Suzanne Bandick: Prodali smo sve i s dvoje djece otišli živjeti u nepoznato

"Imala sam sve o čemu većina ljudi sanja. Supruga kojeg sam voljela i on je volio mene. Dvoje sretne i zdrave djece, uspješnu karijeru, raskošan dom i odličan ugled među prijateljima i kolegama. Što sam više mogla željeti? Očito više..", piše Suzanne Bandick. Osmjelila se na korak o kojem mnogi od nas sanjaju, ali ne usudimo se doista i zakoračiti. Ona je to učinila. Ovo je njezina priča...

Mali glas iznutra rekao mi je: “Vrijeme je da kreneš dalje. Trebaju ti nove pustolovine... Djeci treba nešto više.“ Nisam bila sigurna kamo će me ta želja odvesti. Jesam li luda što želim više od onoga što većina smatra savršenim životom? Svi su moji prijatelji djelovali zadovoljno, ali onaj glasić u meni bio je uporan.

Život je pustolovina

Jednog sam se dana odvažila i rekla suprugu: “Želim se preseliti u egzotične krajeve. Dosta mi je zime. Želim palme i sunce.“ Imala sam sreće jer je moj suprug odgovorio: “Vidjet ćemo što možemo učiniti.“ Dobila sam odličan odgovor jer je onaj unutarnji glas postao sve glasniji dok je govorio: “Život treba biti pustolovina, inače je dosadan.“

Stoga smo zajedno donijeli odluku da ćemo se potruditi da naš neobičan naum bude uspješan. Trebalo nam je otprilike godinu dana da isplaniramo kako ćemo se preseliti. Poklonili smo i prodali sve što smo posjedovali.

Odrekli smo se svog raskošnog doma, uspješnih karijera i društva kojem smo pripadali. Zvuči li vam ovo zastrašujuće? Na što biste vi bili spremi za ostvarenje svojih snova? Začudo, ja nisam bila prestrašena. Osjećala sam smirenost koja je proizlazila iz onog unutarnjeg glasa i znala sam da će sve biti dobro.

Najveće postignuće

Ono malo stvari što nam je ostalo, spremili smo u automobil i zaputili se u Meksiko. Naš osmogodišnji sin žudio je za novim pustolovinama, a 11-godišnja kći smatrala je da smo joj uništili život. Naši su susjedi mislili da smo poludjeli, ali mi smo, unatoč svemu, vjerovali da smo donijeli ispravnu odluku.

Jesam li zaista poludjela kada sam odlučila slušati unutarnji glas i svoju obitelj odvesti u nepoznato?

Malo ludosti je svakako bilo potrebno, ali zauzvrat su moja djeca odrasla igrajući se na bijelim pješčanim plažama i kupajući se u kristalno čistom Karipskom moru. Prošlo je već 17 godina od preseljenja. Djeca su odrasla – sretna, zdrava, multikulturalna i širokih svjetonazora.

Preselili smo se iz poznatog okruženja vjerujući da čovjek može učiniti sve što želi jer je život pustolovina. Naša su djeca vidjela više svijeta nego što su ikada sanjali. No ono na što sam najponosnija je to što sam svoju djecu naučila da slušaju svoj unutarnji glas.

I dalje živim u Meksiku sa svojim voljenim suprugom. Proživljavam pustolovinu života i svakodnevno slijedim unutarnji glas koji mi u posljednje vrijeme govori da postoji još toga što trebamo vidjeti. O čemu god se radilo, znam da ga trebam slušati jer je to ono zbog čega se osjećam živom. Bez toga, život bi bio prilično dosadan.

Izvor: proctorgallagherinstitute.com

Pripremila Tena Ožegić

Preporučujemo

Ostali članci