Maria Tomić Preiner: Želim trgnuti ljude iz apatije

Maria Tomić Preiner diplomirana je psihologinja i socijalna radnica, majka dvoje djece koja stigne sve: raditi, brinuti se o obitelji, putovati... Ništa joj, kaže, nije nemoguće iako je, zbog cerebralne paralize, od rođenja u invalidskim kolicima. Osnivačica je Centra za razvoj vrijednosti u sklopu koje uči mlade da svoje ideje i hobije pretvore u posao. Neka vas nadahne njezin nevjerojatni duh...

Besplatna predavanja i radionice

Svakidašnjica Zagrepčanke Marije Tomić Preiner ispunjena je multitaskingom, tipičnim za 21. stoljeće. Ova 35-godišnja diplomirana psihologinja i socijalna radnica, majka dvoje djece, stigne sve: raditi, brinuti se o obitelji, putovati... Ništa joj, kaže, nije nemoguće iako je, zbog cerebralne paralize, od rođenja u invalidskim kolicima.

U raznim udrugama za edukaciju i savjetovanje te u knjižnicama Maria održava besplatna predavanja i radionice – primjerice, o tome kako se nositi sa stresom u užurbanoj svakidašnjici, vratiti se na posao nakon porodiljskog dopusta, istodobno se odmarati i igrati s djecom...

No, ponajprije se posvetila poboljšanju kvalitete života djece i mladih s teškoćama u razvoju. Osnovala je udrugu Centar za razvoj vrijednosti, u sklopu koje provodi razne projekte koji osobe s invaliditetom uče kako ostvariti svoja prava i kreativne potencijale.

Želim doprijeti gdje god mogu

Njen najnoviji projekt Inkluzivna drugačija strana poduzetništva potiče mlade s invaliditetom da svoje ideje i hobije pretvore u posao. Projekt se trenutačno provodi u Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava i u Centru za mlade grada Zagreba, a Maria ističe da ga može provoditi i drugdje.

„Ovim projektom želim doprijeti gdje god mogu i trgnuti ljude iz apatije. Nije lako biti osoba s invaliditetom, ali to ne znači da se trebamo pomiriti s time – naprotiv, svatko može uživati u životu i izvući ono najbolje iz sebe“, kaže psihologinja i socijalna radnica koja je dostupna putem e-mail adrese mariatomic2000@yahoo.com.

maria msž

Kako je izgledao vaš put od ideje do poduzetništva?
Zbog činjenice da sam u invalidskim kolicima, bila sam svjesna kako ću imati poteškoća u pronalaženju posla, ali ipak nisam očekivala da ću morati proći više od 135 razgovora za posao dok napokon ne dobijem stalno zaposlenje. Iako sam završila dva fakulteta s odličnim ocjenama, nagradama i dodatnim profesionalnim usavršavanjima te honorarno radila u raznim tvrtkama da bih stekla što više iskustva, kad god bih se prijavila na neki natječaj, odbili bi me čim bi doznali da sam u kolicima.

Stoga želim pomoći mladima s invaliditetom da ne moraju prolaziti ono što sam sama prošla. Poučavam ih socijalnim vještinama i lobiranju, kako se izboriti za svoja prava i povećati samopouzdanje te da postanu samostalniji i snalažljiviji. Objašnjavam im kako mogu dobiti financijsku podršku za pokretanje posla i pomažem im u pisanju poslovnih planova.

Ukratko, potičem ih da budu kreativni – jer osobe s invaliditetom itekako su kreativne zato što se neprestano susreću s izazovima koje trebaju svladati.

Na društvenim mrežama rado objavljujete slike s putovanja. Kako se pripremate i svladavate eventualne prepreke?
Jako volim putovati i svake godine organiziram izlet zajedno sa svojom obitelji. Proputovala sam cijelu Italiju, posjetila sam i Beč, Budimpeštu, Bratislavu, Amsterdam, Pariz, New York... Iskreno, gdje god sam bila, puno sam se lakše kretala u kolicima nego u Zagrebu. Druge metropole imaju znatno uređeniju infrastrukturu te je osobama s invaliditetom sve pristupačno, od javnog prijevoza do muzeja, trgovina, zabavnih parkova...

Na primjer, talijanski zabavni park Gardaland u potpunosti je prilagođen djeci s teškoćama u razvoju. Voljela bih organizirati takve izlete za djecu s teškoćama. Obično je u prvom planu njihova rehabilitacija, pa se zaboravlja da oni trebaju i uživati u djetinjstvu.  

maria msž

Planirate li još neke projekte?
Osmislila sam jednu igračku i nadam se da će se uskoro početi proizvoditi. Naime, dok su moja djeca bila jako mala, kako nisam mogla trčkarati za njima jer sam u kolicima, izrađivala sam svakakve stvarčice koje bih nosila sa sobom u kutiji da bismo se mogli igrati. Jednom prilikom, dok sam se u kafiću igrala sa sinom, prišla mi je žena pitajući gdje bi to mogla nabaviti za svoje dijete.

Tako sam dobila ideju da kreiram interaktivnu igračku – svojevrstan mali kufer pun iznenađenja. To su drvene pločice s raznim igrama, a svaka ima više varijacija kako bi se djeca, prema želji, mogla igrati na različite načine. Voljela bih da uspijem tu igračku proizvesti prema načelima održivog razvoja te da u proizvodnju budu uključene osobe s invaliditetom.

Također mi je velika želja otvoriti polikliniku za djecu s teškoćama. Među mojim dugoročnim vizijama je i to da postanem motivacijska govornica – ljudi mi često govore da sam stvorena za to.

Ivana Vodogažec

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci