Od urednika Klika do Umijeća življenja

S navršenih 35 godina Ivan Palijan bio je glavni urednik magazina koji propagira tulumarenje i "mušku spiku". A onda je shvatio da je mnogo zabavnije vježbati jogu i biti učitelj Umijeća življenja, zamislite

Prije nekih pet godina nije mi ni na pamet padalo da će moj život danas ovako izgledati. Bio sam glavni urednik Klika, magazina koji su proslavile naslovnice s oskudno i malo više odjevenim poznatim i nepoznatim djevojkama te zafrkancija kakva se mogla naći po boljim kvartovskim tulumima i kafićima. Bio je to, shvaćate, posao iz snova za svakog mladog muškarca u najboljim godinama i ja sam se tome poslu davao 100%. Danas je moj život još zabavniji jer sam se manje-više ostavio svijeta medija, počeo meditirati, vježbati jogu i učiti te podučavati još puno stvari koje vas ne uče u institucijama. Osjećam kao da sam tek sada počeo živjeti.

Počeo sam se često opijati

Da bi se ovo moglo dogoditi, prvo me je morala obuzeti potpuna dosada životom kakav sam živio. Dosada, pomiješana s velikom dozom razočaranja – možete slobodno reći da mi je bilo slomljeno srce. Jer svi, prije negoli shvatimo i naučimo ih odbaciti, imamo očekivanja. Tako nas uče od malih nogu. Budi dobar u školi pa ćeš ići na fakultet koji ćeš završiti i naći super posao, pa ćeš dići kredit, kupiti stan, auto, kuću na moru, oženiti se, imati djecu i biti jako-jako sretan.

Nakon što sam obavio dobar dio ovih stvari ja nisam bio sretan. Možemo reći da sam obavio sve ono što sam zacrtao u životu, ako sam uopće imao neki plan, do svoje 35. godine, ali sreća se nije pojavila. Upravo, rekao bih, suprotno – bio sam nesretan. Ni svi načini koje čovjek može smisliti da ugodi sebi nisu mogli to ublažiti. Ni moj lijepi apartman na moru u koji sam odlazio kad god sam imao vremena, ni sve knjige, filmovi, glazba i mogućnosti zabave ovog svijeta nisu mogli podići moj duh. Počeo sam se često opijati.

Osnovni tečaj umijeća življenja

Moj kolega iz Klika, DJ Čoban, vidjevši u kakvom se stanju nalazim, preporučio mi je osnovni tečaj umijeća življenja koji je i sam prije toga prošao. Čekao sam mjesec dana do tečaja i na njemu odmah osjetio veliku promjenu. Bilo je to prvi put da sam se našao među ljudima koji su radili i govorili stvari koje imaju smisla. U šest dana tog tečaja dobio sam količinu energije kakvu nikada nisam osjetio, a promjena u meni je bila tolika da sam odmah spontano prestao piti alkohol i prestao jesti meso. Kako je to do tada bilo najvažnije iskustvo moga života, tjeralo me je da ga imam još više.

Osnovni tečaj umijeća življenja danas se zove Umijeće disanja (čemu sam u međuvremenu i ja postao učitelj) i on je, konkretnije, radionica na kojoj svatko ima priliku iskusiti Sebe. Prema mom iskustvu to je jedina radionica takvog tipa, na kojoj se radi temeljito, lagano, uz igru i zabavu, koja djeluje na više razina, a konačan joj je cilj samospoznaja. Putem se rješavamo stresa, obrazaca i sveg ostalog smeća koje nas sputava da živimo život punim plućima, koje nas sprječava da vidimo koja je naša prava priroda.

palijan 2

Na tečaju se izvode asane (jogijski položaji), vježbe disanja, meditacije te različite igre i procesi, no pravi tečaj počinje tek po njegovu završetku. Stečeno znanje i iskustvo treba primijeniti u svakodnevici, a tu je i kućni program, odnosno slijed asana, pranajama (vježbi disanja), te sudarshan kriya, jedinstvena i moćna tehnika disanja koja čisti nagomilane emocionalne obrasce i stres. Energiju koja se dobije na tečaju na ovaj način možemo održavati i nakon njega.

Nikad nisam imao idole, čak ni omiljeni bend, a onda...

Za mene je to bilo ono što sam, i ne znajući, tražio cijeli život. Bilo je to snažnije, dublje, istinitije i spektakularnije iskustvo od svega što sam do tada probao (a probao sam puno), a to još nije bilo ni približno sve! Odmah sam se pokrenuo da dobijem i vlastitu mantru za meditaciju, a dva mjeseca nakon osnovnog tečaja već sam bio u Europskom centru umijeća življenja u Njemačkoj, na tzv. naprednom tečaju koji se danas naziva Umijeće tišine. Tada sam prvi put vidio i gurua.

Da vam kažem nešto o guruu. Ja nisam nikada imao idole, vjerojatno zbog kroničnih problema s autoritetima svake vrste. Nisam čak nikada imao ni omiljeni bend, omiljenog pisca, ni omiljenog redatelja, jer mi je štovanje svake vrste bilo strano. Osim toga, ni u jednom pogledu nisam religiozan.

No Sri Sri Ravi Shankar, indijski svetac i humanitarac koji je osnovao fundaciju Umijeće življenja (Art of Living, kako je poznat u više od stotinu zemalja diljem svijeta), privukao me je tako da danas, recimo, bilo gdje da se okrenem u našem malom stanu, u vidno polje će mi ući barem jedna njegova slika. Ta količina slika nije bila planirana, više se spontano dogodila s vremenom, po jedna bi se pojavila nakon svakog putovanja ili tečaja. Da ne govorim kako je privjesak s njegovim likom zamijenio jedan robusni privjesak Jack Daniels koji sam do tada nosio na mojim ključevima.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci