Sonia Choquette podsjetila me na ono što oduvijek imam

sanja plavljanić širola 2Sanja je učinila velik zaokret u životu i zatvorila arhitektonski biro koji je vodila...Što bi radila da ne moraš raditi?

U to sam vrijeme počela osjećati zasićenost poslom. Sve me više toga činilo nesretnom. Zapravo, voljela sam arhitekturu, ali nikada nisam voljela biti šefica, a u birou sam svaki dan trebala smisliti zadatak za svakog zaposlenika i zatim stalno pregledavati što je tko napravio. Trudila sam se naći načine kako da zavolim upravljanje biroom, kako da postanem bolja šefica, ali nije išlo, odbojnost je bila sve veća. Osjećala sam se kao u klopci.

Glasovi u glavi govorili su: „Ali to je ono što znaš raditi, što bi drugo uopće radila i kako? Biro je uhodan, imaš klijente, zaposlenike – sve je posloženo, cijeli organizam, ne možeš to jednostavno rasturiti. I što ćeš biti ako ne budeš arhitektica? Tko si onda ti? Što ćeš ljudima reći tko si?“ Cijeli taj paket svog biroa nisam više željela, ali nisam imala pojma što želim.

Uzor i inspiracija

Cijelo to vrijeme naručivala sam i čitala knjige Sonije Choquette, koja je postala moja najdraža autorica. Osim toga, u automobilu sam stalno slušala inspirativne CD-e raznih autora. Jednom prilikom motivacijski govornik i autor Mike Dooley na svom je CD-u postavio pitanje: „Tko je vaš uzor, tko živi život onako kako biste ga vi voljeli živjeti?“ Moja prva pomisao bila je: „Nitko, nikad nisam imala takve uzore.“ Ali kada sam bolje razmislila, došla sam do zaključka da je moj uzor upravo Sonia – koja vodi svoje radionice, piše knjige, putuje po svijetu i s radošću kreira svoj život, a njezina je obitelj u tome podržava i prati.

I odjednom sam shvatila da bih tu ženu voljela upoznati i začudila se sama sebi kako nikad nisam potražila njezinu internetsku stranicu. Isti sam dan otišla na internet i pronašla krstarenje po Karibima na kojem je kao predavačica sudjelovala Sonia. Bila je 2007. godina. Moji su se sinovi odmah oduševili idejom o krstarenju, a poslije nam se pridružio i suprug. Moram napomenuti da u trenutku uplaćivanja predujma na mom računu nije bilo dovoljno novca za krstarenje, ali znala sam da ću ga za pola godine (do putovanja) zaraditi. Tako je zapravo bilo i s ostalim Sonijinim seminarima na koje sam išla – svaki bih put potrošila baš svu svoju ušteđevinu i moj bi račun ostao na nuli. Ali to me jednostavno tako snažno vuklo i zvalo da u mojoj glavi i duši nije bilo dvojbe. I nikada nisam požalila.

Neobične podudarnosti

Ako ste čitali knjige Traži i bit će ti dano ili pak Tajnu, onda su vam vjerojatno poznata neka od načela o kojima govori Sonia. Jedna od njezinih preporuka jest da napišete scenarij događaja za kojim žudite da vam se u budućnosti ostvari. I tako sam u ljeto 2007. napisala u svoju bilježnicu ovakav scenarij: Nakon krstarenja Sonia Choquette iz nekog je razloga bila privučena našom obitelji i odlučila je doći u Hrvatsku. Nakon toga u detalje sam opisala kako smo je dočekali na aerodromu, vodili po Zagrebu i na kraju kako je predstavljam na radionici koju drži u našem gradu.

sanja plavljanić širola 1Stigao je studeni i mi smo otišli na krstarenje. U dvorani u kojoj je Sonia predavala bilo je više od 300 ljudi. Odmah nas je sve podignula na noge i cijelo je njezino predavanje bilo čarobno. Kad je upitala tko želi „čitanje“ (odnosno da mu Sonia ispriča tko je on, što želi, koje talente ima i što ga očekuje u budućnosti), mnogi su ruke podignuli u zrak. Ona je odabrala mog sina Tea, izvela ga na pozornicu, potpuno ga „pročitala“ i tako pridobila još jednog oduševljenog obožavatelja iz naše obitelji. Nakon predavanja Sonia je spontano počela čavrljati s Teom i mojim suprugom i oni su je odmah pozvali u Hrvatsku. Dogodila se neka neobična povezanost za koju nam je i sama Sonia poslije rekla da joj se rijetko događa.

Organizirajte radionice, samo se držite programa

Nastavile su se nizati neobične podudarnosti. Teo i ja u veljači iduće godine pohađali smo Sonijinu radionicu u Chicagu i pritom nas je Sonia sasvim nenadano pozvala u svoj dom, a njezina kći Sabrina vodila nas je po gradu. Dok sam stajala pred lijepom sivo-bijelom viktorijanskom kućom čikaškog predgrađa, a taksi koji nas je dovezao udaljavao se snijegom zametenom ulicom, srce mi je ubrzano lupalo od razdragane pomisli: „Evo me pred kućom moje omiljene autorice, ovo je poput nekog sna.“
Na samoj radionici dogodilo mi se nešto znakovito. Sonia je u jednom trenutku rekla:

„Vi, moji učenici, imate dopuštenje držati radionice prema mojim programima, jedini uvjet s moje strane jest da se držite programa.“ Rečenica me pogodila izravno u grudi i odjednom su mi suze grunule na oči. Da, to je ono što žarko želim raditi – držati radionice prema knjizi koja me toliko oduševila i poučavati druge kako da ostvaruju svoje žarke želje!

Arhitektica, voditeljica radionica ili stručnjakinja za feng shui?

Predugo bi trajalo da vam opišem sve čudesne slučajnosti koje su se dalje nizale – kako smo se Sonia i mi „slučajno“ susreli u Parizu, kako je Planetopija izdala moj prijevod njezine knjige Put srca i brojne druge. Slijedeći glas svojeg srca, u jesen 2008. pokrenula sam novu tvrtku Sretan dan i u proljeće 2009. održala prvu Radionicu ostvarivanja želja, prema svojoj najdražoj knjizi. I polaznici i ja beskrajno smo uživali. Biro sam postupno zatvarala i do kraja 2009. bio je zatvoren.

Otad do danas Sretan dan postao je centar radionica svih vrsta, jer nove ideje stalno niču. Dala sam samoj sebi dopuštenje da posao može biti čisto veselje i zadovoljstvo, da ga mogu raditi baš onako kako želim i prepustila sam svom srcu da ga kreira. Ima li većeg veselja nego kad možeš pomoći drugima da ostvare svoje snove? A ja se više ne zabrinjavam kako ću objasniti tko sam: arhitektica, voditeljica radionica ili stručnjakinja za feng shui. Jednostavno – sada sam sve što u nekom trenutku želim biti!

Ni tu priči nije kraj. U petak, 6. srpnja 2012., Sonia je sletjela u Zagreb, dočekali smo je na aerodromu, sljedeći je dan vodili po gradu i zatim sam je u nedjelju – baš onako kako sam napisala u svojem imaginarnom scenariju 2007. godine – predstavila na prelijepoj radionici koju je vodila u našem gradu. Hvala ti, svemire!
Više o Sanjinim radionicama potražite na www.sretan-dan.hr

Sanja Plavljanić-Širola

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci