Od posla u banci do učiteljice tai chija

Nakon dugogodišnjeg stresnog i napornog rada u banci, Katarina je odlučila promijeniti svoj život iz temelja. Poželjela je živjeti prirodnije, sretnije i ispunjenije. Snagu je pronašla u vježbama istočnjačke vještine tai chi i odlučila krenuti neizvjesnim putom. Nije znala kamo će je put odvesti, no na svakom koraku naišla je na podršku i vodstvo

Dobar posao u banci

Život mi je nakon fakulteta tekao baš kao i većini ljudi. Završila sam matematiku, postala inženjer i našla dobar posao u banci, u kojoj sam se bavila automatizacijom poslovanja. Puna ideala, bila sam sretna i zadovoljna, posao mi je imao notu kreativnosti, mogla sam u njemu stvarati. Bilo je to poput igre u kojoj komunikacija s ljudima pokazuje idealan put do izlaza iz labirinta. No živost je u jednom trenutku počela odumirati – posao mi se pretvorio u jurnjavu. Zahtjevi su postali nerealni, kreativnost je pala u drugi plan, imperativ je bilo ponuditi rješenje čak i ako nisam stigla dobro razmotriti problem.

Posao mi je postao rad na traci, od jutra do sutra, trebalo je nešto sklepati samo da se ide dalje. Bilo ga je toliko da se nije mogao odraditi u normalnom radnom vremenu, a sve je trebalo biti gotovo – jučer. Živjela sam u klimi u kojoj je stres bio način života. Trajalo je to punih sedam godina a posljednje dvije u meni je počelo rasti nezadovoljstvo, postajalo mi je sve teže. I onda sam shvatila – pa ne mora biti tako!

Imam izbora

Odjednom sam se izdigla iznad te situacije i shvatila da se ne moram vrtjeti u tom kotaču, da imam izbora. Jasno mi je da mnogi ljudi dođu do tog trenutka, ali ne naprave korak zbog straha, neizvjesnosti i nepovjerenja. Ja sam ga ipak napravila. Nisam znala što bih dalje, no znala sam da tu ne želim ostati. Jasnoću sam crpila s jednog sasvim neočekivanog mjesta – iz treninga tai chija, vještine čiji je cilj blagim pokretima probuditi unutarnju energiju.

Kad god sam vježbala, čak i kad bih na trening došla u lošem stanju, iz dvorane bih izašla puna energije kao da je jutro, sasvim odmorna, spremna za neki novi početak. Moji su se kolege čudili kako svježa dolazim na posao. No to mi je davalo odmak, unutarnju snagu da se drukčije postavim prema životnim okolnostima.

jin jangŠokantno je koliko ne vjerujemo u svoje kvalitete

Uz pomoć te vještine jasno sam vidjela taj strašni kontrast – tijekom vježbanja imala sam osjećaj da se u meni događa nešto posve prirodno, a ono što mi se događalo u banci bilo je tako neprirodno. U trenutku kad sam shvatila da se u banci ništa ne može suštinski promijeniti kako bi rad i život ondje bio humaniji, odlučila sam – odlazim. Nisam imala plan, rezervu. U banci su inzistirali na tome da im kažem kamo idem, pitali me mogu li mi dati bolju ponudu da ostanem. Nitko mi nije vjerovao da se nisam osigurala. No zahvaljujući tai chiju, imala sam taj osjećaj unutarnje snage, znala sam da se mogu osloniti na sebe, da će se već nešto dogoditi u životu, da će mi doći neka podrška. Kako volim raditi, nikad se nisam bojala za egzistenciju.

Što god radila, da izgubim posao, znam da bih pronašla nešto drugo. I upravo me zato šokiraju uvjerenja koja ljudi često imaju – da se neće moći snaći, da ne vrijede i da njihove kvalitete nisu ništa posebno. Radila sam s izrazito kvalitetnim ženama kojima ste mogli dati kompliciran zadatak i otići spavati jer ste bili sasvim sigurni da će posao odraditi na vrijeme i kvalitetno. Iste su mi te žene, kad sam najavila da odlazim, rekle kako one to nikad ne bi mogle učiniti jer ih sigurno nitko ne bi ponovno zaposlio. Šokiralo me koliko ljudi ne prepoznaju i ne vjeruju u vlastite kvalitete.

Nagli preokret u životu

Nikad nisam posumnjala u svoju odluku. Za mene je to bio i ostao ispravan izbor. Imala sam malu ušteđevinu koja mi je bila dostatna za početak, no nisam znala što ću sljedeće raditi. Znala sam samo da se želim više posvetiti vježbanju tai chija jer me to ispunjavalo, potpuno mi je odgovaralo i približavalo me mojoj istinskoj unutarnjoj snazi. Čini se da je poslovica koja kaže da, kad nešto žarko želiš, svemir se uroti da to i dobiješ – u mom je slučaju istinita. Nisam znala kako ću ostvariti svoj cilj, no stvari su se odvile same od sebe.

Odlučila sam pohađati intenzivni ljetni tečaj tai chi chuana u jednom centru u Francuskoj u kojem se školovala i moja učiteljica. Na šestotjedni tečaj krenula sam s mnogo entuzijazma, a s malo novca. U mom naumu nije me spriječila ni činjenica da do Francuske moram autobusom, ni to što ću šest tjedana provesti u šatoru u kampu jer si bolji smještaj tada nisam mogla priuštiti. Da bih mogla platiti cijeli tečaj, usput sam ondje čuvala djecu i tako zarađivala.

S jedne strane laknulo mi je kad sam došla tamo. Ljudi koji su pohađali školu bili su sličnog svjetonazora, zainteresirani za rad na sebi, bili smo u izolaciji, bez negativnih izvanjskih utjecaja. Tamo nisam bila čudna i nisam bila jedina koja je došla nakon nekog preokreta u životu. S druge strane, bilo mi je teško – nisam dobro poznavala jezik, mučilo me tisuću misli o tome jesam li trebala doći i što uopće ondje radim, ima li to smisla... No kad sam se vratila u Zagreb, shvatila sam – to je to, time se želim baviti. Čvrsto sam odlučila nastaviti školovanje u tom smjeru.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci