Probudila sam dio sebe koji vjeruje da ništa nije nemoguće

Kad se radi o djeci, svi se uvijek molimo da budu zdrava. No što kad naše molitve ne budu uslišane, što kada dijete ima poteškoće u razvoju. Kako je moguće da se iz takvog bolnog i teškog iskustva izrodi nešto pozitivno? Irena Orlović, po struci medicinska sestra, vlasnica splitske izdavačke kuće Harfa i autorica web aplikacije za rano poticanje intelektualnog razvoja ‘Pametnica’, podijelila je s nama svoju intimnu priču o kćeri Matei koja je rođena sa srčanom greškom i pružila joj vjeru i inspiraciju da kreira bolju i ispunjeniju budućnost za svoju obitelj

Irena Orlović

Irena Orlović

Vjerovala sam da za tako težak teret ne bih imala snage

Dobro se sjećam trenutka kad sam još kao mlada djevojka gledala na televiziji emisiju o roditeljima djece sa srčanom greškom i slušala kako pričaju o svom traumatičnom životnom iskustvu. Sa suzama u očima i bolom u srcu pomislila sam kako bih vjerojatno umrla da se to meni dogodi. Vjerovala sam da tako velik teret ne bih imala snage nositi.

Danas sam i sama mama jedne mlade djevojke, jednog predragog stvorenja koje već sedamnaest godina živi s najtežim oblikom srčane greške. Za djecu rođenu s takvom greškom kažu da žive s pola srca. Prošla je nekoliko najtežih operacija koje su ostavile brojne posljedice i na njezin neurološki razvoj, ali nikad se nije predavala. Sve što je dolazilo prihvaćala je s ljubavlju i sve se nekako, i uz najcrnje liječničke prognoze, završavalo s puno ljubavi.

Pogledom me pozivala na hrabrost

Za mene je to u početku bilo zaista vrlo bolno iskustvo. Plakala sam danima dok je ona ležala na intenzivnoj njezi i pitala sam se zašto se to događa baš meni. Ali jedan njezin duboki pogled vratio bi me ponovo na noge i dao mi golemu snagu za potpuno nov, nepoznat početak u nov i drugačiji svijet. U Mateinim očima vidjela sam snagu i golemu želju za životom.

Pogledom me pozivala na hrabrost i slala mi dio svoje snage da krenem dalje. Kao da mi je govorila: „Samo prihvati ovaj izazov i vidjet ćeš, dogodit će se nešto predivno.“ I stvarno, zapitala sam se tko sam ja da tu jadikujem nad svojom sudbinom dok ovo malo bespomoćno stvorenje treba moju pomoć. Shvatila sam kako je moja misija pomoći tom malom stvorenju da stane na noge i počne živjeti najbolje i najkvalitetnije moguće. I tako je sve krenulo.

Ideja o nakladničkoj kući

Počeli smo s ranom intervencijom, što je za sve nas bilo prestresno. Previše smo vremena gubili spremajući se na odlazak na brojne terapije, a onda, kad bismo došli, znalo bi se dogoditi da Matea bude preumorna i da joj ponestane snage za rad. To nije bilo čudno s obzirom na to da je živjela samo sa 60 posto potrebnog kisika i svaki dodatni napor za nju je bio previše.

Brzo sam shvatila, ako se educiram u tom području, da puno toga mogu napraviti i sama. Tražila sam literaturu koja mi može pomoći. Uvidjela sam da je kod nas svijest o ulozi roditelja i važnosti rane stimulacije niska. Kako nije postojalo dovoljno literature, došla sam na ideju da pokrenem nakladničku kuću koja će objavljivati literaturu iz područja ranog poticanja emocionalnog i intelektualnog razvoja djece. S tom idejom rodila se i nova nada u bolje sutra.

Kada drugi kažu - ne

Okolina me nije podržavala, odgovarali su me od tog nauma u najboljoj namjeri, iz straha da ću se razočarati. Govorili su mi da je u Hrvatskoj takvo nešto nemoguće, ali ja sam snažno vjerovala da ću uspjeti pomagati drugima i raditi ono što volim, a uvijek sam voljela čitati. Okupila sam tim stručnjaka iz tog područja i pokrenula svoj san.

Mateino stanje nije bilo dobro. Liječnici su predviđali da neće moći dugo tako živjeti jer daljnje operacije, zbog niza komplikacija, nisu bile moguće. Odlučila sam se usredotočiti na pozitivne stvari i u svakom danu sam pronalazila pozitivne stvari za koje bih se držala i koje bi me vodile dalje. A uvijek je bilo nešto.

Radost

Kad je bilo najteže, čitala sam ili izrađivala materijale za rad s djecom. Upravo čitanje i kreiranje radnih materijala za mene su bili ispušni ventil. Dok sam to radila, moja je pozornost bila usmjerena na cilj, odnosno na nove knjige, web aplikaciju na kojoj će se nalaziti materijali u elektroničkom obliku koji će pomoći roditeljima da korisno provode vrijeme sa svojom djecom.

Nikad nisam razmišljala o teškom Mateinom stanju i mogućim posljedicama. Živjeli smo iz dana u dan i radovali se svakom trenutku. Navečer, kad bi sve utihnulo, radila sam i trudila se realizirati nove ideje koje su dolazile. Uz taj rad odlučila sam oblikovati sebi i svojoj obitelji bolju budućnost. Probudila sam dio sebe koji vjeruje da ništa nije nemoguće, a s onim dijelom sebe koji žaluje nad svojom sudbinom zauvijek sam se odlučila oprostiti. Svi mi u sebi imamo zaključane goleme snage, samo ih trebamo otključati.

Zahvalna za sve

Danas živim sretno i ispunjeno. Moja „Pametnica”, aplikacija koju sam nekoliko godina izrađivala, dobila je nagradu za najbolji projekt u sklopu Zabina natječaja „Moja kreativna crta“, a moje su mi knjige iz područja važnosti ranog poticanja emocionalnog i intelektualnog razvoja, pod sloganom „Knjige koje vole djecu”, pomogle osvojiti nagradu za poduzetnicu godine u kategoriji socijalnog poduzetništva.

Matea me je naučila da budem zahvalna svemu što u život dolazi jer se sve na taj način može oblikovati u nešto predivno.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci