Nada Rocco: Znatiželja me dovela do zdravlja

‘Nisam nutricionist. Nisam ni chef. Ja sam glumica, a glumci su vječno djeca. Znatiželjni, vole se igrati, eksperimentirati’, tim se riječima zagrebačka glumica Nada Rocco odaje čitatelju u svojem priručniku za sirovojedstvo Moje sirove strasti. Otkrila nam je kako je, tijekom dugogodišnjeg istraživanja različitih stilova prehrane i samoniklog bilja, sirovojedstvo promijenilo njezin život

Odrasla sam na Tuškancu u Zagrebu, koji je 50-ih godina izgledao kao idilično malo selo. Mama mi je u pauzama u igranju donosila kruh, mast i šećer ili jaja sa šećerom. To su bili prvi okusi koje pamtim i na koje miriše moje najranije djetinjstvo. Tada još nisam znala da je šećer nezdrav. A otac, koji je bio novinar i strastveni ribolovac, naučio me jesti ribu koja mi je u to doba „izlazila na uši“.

Na Velebit po sastojke za čaj

Od majke Nade, dramske umjetnice, naslijedila sam ljubav prema kazalištu, a od oca ribičko strpljenje i ljubav prema prirodi i zdravom načinu života. Zato je, kad god zatvorim oči, preda mnom slika Velebita – planine koju sam upoznala prije mnogo godina, a koja me naučila da je sve što dolazi iz prirode ono pravo. U prijateljevu kolibu na Velebitu odlazim s vrećom za spavanje u ruci što češće mogu.

Tamo su livade prepune svakojakog bilja pa je svake godine moja mješavina za čaj sve bogatija i bolja. Gospina trava, majčina dušica, stolisnik, crni sljez… Bilje obično berem kada je sunce u zenitu jer tada posjeduje najviše eteričnog ulja. Od gospine trave radim kantarionovo ulje, a kremu za rane od stolisnika. U šumi, pak, nalazim marulju, preslicu, bazgu, lišće borovnice, brusnice i maline, a po visokim kamenim obroncima vrijesak i medvjetku. Osim tumaranja livadama i šumama, bez puta i bez nekog cilja, u boravak na Velebitu se najviše uklapa meditacija i čitanje duhovne literature.

Tako sam baš na tom mjestu prvi put došla u dodir s literaturom o sirovoj hrani i tu je začeta ideja o mojoj knjižici o sirovojedstvu. Do toga su vodile godine i godine, za vrijeme kojih su moji okusni pupoljci istraživali i evoluirali. U školskom sam dobu bila opsjednuta čokoladom i voćem, a na prvoj godini studija, kada sam glumila u jednom filmu koji se snimao u Bosni, bila sam oduševljena bosanskim specijalitetima.

nada rocco nada roccoPlaninarenje, a posebno na Velebit, velika je strast Nade Rocco - tada se prepušta meditiranju i potrazi za ljekovitim biljem

Barabara i Luka

Rođenjem kćeri Barbare počela sam razmišljati o tome što je zdravo, a što ne, ali samo za nju. Ja sam i dalje, kao za vrijeme studiranja, jela što bih stigla i kad bih stigla. Imala sam sreću što je moja svekrva odlična kuharica i od nje sam, zapravo, dobila prve prave edukacije o spravljanju raznih jela. One me upoznala s mediteranskom kuhinjom koju sam brzo zavoljela.

Ali tek sam se rođenjem sina Luke odlučila više posvetiti djeci i sebi. Tada sam bila u stalnom angažmanu u zagrebačkom kazalištu Komedija i sav posao izvan njega stavila sam na čekanje dok djeca malo ne stasaju. Tako sam imala dovoljno vremena za moj novi hobi – nutricionizam. Otkrila sam makrobiotiku i krenula u Makronovu na tečajeve i radionice kuhanja. U tom periodu na našoj trpezi su se mogla naći makrobiotička i mediteranska jela, ali i ona iz tradicionalne, bakine kuhinje.

Uglavnom, tada sam puno eksperimentirala. Kada je moj sin počeo proučavati hinduističku kulturu i pripremati ajurvedske specijalitete, mom oduševljenju nije bilo kraja. Nakon te faze uslijedio je period veganske prehrane. Svu sam hranu pripremala s velikim zadovoljstvom i uživala u pregrštima raznolikih okusa.

Sirovojedstvo na prvi pogled

A onda su mi, prije 15-ak godina, u ruke dopale knjige barda sirove prehrane dr. Normana W. Walkera i knjige gurua žive hrane Victorije Boutenko u kojima se opširno govori o blagotvornom djelovanju sirove hrane na naše fizičko i psihičko zdravlje. Tada sam počela istraživati sirovojedstvo, pogotovo nakon što sam prisustvovala impresivnom predavanju Victorije Boutenko u Zagrebu. Naučila sam da pravilnom prehranom možemo sačuvati svoje zdravlje.

Naučila sam da treba birati organske namirnice jer brojna istraživanja upozoravaju na različite bolesti koje se mogu povezati s unosom pesticida i herbicida, hormona i antibiotika u organizam. Biološki uzgojena hrana maksimalno je u skladu s našim fiziološkim potrebama i s našom biološkom građom. Naučila sam da treba prakticirati umjerenost u jelu jer tako možemo pomladiti svoje tijelo i osloboditi se većine zdravstvenih problema.

U prakticiranje sirove hrane krenula sam iz znatiželje i to od danas do sutra. Obično ljudima treba jedan prijelazni period jer nije najjednostavnije promijeniti prehrambene navike, ali moja je znatiželja bila iznad toga. Odmah sam nabavila svu potrebnu „aparaturu“ i s entuzijazmom krenula u avanturu sa sirovim obrocima. Nisam imala nikakvih poteškoća, od prve mi se dopalo!

Bolji imunitet, više zdravlja

Prakticiranjem sirove prehrane, bez obzira na to koji su vaši razlozi – zdravlje, prekomjerna težina, pad energije – imat ćete lakšu i bržu probavu, više energije, smanjit ćete težinu, usporit ćete proces starenja, osjetit ćete dublju povezanost sa samim sobom, povećat ćete samopouzdanje, imati bolju koncentraciju i povećati imunitet. Sama sam primijetila drastične promjene već nakon mjesec dana, kada je moja krvna slika postala puno bolja.

Polako sam otkrivala i druge sjajne promjene. Više nemam problema sa sinusima (prestala sam konzumirati mliječne pro­izvode koji izazivaju sluz u organizmu), nestale su alergije, nemam više artritičnih bolova u zglobovima, spavam kao beba, a najvažnije od svega jest to što se moja osteoporoza vratila „korak unatrag“ - u osteopeniju (manjak kalcija u kostima).

Na sirovoj prehrani bila sam godinu i pol, prezadovoljna postignutim rezultatima. Danas za njom posežem uglavnom ljeti kada treba rashladiti organizam. Sada su moj omiljeni obrok zeleni smoothieji čije recepte dijelim na prvim stranicama knjižice Moje sirove strasti. Vjerujem da ću njome mnogima donijeti nadu i lijek, ali ako izliječi i samo jednog bolesnika, moj trud neće biti uzaludan. Sva je sreća što ljudi danas sve više dolaze do spoznaje kako je stanje našeg tijela usko povezano s prehranom, a prehrana s našim duhom.

Pripremila Vesna Ercegović

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci