Što reći na dječja pitanja o seksu?

Odakle dolaze djeca? Kako nastaju? Djeca postavljaju nemoguća pitanja o seksu. Odgovori roditelja presudni su za razvoj njihove seksualnosti, ali i njihove svijesti da mogu birati i stoga donositi ispravne odluke jednom kad odluče postati seksualno aktivni

Djeca u Hrvatskoj ne razgovaraju s roditeljima o seksualnosti

Postati roditelj i nije tako teško, uglavnom znamo kako se to radi. Ako je biološki sat aktivan, dvije će se stanice spojiti i nakon devet mjeseci... Eto roditeljstva. No postati i biti odgovoran roditelj, tu ćemo se sigurno složiti, jako je teško i zahtjevno. Danas većina roditelja želi ili mora raditi izvan obitelji i rastrgana je između mnoštva obveza (osobito majke, zbog specifičnosti našeg društva). A istodobno se roditelji svakodnevno moraju nositi s izazovima u odgoju djece: previše video i internetskog sadržaja, sjedilački način igranja, bullying među vršnjacima, nasilje na televiziji, previše slatkiša i grickalica... Mogli bismo još nabrajati, zar ne?

U svakoj takvoj situaciji roditelji trebaju naći odgovarajući način da svojem djetetu objasne problem i usmjere ga. No mnoge ankete i istraživanja navode kako roditeljima među svim izazovima najteže pada razgovor o seksu s vlastitim djetetom. U Hrvatskoj tek svaki petnaesti tinejdžer navodi roditelje kao glavni izvor informacija o seksualnosti, a više od četvrtine studenata Sveučilišta u Zagrebu nikad nije s roditeljima porazgovaralo o seksualnosti.

Znanje o seksu daje djeci sigurnost i osnažuje ih

Zašto je to tako teško? Osnovni je uzrok u tome što razgovor o seksu izaziva nelagodu. A ne nose se svi dobro s tim. Odrasli mogu podnijeti određenu dozu nelagode, no ipak im je lakše izbjeći je. Nadalje, današnji roditelji nemaju previše iskustva u razgovoru o seksu s mladima: njihovi roditelji i nastavnici nisu s njima o tome znali razgovarati pa nisu razvili potrebne vještine.

Razloga ima još, ali pozabavit ću se jednim koji nije tako rijedak: pojedini roditelji (i nastavnici, odgajatelji...) strahuju da će razgovor o seksualnosti ili seksualna edukacija naškoditi djeci te da će ih prerano potaknuti na seksualnu aktivnost. Važno je znati da znanje o seksualnosti ne čini štetu; upravo suprotno, pomaže djeci da donose ispravne odluke kad za njih dođe vrijeme. Znanje im daje sigurnost i osnažuje ih.

Nepripremljenost nije dobra

O tome su u zapadnoj Europi i SAD-u provedena mnoga istraživanja i sva su pokazala da informiranost i znanje rezultiraju većom odgovornošću, donošenjem dobrih odluka i prevencijom neželjenih oblika seksualnog ponašanja. Razni stručni časopisi objavili su istraživanja koja pokazuju da su djeca s kojom se odmalena razgovaralo o seksu odgađala spolni odnos kad su došla u godine u kojima su mogla postati seksualno aktivna. Kad bi se i odlučila na seks, rabila su kontracepciju i imala manje partnera od one djece koja u ranoj dobi nisu dobivala informacije i znanja o seksualnosti.

Marty Klein, poznati američki seksualni terapeut i edukator, u svojoj knjizi Kako razgovarati o seksualnosti s djecom uspoređuje razgovor o seksu sa sportom. Sportski se programi, kaže, ne provode ovako: „Djeco, nemojte se ozlijediti... A sad idemo trčati, igrati utakmicu i pamet u glavu.“ S djecom treba izvoditi vježbe zagrijavanja, snage i opuštanja. Treba ih poučavati o važnosti pravilne prehrane, odmaranja, pravilnoj uporabi opreme u sportu, o discipliniranom izvođenju vježbi. Nećemo djecu pustiti na teren nepripremljenu.

I nećemo misliti da su nepripremljena djeca sigurnija te da se neće izlagati nepotrebnim sportskim ozljedama. No kad je riječ o seksualnosti, pojedinci misle da je nepripremljenost dobra te da će djeca biti sigurnija i lakše donositi ispravne odluke ako im ne budemo spominjali seks. Nije baš logično, zar ne?

Ne razgovaramo jednako s trogodišnjakom i 11-godišnjakom

Važno je osvijestiti da su roditelji seksualni edukatori, činili što ili ne. Samim time što su odrasle osobe i seksualno aktivni, svojim ponašanjem prenose djeci određene poruke. Izbjegavanje spominjanja seksa ili sustezanje od izražavanja primjerene nježnosti među roditeljima također je seksualna edukacija, samo zapitajmo se kakve poruke u tom slučaju prenosimo. Djeca iz obitelji u kojima se seksualnost ne spominje doživljavaju seks kao nešto neprimjereno: da je seksualnost u redu, roditelji bi je na neki način spomenuli.

Znamo da djeca oko treće godine počinju pokazivati zanimanje za svoje genitalije i igrati se njima. Znamo da se petogodišnjaci vole međusobno dodirivati i da počinju postavljati pitanja o tijelu, dolasku beba i slično. Djeca nam, dakle, vrlo rano počnu pokazivati da su seksualna bića. Roditelji im mogu, a i trebali bi, pomoći da bolje razumiju sebe i svoje tijelo. Dakako, u skladu s njihovim godinama. Nećemo na jednak način razgovarati s trogodišnjakom i s djetetom kojemu je jedanaest godina. Kako to uopće činiti?

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci