Stanko Janković: Vjerujem i proizvodim samo hranu koja hrani cijelo naše biće

Odlazak u mirovinu mnogima predstavlja drugu etapu života, kada im on ponudi novu šansu da odaberu čime se u zrelim godinama žele baviti. Zagrepčanin Stanko Janković gajio je ljubav prema zemlji niz godina, no tek se nedavno vratio svojim korijenima. Na zemlji na kojoj je odrastao, u Unčanima, zaselku pokraj Dvora, među prvima je posijao bezglutenske žitarice. Obrađujući zemlju i praveći ekološko, cjelovito brašno te hladno prešano ulje, pronašao je svoju radost i novi smisao života

Stanko Janković na svom imanju u Unčanima

Stanko Janković na svom imanju u Unčanima

Idealno mjesto za ekološku poljoprivredu

Na oko deset metara od rijeke Une, koja svojim koritom čini prirodnu granicu s Bosnom, smjestilo se obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo „Janković“. Između rijeke na istoku i idiličnih brdašaca za koje zapada Sunce, 65-godišnji Stanko Janković obradio je 18 hektara polja na kojima rastu bezglutenske žitarice. „Ovo je idealno mjesto za bavljenje ekološkom poljoprivredom“, kaže Stanko pokazujući na Unčane, zaselak pokraj Dvora. „Tu se protežu njive i polja koja zbog ratnih zbivanja posljednjih 20 godina nisu vidjela plug. U krugu od 50 km nema dimnjaka i industrijskih postrojenja, a automobil prođe svaka dva sata.“

Još samo nedostaje, a na to Stanko svesrdno potiče svoje suseljane, da cijeli kraj odbaci kemijska poljoprivredna sredstva pa da na poljima raste samo ono što podare domaće sjeme, voda i sunce. To uključuje i korov i ambroziju, kojih se možda grozimo, ali njihove metar i pol visoke stapke, koje se isprepleću s industrijskom konopljom, lanom i bućama, pouzdan su znak da u uzgoju nije korištena ni trunka otrova. Zemlja po kojoj gazimo ista je kakvu je Stanko naslijedio od svog oca, na kojoj je još kao dječak čuvao krave, i takvu, čistu i plodnu, želi je ostaviti svojoj djeci i unučadi.

Kad sjeme raste, rastem zajedno s njim

Nakon entuzijastičnih zemljoradničkih početaka, koji sežu na početak 90-ih godina, tek se prije četiri godine, kada mu se približilo vrijeme za mirovinu, Stanko potpuno posvetio radu na zemlji. Specijalizirao se za ekološki uzgoj bezglutenskih žitarica: nehibridnog, domaćeg kukuruza, heljde, industrijske konoplje, lana i bundeve uljarice.

Riskirajući financijsku stabilnost, ušteđevinu koju je sakupio baveći se 40 godina trgovinom u Zagrebu Stanko je uložio u ono što mu, kako kaže, donosi radost i zadovoljstvo u zrelim godinama. „Dok radim na zemlji, osjećam se najsretnije i najzadovoljnije. U proljeće, nakon što posijem sjeme i kad ono izraste, rastem skupa s njim sve do jeseni kad ubiranjem plodova osjećam novu radost. Po zanimanju sam trgovac, a u duši seljak.“

msž"Dok radim na zemlji, osjećam se najsretnije i najzadovoljnije"

Njiva bez glutena

Odselivši se sa 14 godina iz Unčana u velegrad, Stanko je malo znao o uzgoju žitarica i drugih kultura, ali je osjećao da ga njegova zemlja gotovo neprirodno privlači. Na njoj je želio da rodi nešto što nije uobičajeno u našim selima i tako je došao na ideju da zasije kemijski netretirane bezglutenske žitarice. Da je dobro odabrao svoje buduće plodove, potvrdio si je proučavajući ekološku ponudu prehrambenih proizvoda u našim trgovinama.

„Prvi put sam se susreo s heljdom kada mi ju je prije pet godina donijela kći Katarina, koja je vegetarijanka. Na pakiranju je pisalo da je Kina zemlja podrijetla proizvoda. Pitao sam se zašto uvozimo ako te iste proizvode možemo uzgajati u Hrvatskoj. Počeo sam proučavati odakle dolazi i druga ekohrana koju kupujemo. Ekološki lan, primjerice, uvozimo iz Venezuele, Indije i drugih vrlo udaljenih zemalja, i to me je naljutilo jer imamo izobilje čiste zemlje. Smatram da je za čovjeka najzdravija hrana ona koja raste u njegovom podneblju.“

Ne zovite doktora, nego nekoga tko je pao s drveta!

To je učvrstilo njegovu odluku da sije i proizvodi isključivo prirodne, svježe, lokalne i domaće prehrambene proizvode koji blagotvorno djeluju na zdravlje.
U početku je bilo najteže nabaviti ekološko sjemenje, prisjeća se Stanko, jer bilje koje je odabrao tada nije bilo uobičajeno u našoj poljoprivredi. Nakon što je, uz puno truda, uspio nabaviti ekološko i domaće sjeme, obilazeći cijelu regiju, žudno je tražio znanje o poljoprivredi koje nije imao.

„Odlučio sam se držati stare izreke o Kinezu koji je pao s drveta, pa su svi vikali kako treba pozvati doktora, no on je rekao: ‘Ne zovite doktora, nego nekoga tko je već pao s drveta’. Naime, teoriju sam naučio iz knjiga, ali nikakva ti literatura ne može pomoći dok netko iskreno ne podijeli s tobom praktično, zemljoradničko iskustvo“, kaže Stanko.

Konopljino, heljdino i kukuruzno brašno

Zahvaljujući upornosti, učeći na vlastitim pogreškama te uz pomoć savjeta zemljoradnika i proizvođača iz Slovenije i Srbije, danas na svom OPG-u Stanko proizvodi hladno prešano laneno, konopljino i bućino ulje, te konopljino, heljdino i kukuruzno brašno. Prerađuje ih u vlastitom dvorištu, uz pomoć vrijednih ruku nekoliko članova obitelji, pomoću tri traktora, ljuštilice i dva stara kamena mlina gdje nastaje cjelovito brašno u kojem su očuvane sve nutritivne vrijednosti žitarica.

Osim brašna, Stanko godišnje proizvede i oko tisuću i pol litara hladno prešanog konopljinog i lanenog ulja. Tiještenje plodova i pravljenje ulja vrlo je delikatan proces koji se mora neprestano nadzirati i kontrolirati pa je proizvodni pogon postavio blizu svog doma u zagrebačkoj Dubravi. „Već i neznatno povećanje temperature prilikom termičke obrade (iznad 40 °C) smanjuje i uništava vrijedne sastojke ploda, a može proizvesti toksične supstancije te promijeniti okus ulja.“

msž"Smatram da je za čovjeka najzdravija hrana ona koja raste u njegovom podneblju"

Istina o lanenom ulju

Stanko nam skreće pozornost i na laneno ulje u našim trgovinama koje ima naveden dulji rok trajanja nego što je to kemijski moguće. U OPG-u „Janković“ samo na osnovi naručene količine prešaju ulje kako bi ono bilo što svježije, jer su konopljino i laneno ulje osjetljiva ulja i potrebno ih je po otvaranju potrošiti u što kraćem roku. Zato na svih svojih šest tisuća bočica ulja, koje godišnje proizvede, Stanko ne navodi samo rok trajanja nego i datum cijeđenja. „Laneno ulje sadrži visoku koncentraciju nezasićenih masnih kiselina, posebice alfa-linolenske kiseline, koja ima protuupalno i antikancerogeno djelovanje. Zato se i smatra jako zdravim dodatkom prehrani, ali se zbog istog tog sastava teško skladišti jer brzo užegne.

Stoga, kada kupujete laneno ulje u trgovini, odaberite samo hladno prešano ulje koje se nalazi u tamnim bočicama i čuva u rashladnim vitrinama. A kada otvorite bočicu, ulje je najbolje upotrijebiti u roku od 4 do 6 tjedana“, savjetuje Stanko.
Kako kupci i dalje sumnjičavo promatraju njegove lanene sjemenke i ulje, jer ta biljka nježnoplavih cvjetića u naše trgovine uglavnom dolazi iz Kine i Indije, njegov je sljedeći plan organizirati izlete za kupce i sve zainteresirane kako bi se sami uvjerili gdje rastu kulture koje prodaje te kako i gdje se prerađuju u krajnji proizvod.

Vrijednost tijela u kojem boravimo - i mi i naša duša

„U ovim godinama mislim da sam konačno osvijestio kolika je vrijednost tijela u kojem boravimo - i mi i naša duša. Shvatio sam koliko je hrana koju konzumiramo važna da bi nam bilo zdravo ne samo tijelo nego i naš duh, naše misli i namjere, i naša djela. Zato proizvodim isključivo hranu koja obogaćuje zdravlje.“

Blagotvornost Stankovih proizvoda potvrdila je prije nekoliko mjeseci i zlatna medalja koju je na međunarodnom sajmu poljoprivrede u Novome Sadu dobilo laneno ulje OPG-a „Janković“. No Stanku nije do zlata, njega više veseli svaka uzorana i posijana brazda, svaki plod i proizvod koji ozdravljuju i dušu i tijelo.

Magda Dežđek

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci