Pokretači promjena: Mislav Ante Omazić

Mislav Ante Omazić profesor je na Ekonomskom fakultetu, edukator, vizionar, čovjek koji inspirira i pokreće one koji ga slušaju da budu bolji ljudi, da se pokrenu i u sebi otkriju snagu za mijenjanje svijeta. Iako ostvaruje vrijedne društvene projekte, bez zajedništva i entuzijazma ljudi koji ga okružuju, kaže, ne bi mogao učiniti mnogo

Zaraženi studenti

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu, rekao je davno Mahatma Gandhi. Dok većina nas živi u svijetu u kojem tek priželjkujemo promjenu i žalimo se na okolnosti, jedan profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta živi u nekoj paralelnoj stvarnosti u kojoj se promjena, ona nabolje, neprestano događa. Mislav Ante Omazić je iskra koja tu promjenu pali i inspirira. On stvara bolje društvo koje svi priželjkujemo, ali uporno umanjuje zasluge za svoja djela jer, kaže, nijedan čovjek ne može ništa učiniti sam - mora se umrežiti, povezati s drugima. 

Njegove ideje za bolji svijet materijaliziraju njegovi studenti, ali i drugi entuzijasti. Pod njegovim vodstvom oni ostvaruju društveno korisne i humanitarne projekte - pomažu beskućnicima, brinu se o okolišu, poboljšavaju život građanima treće dobi, osvještavaju ljude o potrebi darivanja organa, grade vrtiće...

Menadžment promjena: kolegij s neobičnim zadatkom

A dobrota je zarazna - dovoljni su samo poziv i mali poticaj da i drugi, oni koji imaju još veće resurse, počnu činiti dobro i mijenjati odnos prema svijetu u kojem žive. U svijetu Mislava Ante Omazića leptir je odavno zamahnuo krilima. Lahor promjene koji je odaslao osjeća se daleko.

Otkad je na fakultetu kreirao kolegij Menadž­ment promjena, u sklopu kojega studenti nemaju klasična predavanja nego imaju zadatak u stvarnom okruženju osmisliti neki društveno koristan projekt i provesti ga u život, dobra djela sve su brojnija. No njegov doprinos društvu ne događa se samo na fakultetu. Uključuje se u mnoge projekte koji mogu donijeti boljitak zajednici i pokreće nove, pomaže udrugama pacijenata, mladim umjetnicima da se afirmiraju, gradovima da poboljšaju kulturnu ponudu, zlostavljanoj djeci da pronađu stručnu podršku pa je nedavno medije i stručnjake ujedinio u pronalaženju dodatnih sredstava za financiranje Hrabrog telefona.

Taj posljednji projekt mu je posebno prirastao srcu jer nema ništa gore, kaže, nego kad se zlostavljano dijete ohrabri i konačno nazove za pomoć, a s druge strane se nitko ne javi jer zbog manjka novca Hrabri telefon nema dovoljno angažiranih psihologa pa ni telefonskih linija. S neobičnom spretnošću pronalazi sredstva, sponzore, donatore i spaja različite ljude u neraskidivu mrežu kako bi zajedno stvorili nove vrijednosti koje premašuju osobne interese.

Ekonomisti imaju najveću odgovornost u društvu

Stojeći pred ovim čovjekom, nameću mi se brojna pitanja. Prije svega, zašto se čovjek koji želi činiti dobro u svijetu odluči biti baš ekonomist?  

„Ekonomisti imaju najveću odgovornost u društvu. Oni upravljaju novcem i iako njihova poduzeća moraju biti profitabilna, taj se profit mora optimizirati, tj. upotrijebiti u konstruktivne svrhe u društvu. Svaki ekonomist utječe na tisuće sudbina i može imati najveći utjecaj na društvene promjene. No istodobno poduzeća ne mogu ignorirati društvo. Ona žive od običnih ljudi koji kupuju njihove proizvode. Izbori su svake četiri godine i tada možemo kreirati samo dio svoje stvarnosti jer ne znamo što će političari uspjeti provesti u društvu.

S druge strane, kupujemo svaki dan. Onime što kupujemo ekonomskim subjektima pokazujemo kakav svijet želimo. Sve više mladih menadžera shvaća da takva društvena odgovornost kreiranja boljeg svijeta leži na njima i žele poticati pozitivne promjene“, objašnjava Omazić spregu ekonomije i društveno korisnog rada. I on je, kaže, ekonomiju počeo studirati jer se u nju zaljubio na prvi pogled i u početku nije razmišljao da to znanje može upotrijebiti u plemenite svrhe. No sve dolazi u svoje vrijeme.

„Danas, kad gledam neke svoje studente koji gorljivo žele pomoći onima manje sretnima, znam da su već sada mnogo veći ljudi nego što sam ja bio u njihovim godinama. Meni, primjerice, beskućnici u toj dobi nisu bili ni na kraj pameti“, govori profesor i uvjerava nas da je korjenita društvena promjena s tim mladim ljudima već započela. Ona se još ne vidi, no neće trebati čekati dugo, kaže. Podrška dolazi sa svih strana.

Zainteresirani poslovnjaci

„Uspješni ljudi više nisu zadovoljni time da svake godine povećaju profit i voze sve bolje automobile. Žele da ono što rade ima veći smisao, da poboljša svijet i u njemu ostavi traga. Otkad sa studentima provodim ove projekte, nazvalo me najmanje 50-ak prijatelja i poznanika iz poslovnog svijeta i pitalo kako se mogu uključiti, kako mogu pomoći.“ Tim zajedničkim radom genijalne ideje mogu postati stvarnost.

„Upravo je u tijeku realizacija projekta stvaranja prvog europskog vrtića u sklopu fakulteta u kojemu bi mališani ujutro imali odgojiteljicu koja govori jedan svjetski jezik, a poslijepodne drugu koja bi ih podučavala nekom manjem zastupljenom europskom jeziku. Na taj način djeci dajemo vještine koje u ranoj dobi lako usvajaju, a kasnije će im dobro doći u životu, ali ih i učimo da ostanu otvoreni prema novome.

Vrtić na fakultetu i hrana za mozak

Ideja vrtića na fakultetu potekla je od studentice koja je samohrana majka. Shvatili smo da na fakultetu imamo gotovo 600 roditelja studenata i da bi vrtić u sklopu fakulteta bio višestruko koristan. Omogućio bi mladim roditeljima lakše studiranje, a tim mališanima obrazovane roditelje koji će im moći ponuditi više u životu. Druga grupa studenata pokrenula je hvalevrijedan projekt uvođenja zdrave hrane na menije svih zagrebačkih studentskih menza.

Ti se jelovnici nisu mijenjali gotovo 30 godina, a danas imamo brojne znanstvene dokaze o važnosti zdrave prehrane i unosa svježih, ispravno pripremljenih namirnica. Na ovom su se projektu povezali studenti Ekonomskog i Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta te neki poznati kuhari. Umjesto fast fooda, na menije će doći brain food. Pomažem studentima da stupe u kontakt s ljudima koji im mogu pomoći i dobro ih usmjeriti“, gotovo u dahu izgovara Omazić. Pitam ga odakle dolazi ta strast koja ga tjera da se angažira za zajednicu. 

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci