Možemo li čuti što nam ljubimci govore?

Zbog modernog načina života, ispunjenog bukom i stalnim podražajima, zaboravili smo da smo na energetskoj razini povezani sa svim bićima. Srećom, uz malo vježbe možemo naučiti kako ponovno osvijestiti tu povezanost i čuti unutarnje glasove životinja. One nas uče kako se ponovno vratiti u prirodno stanje opuštenosti i sreće

Bilie, molim te čekaj me i budi strpljiva

Svaki vlasnik psa ili mačke barem se jednom zagledao duboko u oči svojeg ljubimca i pomislio: „Kad bi barem životinje mogle govoriti!“ Sjećam se trenutka kad se meni to prvi put dogodilo s mojom mezimicom shih tzu Billie. Prvi put povela sam je sa sobom u hotel i čim smo stigli, morala sam izbivati iz sobe nekoliko sati. Kako joj objasniti da se može opustiti iako ostaje sama u nepoznatom okruženju? Pokušala sam sve čega sam se mogla sjetiti: podmitila sam je psećom kosti i igračkom, pokazala joj gdje je njezino „mjesto“, pogladila je i rekla joj „čekaj“.

No nije mi bilo ni u peti da joj kažem: „Draga, moram na seminar relaksacije koji traje dva sata i nakon toga ćemo u šetnju. Molim te, čekaj me i budi strpljiva.“ Ili da joj pošaljem mentalnu poruku sličnog sadržaja. Moje viđenje svijeta tada jednostavno nije uključivalo mogućnost takve vrste komunikacije.

Naravno, čim sam izašla na hodnik, začula sam lagano cviljenje i grebanje po vratima. Srce mi se lomilo, ali nisam znala što bih. Dok sam se približavala liftu, srela sam jednu polaznicu seminara i izjadala joj se. Očekivala sam suosjećanje, no žena me prijekorno pogledala, kao da nije mogla vjerovati svojim ušima: „Kako misliš ne možeš joj objasniti?! A jesi li uistinu pokušala? Jesi li sjela pokraj nje i obrazložila joj situaciju?“ U tom trenutku samo što mi vilica nije pala do poda, kao u crtiću. Mogla sam odmahnuti rukom i reći si da je žena očigledno „zabrijala“, no na intuitivnoj razini znala sam da je u pravu te počela preispitivati sve što znam o životinjama i svojem odnosu s njima.

Neobična Britanka

Kako to u životu biva kad si postavimo neko važno pitanje, ubrzo je u moje ruke došla knjiga koja je sadržavala većinu odgovora: Komuniciranje sa životinjama – kako se intuitivno povezati s njima. Napisala ju je poznata svjetska iscjeliteljica životinja Margrit Coates, Britanka koja je od djetinjstva imala posebnu vezu sa svim bićima i komunicirala s njima. Margrit je dosad napisala nekoliko knjiga o životinjama, a u jednoj od njih - Angel Pets - opisuje kako je otkad pamti mogla čuti unutarnje glasove životinja.

„Moje najranije sjećanje je iz dobi od dvanaest mjeseci“, navela je. „Sjedim na visokoj stolici, a u sobu ulazi moj omiljeni ujak i daje mi slatkiše. Grabim punu šaku slatkiša i okrećem glavu ulijevo te vidim psa kako sjedi pod prozorom. Ujak i majka pričaju sa mnom, no sa mnom priča i pas. Svi su dio onog što doživljavam kao svoju stvarnost. Ljudi pričaju svojim glasovima; pas priča sa mnom svojim unutarnjim glasom. No meni je to sve jednako.“  

životinje 1Komunikacija unutarnjim glasom

Isprva mi je ovo Margritino svjedočenje zvučalo kao znanstvena fantastika, no otkrila sam da je princip komunikacije sa životinjama koji zagovara zapravo vrlo logičan i utemeljen na principima koje odavno prihvaćam kao svoju stvarnost: prostor oko nas nije vakuum nego je ispunjen živahnom kvantnom energijom koja prožima sva živa bića neprestano prenoseći bogatstvo informacija.

„Ograničavajuće je vjerovati da ne postoji ništa izvan pet fizičkih osjetila“, napisala je u Komuniciranju sa životinjama. „Mi smo prije svega energetsko tijelo i upravo kroz taj medij, odnosno energiju, šaljemo i primamo informacije.“ Isto to neprestano čine i životinje.

Ljubimci snažno reagiraju na naše stanje

Brojni su razlozi zbog kojih je većina ljudi izgubila sposobnost čitanja tih suptilnih energija: bombardiranost podražajima i informacijama, buka i užurbanost modernog načina života, misaone petlje koje naš zaposleni um neprestano vrti. No životinje i dalje žive u skladu s prirodom, potpuno svjesne svojeg okruženja i najsuptilnijih podražaja. Oni koji imaju ljubimca vjerojatno su primijetili da životinje neprestano „čitaju“ ljudske misli i emocije.

Primjerice, opće je poznato da nemirna i nervozna energija jahača može uznemiriti konja, a zabilježeni su mnogi slučajevi pasa koji predosjećaju bolest, epileptične napadaje ili pak samo reagiraju na nemirne misli i rastresena emocionalna stanja vlasnika.

U svojoj knjizi Margrit navodi primjer Harryja čiji je pas Tom svaki put tijekom njihove poslijepodnevne šetnje bezrazložno lajao. „Kako je Harry imao osobito stresan posao, posumnjala sam da su Toma vjerojatno uzbunile brige koje su se kovitlale Harryjevom glavom. Predložila sam Harryju da  tijekom šetnji više razgovara o lijepim stvarima u svom životu. Čim je to učinilo, lajanje je popustilo.“

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci