Vrtlarenje me promijenilo i vratilo samoj sebi

Možemo mijenjati svijet

Poštovanje života, priroda, zahvalnost, stvaranje – to su teme koje pokreću tridesetosmogodišnju Silviju Kolar-Fodor koja vjeruje u to da se svijet mijenja onoliko koliko se i sami pojedinci mijenjaju.

„Svojim djelovanjem možemo promijeniti svijet i napraviti ga boljim mjestom za sebe i za svoju djecu. Zato živite odgovorno prema Prirodi! Jedite sezonski i lokalno jer prava revolucija počinje na našim tanjurima. Gandhijevu izreku ‘Budi promjena koju želiš vidjeti’ doslovno sam primijenila u svom životu kreiranjem biovrta i radom na očuvanju starinskih vrsti od izumiranja“, upoznaje nas Silvija sa svojom filozofijom života.

Kuća bez smočnice

Silvija je odmalena pokazivala zanimanje za prirodu i njene darove, no tek 2006. godine ozbiljnije se počinje baviti biovrtlarstvom. Veći dio djetinjstva provela je u šumarku preko puta kuće, gdje je imala „svoj teritorij“ o kojem se brinula, imala je svoj mali cvjetnjak, no mamin i bakin povrtnjak uopće je nije zanimao. Poslije je upisala ekonomski fakultet i život ju je odveo u područje financija i knjigovodstva, gdje je, kako kaže, izgubila svaki doticaj s prirodom.

U ranim dvadesetima smatrala je da se hranu ne isplati uzgajati kad je sve u trgovinama dostupno po niskim cijenama, čak je i vlastitu kuću uredila bez smočnice. Nekoliko godina poslije, međutim, počela je shvaćati da je konvencionalna poljoprivreda jedan od najvećih zagađivača današnjice, a hrana u trgovinama prepuna pesticida.

Sve počinje od mene i hrane koju jedem

„Shvatila sam da sve počinje od mene i hrane koju jedem. Otkrila sam nekoliko knjiga o vrtlarenju (sasvim slučajno, prilikom pohađanja tečaja o izradi web stranica u obližnjoj knjižnici) – i to je bilo to, iduće godine osvanuo je moj prvi biovrt. Uzela sam stvari u svoje ruke i odlučila reći ‘ne’ konzumerizmu.

Odlučila sam pokazati svima oko sebe da je moguće uzgojiti hranu bez upotrebe otrova“, opisuje svoje početke u vrtlarenju. Vrt je počela uzgajati u nastavku obiteljske kuće u Novom Selu Rok, pokraj Čakovca, no s vremenom joj je ta površina postala premalena.

Osnovni postulat biovrta

Kupila je još nekoliko parcela i oformila šumski vrt, „posudila“ zemljište od bakinih sestara i napravila velik povrtnjak i tako okrupnjala 1 hektar zemljišta nedaleko od obiteljske kuće, iza šumarka svog djetinjstva, gdje ove godine počinje saditi veliki šumski vrt. Sve je to sada dio njenog vrta – okućnica, povrtnjaci, šumski vrt i voćnjak – veliko, sretno imanje u kojem živi sa svojim suprugom i trogodišnjim sinom.

Osnovni postulat biovrta koji uzgaja je taj da poštuje sve stanovnike biosustava. To je raznolik vrt u kojem na istim gredicama uzgaja povrće i cvijeće te zbog toga daje bolje rezultate. Vrt održava bez oranja, štihanja, prskanja pa u njemu svako biće ima svoje mjesto. Uz to, posebno joj je važno očuvati starinske sorte povrća.

„Danas su svjetsko tržište preuzele velike korporacije i posjeduju većinu sjemenarnica diljem EU-a. Oni održavaju samo njima komercijalno zanimljive vrste, a mi vrtlari, ako želimo sačuvati svoje sjeme, ponovo ga svake godine moramo sijati i međusobno to sjeme razmjenjivati, to je jedini način da održimo svoje vrste“, poručuje Silvija.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr