Kako djeci graditi samopouzdanje

Samopouzdanje i samopoštovanje nije nešto s čim se dijete rađa. Naprotiv, uvelike ovise o tome uvažavaju li roditelji mališana, razgovaraju li s njime i iskazuju li mu ljubav i pažnju. Želite li odgojiti sretnoga i optimističnog čovjeka, pružite mu ljubav i podršku jasno i često. Toga nikad dosta

Samopouzdan čovjek vjeruje kako je sposoban razmišljati, učiti, donositi odluke i rješavati probleme koji se pojave na njegovu životnom putu. On, također, vjeruje kako ima pravo biti sretan i kako zaslužuje postignuće, uspjeh, prijateljstvo i ljubav. I obično, sve to i postiže. Biste li željeli da i vaše dijete jednog dana postane takav čovjek? Što možete učiniti da mu u tomu pomognete?

Postoje dva tipa samopouzdanja: unutarnje i vanjsko. Unutarnje samopouzdanje (koje se još naziva i samopoštovanje) odnosi se na osjećaj i uvjerenja da vrijedimo već samim time što postojimo. Visok osjećaj samopoštovanja prepoznaje se po zadovoljstvu samim sobom i po smirenosti u odnosu na samoga sebe. Ovakav čovjek voli sebe, dobro poznaje samoga sebe, ima jasne ciljeve u životu i optimističan je. Vanjsko samopouzdanje odnosi se na naše sposobnosti, na ono što nam ide dobro i u čemu smo vješti, na ono što možemo postići.

Zna li dijete da ga volite?

Da bi dijete voljelo samo sebe, a to je nužno za samopoštovanje, mora imati osjećaj da ga roditelji vole. No mnogi roditelji misle da je njihova ljubav prema djeci nešto što se samo po sebi razumije i da se ne moraju posebno truditi da je pokažu. Ali iskustvo govori da nije tako. Mnogi ljudi ni kad odrastu nisu sigurni jesu li ih roditelji voljeli jer im to nikad nisu pokazali. Vaša ljubav može biti očigledna vama, ali ne mora biti očigledna djetetu.

Stoga pokažite djetetu da ga volite. Pokažite to često i jasno. Naglasite da je vaša ljubav bezuvjetna. Da ga volite i onda kad ste ljuti na njega jer je učinilo nešto loše. Da neće izgubiti vašu ljubav zato što je razbilo vazu, prolilo sok po novom stolnjaku ili zaboravilo pjesmicu koju ste ga naučili. Iznenadili biste se koliko djece zaista vjeruje da ih roditelji zbog takvih stvari ne vole.
Umjesto: Ne volim te kad ne pospremiš svoje igračke, kažite: Molim te pospremi igračke jer mi smeta da ih preskačem po sobi.

Ne želi vaš savjet, samo da ga slušate

Jedno dvadesetogodišnje istraživanje pokazalo je da ono što odrasli ljudi rade i misle nije povezano s nekim specifičnim odgojnim tehnikama u njihovu ranom djetinjstvu. Jesu li ih majke dojile ili ne, jesu li povremeno dobili koju pljusku – nije imalo nikakva utjecaja. No ono što jest bilo važno je kako su se roditelji osjećali s djecom. Je li majka voljela dijete i uživala u igri s njim ili ga je smatrala nečim što joj u životu smeta i ima mnogo nepoželjnih osobina? Djeca čiji su očevi pokazivali emocionalnu toplinu bila su kao odrasli ljudi tolerantniji i imala više razumijevanja prema drugima.

Kad slušamo dijete, vrlo teško je oduprijeti se porivu da mu odmah dajemo sugestije, savjete ili rješavamo problem. No dijete često ne želi ni vaš savjet ni vaše rješenje svojeg problema. Želi vam nešto reći. Želi s vama podijeliti svoj doživljaj. Ako ne budete slušali, nećete otkriti što je to. A onda ćete jednog dana uhvatiti samog sebe kako govorite: Pa ona mi više ništa ne priča. To je razumljivo. Biste li vi pričali nešto nekomu tko vas ne sluša?

Stoga, kad vam dijete sljedeći put bude nešto govorilo, saslušajte ga. Otkrijte što vam želi reći. Zašto mu je to važno? Govori li vam o nekom svojem uspjehu? Ili možda o tome da je zbunjeno, ljuto ili tužno?

Pritom nemojte slušati samo riječi, usmjerite se i na djetetove osjećaje. Je li uzbuđeno i sretno? Ili je razočarano i tužno? Možda se osjeća odbačeno? Pokažite mu da to vidite. Vidim da si jako uzbuđena što idemo u kino. Ne možeš dočekati da krenemo. Zašto voliš ići u kino?

Pospremi svoje igračke

Opišite ponašanje kojim niste zadovoljni. Pritom vodite računa o tomu da ne napadate i ne osuđujete dijete. Samo opišite što je učinilo: Nisi pospremio svoje igračke. Šarala si flomasterom po zidu.

Objasnite djetetu zašto to treba promijeniti. Neka to bude kratko i jednostavno: Tvoje igračke nam smetaju. Zid ružno izgleda.
Pokažite da razumijete njegove osjećaje: Znam da nisi htio propustiti crtić. Znam kako voliš crtati flomasterima.
Jasno recite što očekujete: Pospremi svoje igračke kad završi crtić. Nemoj više crtati po zidu.
Ne zaboravite pohvaliti dijete. Naglasite što je dijete dobro učinilo, a što još mora popraviti: Lijepo si pospremio igračke u dnevnoj sobi, pospremi sad i one koje si ostavio u hodniku.
Vodite računa da se kritika uvijek odnosi na dječje ponašanje, a ne na njegovu ličnost. Umjesto: Neuredna si, kažite: Nisi pospremila sve igračke na njihovo mjesto.

Ništa ne djeluje tako dobro na razvoj samopouzdanja kao uspjeh. Osjećaj samopouzdanja najveći je kad dijete pokuša učiniti nešto što mu je teško, jako se oko toga potrudi i tada, nakon više pokušaja, uspije. Tada se javlja ideja: Ako se zaista potrudim, mogu uspjeti! Moramo ih dovoditi u različite situacije kako bi otkrila u čemu su dobra. Naravno, pritom im moramo pomagati, ali ne više nego što je potrebno.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Preporučujemo

Ostali članci