Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu

Djeca su iskrena i otvorena, sve propituju te kao uzor žele roditelje koji su zadovoljni i sretni. Biti majka ili otac stoga uključuje ozbiljan rad na sebi, kaže psihologinja Radojka Sućeska Ligutić

Sigurno ste primijetili da, kao što roditelji podižu djecu, i djeca u nekom pogledu podižu roditelje. Dok ne postanu roditelji, odrasli se često ponašaju kao djeca jer imaju mnogo slobode i nisu obvezni brinuti se ni o kome. Naši roditelji i ljubavni partneri katkad imaju razloga kolutati očima kad napravimo nešto bedasto. No, kad na svijet dođe dijete, sve se mijenja. Moramo više paziti što radimo, biti odgovorni i davati dobar primjer.

Blokade u komunikaciji

Srećom, imamo vremena za sazrijevanje dok djeca rastu, ali ne prođe mnogo prije nego što nam počnu ukazivati na to da ono što činimo nije u skladu s onim što tražimo od njih. Koliko je djece, primjerice, upozorilo tatu ili mamu „napravio si nered, pospremi to“ ili „rekla si prostu riječ!“ Takve epizode mogu izazvati frustraciju, ali bez dječjih prigovora i bez odgovornosti koju imamo prema mališanima možda nikad ne bismo odbacili sebičnost, izgradili odgovornost i odrasli. Većina bi se roditelja složila s izjavom: „Kad nisam imala djece, imala sam pet teorija o ispravnom odgoju; danas imam petero djece i nijednu teoriju o ispravnom odgoju.“

Mnogi roditelji nedvojbeno postaju bolji ljudi jer svojoj djeci žele biti dobri roditelji. No u pojedinim situacijama ta motivacija nije dovoljna. Štoviše, katkad pojačan roditeljski trud u odgajanju stvara pritisak na dijete te povećava blokadu u komunikaciji i sputava spontanost u odnosu. „Blokada je znak da dijete pred roditelja postavlja zadatak koji pogađa neku roditeljevu staru bolnu točku. Uočila sam da su takve blokade u komunikaciji roditelja i djeteta izvrsna prilika starijima za učenje“, ispričala nam je Radojka Sućeska Ligutić, psihologinja s dva desetljeća iskustva u radu s djecom i roditeljima, autorica je knjige Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu. Knjigu je namijenila roditeljima kako bi shvatili da su problemi i osjećaji djece itekako važni i korisni za njihov osobni razvoj i bolje roditeljstvo.

Najprije roditelj treba odrasti

Dakle, da bi pomogao djetetu da odraste, i roditelj treba odrasti, a to znači da mora prevladati neka naivna ili ograničavajuća uvjerenja, pobijediti strah i naći put do prihvaćanja i povjerenja u sebe. „Dirljivo je da baš u situacijama komunikacijske blokade, koje su za roditelja frustrirajuće, dijete potiče roditelja da odraste i postane bolji pedagog. Znate li slušati, djeca su najbolji učitelji“, napominje naša sugovornica.

Najčešći je nesporazum između roditelja i djece da je svijet odraslih potpuno drukčiji od svijeta djece. Nema veće zablude, a iz nje izviru mnogi daljnji nesporazumi – da odrasli uvijek znaju što je bolje za dijete, da djeca ne shvaćaju osjećaje odraslih, da su dječji osjećaji djetinjasti i prolazni, a problemi mali i rješivi. Iz te zablude rađaju se brojne zbunjujuće situacije. „Zamislite da žena svaki dan pita muža kako je bilo na poslu, a on počne pričati neku dogodovštinu“, objašnjava psihologinja. „Žena inzistira da joj muž kaže je li bio profesionalno uspješan, je li bio bolji od kolege i je li bio pohvaljen. Prirodna muževa reakcija bila bi šutnja, kratak odgovor da nema ništa nova ili prigovor ženi da je naporna. Svi bismo razumjeli tog muža, zar ne? A kad tako odgovori dijete, grdimo ga jer je, tobože, nepristojno.“

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci