Moj život u šest kvadrata. Na kotačima

Možete li zamisliti gradnju doma svojim rukama, od nacrta do zadnjeg detalja? Možete li si predočiti život u samo šest kvadratnih metara? Informatičar, glazbenik i graditelj Ivan Uravić upustio se u taj neobičan pothvat, ne zbog nedostatka životnog prostora, nego da bi sebe i život sagledao iz druge perspektive...

U malenom domu veliki život

Prije dvije godine iselio sam se iz stana u Zagrebu, u kojem sam živio dulje od 10 godina. Moj je odlazak bio dobrovoljan, mogao sam i dalje ostati tamo živjeti, no osjetio sam da je vrijeme za životnu promjenu i nova ostvarenja. U tom razdoblju želio sam jasnije definirati svoju budućnost i stvoriti dugoročni plan življenja.

Stambeno pitanje velika je životna odluka jer je najčešće praćena podizanjem golemih kredita. Budući da je stambeni prostor usko povezan sa životnim i društvenim navikama i poslom, za tu je odluku potrebno sagledati cjelokupnu životnu situaciju. Potaknut primjerom svojih prijatelja koji su u šumskom okružju izvan grada izgradili kuću, ohrabrio sam se i odlučio izgraditi maleni pokretni kućerak.

Mali pokretni dom u kojem živim inspiriran je rastućim svjetskim trendom, tzv. tiny mobile homes. Pokretne kućice već odavno postoje, no možda su najveću pažnju dobile nakon posljednje globalne gospodarske krize kad su mnogi ljudi izgubili domove. Nedugo nakon toga, taj trend jača u zemljama SAD-a te graditelji počinju malene mobilne kuće nuditi kao standardizirana stambena rješenja, a brojni su ih ljudi prigrlili kao svoje domove.

Izvan normi

Motivacije stanara ovakvih kuća su raznoliki. Iako se pokret malenih pokretnih domova najčešće veže uz potrebu za pojednostavljenjem života i smanjenjem negativnog djelovanja na okoliš, neki stanari jednostavno odbijaju preuzeti na sebe nesigurne i velike kredite. Drugi se nalaze u prijelaznim životnim fazama (studenti, radnici u inozemstvu) i na taj način također minimaliziraju troškove, a treći odabiru ovaj oblik življenja iz estetskih razloga, kao ljubitelji minimalizma.

ivan uravićOva je kuća za mene projekt kojim sam učio prije svega samostalno sagraditi nastambu. Također, širio sam spoznaje o tome kako životni prostor može izgledati izvan standarda i normi naše kulture. Osim toga, ovim projektom aktivno preispitujem svoje potrebe i želje. To je zapravo praktična studija u trajanju od dvije do četiri godine, s ciljem da nakon toga budem sposoban kvalitetnije donositi životne odluke.

Kava, bilježnica i olovka

Kućicu sam gradio devet mjeseci. Svakog dana nakon posla informatičara i glazbenika, uputio bih se s alatima na zemljište koje mi je prijatelj ustupio na korištenje. Gradio sam pretežno samostalno jer sam silno želio naučiti gradnju, iako sam često imao i pomoć prijatelja i poznanika dobre volje.

Kad se gradi pokretna kućica, potrebna je prije svega nosiva platforma. Mogu se u tu svrhu koristiti teretne prikolice, no ja sam radi uštede kupio jednu staru kamp-kućicu. Uklonio sam joj cijelu nastambu, te uz potrebne modifikacije iskoristio njezinu nosivu platformu kao bazu za svoju kućicu.

Uslijedila je gradnja drvene konstrukcije, ugradnja prikladne izolacije (da može prezimiti naše zime) te drveni pokrovi unutra i izvana. Sve sam nacrte sam osmislio. Uz kavu, bilježnicu, olovku te brojne inspiracije s interneta, osmišljavao bih i crtao elemente te u hodu promišljao i tražio rješenja ili pomoć oko zahtjevnijih spojeva ili dijelova koje nisam poznavao. Izgradnja je bila svakako jako kreativna i zabavna aktivnost u kojoj sam iznimno uživao.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci