetu i uništavanjem okoliša.

Prema podacima UN-a, s jedne strane, stanovnici razvijenih zemalja prejedaju se namirnicama životinjskoga podrijetla i boluju od pretilosti i srčanih bolesti, dok s druge strane, više od 900 milijuna ljudi u svijetu gladuje, a 2 milijarde su pothranjene jer se žitaricama kojima bi se mogli prehraniti ljudi hrani stoka.

To je samo jedan od argumenata zbog kojih je Marijana isključila meso i namirnice životinjskog podrijetla iz svoje prehrane. Naglašava kako ne želi svojim načinom prehrane pridonositi povećanju gladi u svijetu i devastiranju planeta. „Znam da zvučim kao ludi idealist, ali stvarno vjerujem u to.“

mašićMarijana s mješancem MikijemOdjeća, obuća, kozmetika

Njezina briga za Zemlju ponukala ju je i na pažljiviji odabir odjeće i obuće (one koja nije životinjskog podrijetla) i prirodne kozmetike koja se ne testira na životinjama. Pobornica je i ekološkog modnog pokreta, tzv. slow fashion pokreta koji je protuteža kupnji jeftine i nekvalitetne odjeće koja ubrzo nakon kupnje završava na otpadu, a zbog čije se proizvodnje izrabljuju radnici, uništava okoliš i nepotrebno troše njegovi ograničeni resursi.

S jednakom svjesnošću kupuje i sve ostalo, pa je nedavno mobitel, koji se razbio nakon 10 godina upotrebe, zamijenila ne pametnim telefonom, nego starim modelom bez kamere. „Moj način života nije ništa novo u svijetu, ali je postao neophodan, s obzirom na trenutno stanje našeg planeta.“

'Zarazila' i mamu

Marijana čvrsto vjeruje da promjena počinje od pojedinca. „Vidim da sam svojim načinom života utjecala na ljude koji me okružuju, npr. moja mama se hrani vrlo slično meni i na taj je način ujedno regulirala svoj problematični krvni tlak.“ Otkako ne jede namirnice životinjskog podrijetla, ističe Marijana, jede puno manje „usputnih“ grickalica. Ne samo da ih uspješno izbjegava, nego još uspješnije priprema ekološki prihvatljive slatke alternative.

U njezinoj kuhinji uvijek nešto fino miriše, a police su joj ispunjene velikim brojem kuharica, knjigama koje se bave određenim tipovima prehrane, ali i značajnim brojem naslova iz područja nutricionizma. Služe joj za inspiraciju jer, kako kaže, uvijek joj se mota po glavi što će kuhati. „Smiješno je kad me netko pita što sada jedem, jer kod mene je kuhinja gotovo uvijek nakrcana različitom hranom i gotovo svaki put je nešto novo na meniju.“

Mješanac Miki

U njezinim kulinarskim majstorijama redovito uživaju i napušteni psi jer ljubav prema životinjama u njoj raste od malih nogu. Trenutačno ima jednog udomljenog psa, mješanca Mikija, i on je glavni razlog zašto u protekle tri i pol godine svakodnevno provodi najmanje sat vremena vani.

„Nikad ne možemo toliko pomoći udomljenom psu koliko on može pomoći nama“, kaže Marijana ističući kako uživa u dugim šetnjama i igranju s Mikijem. Oduvijek aktivna ljubiteljica tjelesnih aktivnosti, cijeli se život bavila različitim sportovima, a prije 11 godina otkrila je jogu koja joj je ponudila puno više od oblikovanja mišića.

„Jogom sam se počela baviti kao još jednim sportom, ali sam ubrzo spoznala da je ona mnogo više od toga, tj. da je puno toga, samo ne sport. Tehnike i postulati joge pomogli su mi da se počnem mijenjati i da u svojoj promjeni ustrajem.“ Redovito prakticira pranayamu, tehnike čišćenja (kriye) i različite metode meditacije. Joga je postala njena svakodnevica. Budi se oko pet sati ujutro kako bi prije posla stigla napraviti vježbe disanja i meditaciju.

Trenuci sreće, zadovoljstva i zahvalnosti

Asane vježba gotovo svaki drugi dan, a nekoliko puta godišnje uvede cikluse (od 13 ili 40 dana) kad svakodnevno vježba. „Kod joge je glavni fokus na disanju, a to nas stavlja u sadašnji trenutak. Kada smo osviješteni, tj. kada smo prisutni u sadašnjem trenutku, tada lakše možemo prepoznati svoje potrebe i početi se mijenjati u smjeru koji nam odgovara.“

Dok svakodnevnim životnim odabirima štiti okoliš, zbog čega svi imamo dobrobiti, osjeća se najbolje. „Ponekad me uhvate trenuci sreće, zadovoljstva i zahvalnosti zbog nekih odluka u mojem životu – ovo posebno razumiju vegetarijanci i vegani – i jedino za čime žalim je što neke promjene nisam uvela i prije.“

Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci