Što odgovoriti kad dijete kaže da ne želi u školu?

Često se događa da djeca koja imaju poremećaj pažnje i poteškoće s učenjem kažu da ne žele ići u školu. Dijete može reći da mrzi školu ili da je preumorno, jer ne zna objasniti što ga stvarno muči. Razumijevanje zašto se to događa pomoći će vam da reagirate na najbolji način...

Nije neobično ako dijete želi povremeno ostati kod kuće. Ali ako se to događa često, pretvara se u problem, čak i ako se razlog koji dijete navodi mijenja. Ovo je nekoliko načina na koje možete odgovoriti kada vam dijete kaže da ne želi ići u školu.

Ne da mi se

Ako dijete kaže: „Ne da mi se ići”, moguće je da ćete pomisliti: „Ne zna koja je vrijednost obrazovanja” i reći mu nešto poput: „Ne zanima me želiš li ići ili ne. Tvoj posao je ići u školu”. Prava frustracija koja stoji iza riječi vašeg djeteta je – dijete vjerojatno ima neki problem u školi. Djeca s poremećajem pažnje i poteškoćama s učenjem obično ne reagiraju bez razloga. To može biti neki novi problem ili nešto što ga već dulje muči. Recite mu: „Da li ti se ne ide u školu jer ti nešto ne ide kako bi htio? Popričat ćemo o tome što te muči kad se vratiš iz škole i smisliti što možemo učiniti da ti ide bolje”.

Umoran sam

Kaže li dijete da je preumorno za školu, možda ćete pomisliti - dovoljno spava, ne može biti umorno. Samo želi ostati kod kuće i igrati se cijeli dan. Možda ste u iskušenju da mu kažete: „Spavao si 10 sati. Nije moguće da si preumoran za školu”. No, činjenica je da škola može biti doista iscrpljujuća za djecu s poremećajem pažnje i učenja. Ona moraju ulagati puno energije da bi išla ukorak s ostalom djecom. Također im može biti naporno stalno pokušavati udovoljiti očekivanjima odraslih.

Recite djetetu: „Razumijem da si umoran. Možemo otkazati tvoje izvanškolske aktivnosti da se malo odmoriš.” Zatim promatrajte dijete idućih nekoliko dana da vidite osjeća li se drukčije. Ako je tako, razmislite o promjeni rasporeda njegovih dnevnih aktivnosti kako bi imalo više slobodnog vremena.

Mrzim školu

Kaže li vaše dijete da mrzi školu, vjerojatno ćete pomisliti da pretjeruje. Možda ćete biti u iskušenju reći mu: „I ja mrzim puno stvari koje moram učiniti. Takav je život”. Stvar je u tome da se ponekad neko loše iskustvo ili određeni problem u školi može djetetu nadviti kao crni oblak na školu općenito.

Recite djetetu: „Vjerojatno imaš neki problem u školi. Znam da ima puno toga u školi što voliš. Reci mi što se događa?” Potaknite ga da bude što određenije, pa se dogovorite s učiteljem kako možete pomoći djetetu.

Druga djeca su zločesta

Kaže li vam dijete da su druga djeca u školi zločesta, možda ćete pomisliti da mora ojačati i možda ste u iskušenju reći mu: „Moraš se zauzeti za sebe”. Činjenica je da je nekoj djeci s poremećajem pažnje i teškoćama u učenju teško povezati se s drugom djecom. Oni su podložniji zlostavljanju od drugih vršnjaka. Recite djetetu: „Znam da djeca znaju biti zločesta. Tko je zao prema tebi? Što ti kaže ili čini?” Potaknite dijete da vam kaže što više o tome i napravite konkretan plan kako ćete mu pomoći.

Nisam napisao zadaću

Na tu djetetovu izjavu vjerojatno ćete pomisliti da je neodgovorno i možda ćete mu reći: „Ako ne napišeš zadaću, moraš se suočiti s posljedicama u školi. I nema televizije nakon škole.” Mnoga djeca s poremećajem pažnje i poteškoćama u učenju teško se nose sa školskim zadacima i ne znaju dobro rasporediti vrijeme. A možda ih je i sram što su stalno oni ti u razredu koji nešto zaboravljaju učiniti.

Recite djetetu: „Čini mi se da ti je teško pratiti sve u školi. Možemo neke stvari napraviti kod kuće da ti bude lakše. Možda ti i u školi netko može pomoći.”

Učiteljica uvijek viče na mene

Na to ćete vjerojatno pomisliti da pretjeruje. Možda ćete biti u iskušenju reći: „Umišljaš. Ona je dobra učiteljica.” Ponekad djeca s poteškoćama u učenju i pažnji pogrešno tumače ton glasa i međuljudske odnose, pa im konstruktivna kritika može zvučati oštro. Također, ako ih se stalno ispravlja, to im može djelovati nepošteno, čak i ako se učitelj dobro ponaša prema njima.

Recite djetetu „Vidim da ti učiteljica trenutno nije baš draga. Možemo porazgovarati da vidimo kako da to popravimo”. Razgovarajte s učiteljicom i zajedno odlučite što ćete reći djetetu kako bi znalo da će se stvari promijeniti.

Djeca ne znaju uvijek reći što ih točno muči, zato je važno da znate prepoznati znakove frustracije ili vršnjačkog zlostavljanja. Pomognite djetetu da se nauči zauzeti za sebe i blisko surađujte s njegovim učiteljima, kako biste bili sigurni da su djetetove potrebe ispunjene.

Izvor: www.understood.org

Pripremila Snježana Krčmar

Preporučujemo

Ostali članci