Ivana Burić: U Engleskoj proučavam utjecaj meditacije na gene

Poznato je kako joga i meditacija djeluju relaksirajuće, a zahvaljujući istraživanju mlade psihologinje Ivane Burić, potvrđen je i njihov blagotvoran učinak na gene. Ova znanstvenica trenutačno živi u Engleskoj, a meditaciju je prihvatila još na fakultetu jer joj je pomogla da prebrodi posljedice teške prometne nesreće. Donosimo njezino osobno iskustvo upoznavanja i prakticiranja meditacije te rada na istraživanjima iz područja epigenetike koja donose i dobre i loše vijesti

Nešto što mogu samo rijetki ljudi

Tijekom jednih od onih ljetnih praznika u srednjoj školi, koji se čine kao da nemaju kraja, pokušala sam se zabaviti pretražujući police s knjigama u sobi mojih roditelja. Naišla sam na knjigu o meditaciji koja je bila barem dvostruko starija od mene i taj sam dan provela sate nagnuta nad njom.

Iako se ne sjećam što sam do tada čula o meditaciji, imala sam dojam da je to nešto neobično što mogu ostvariti samo rijetki ljudi. Nažalost, ta je knjiga samo podržala tu iskrivljenu sliku jer je opisivala nevjerojatne rezultate meditacije bez ikakvih objašnjenja samog procesa meditacije.

Zapravo je jednostavno

Niz godina poslije, na završetku fakulteta psihologije dobila sam priliku da sudjelujem kao pokusni kunić u kolegičinom istraživanju za diplomski rad o utjecaju meditacije na moždanu aktivnost.

Na temelju tadašnjeg iskustva, bila sam skeptična, ali sam htjela probati. Na moje iznenađenje, naučila sam kako je meditacija jednostavna vještina koju svatko može naučiti, ali da nije uvijek ugodan i lagan proces kada odlučite dosljedno meditirati svaki dan.

Usmjeravanje pažnje

Meditacija je, zapravo, vježbanje usmjeravanja pažnje na jedan objekt, što ovisi o vrsti meditacije.

To može biti bilo koja mantra ili se može usmjeriti isključivo na disanje, zvukove u okolini ili samo promatrati misli, osjete i emocije kako dolaze i odlaze. Cilj je naučiti biti u trenutku, a da ne osuđujemo. Ta nam vještina pomaže iskoračiti iz tijeka misli ili emocija kada postanu nekontrolirane i onemogućuju nam napraviti nešto što želimo ili da jednostavno budemo zadovoljni onim gdje se trenutno ­nalazimo.

Teška nesreća

Nekoliko mjeseci prije nego što sam naučila meditirati, imala sam tešku prometnu nesreću u kojoj me kao pješakinju udario automobil. Osim fizičkih posljedica, imala sam i mentalne. Najviše mi je smetalo što mi je trebalo gotovo dvostruko više vremena da naučim gradivo jer mi je održavanje pažnje zbog stresa bilo narušeno.

Upravo na tom području počela sam osjećati prve rezultate meditacije, već nakon nekoliko dana meditiranja, dvaput dnevno po 15 minuta. Također sam primijetila da se mogu brže smiriti u stresnoj situaciji, što sam doživljavala svakodnevno tijekom prelaska ceste.

Otada je meditacija postala dio moje dnevne rutine pa sam je uparila s nečim što svakodnevno radim, na primjer, s pranjem zuba.

Proučavanje epigenetike

Nastavila sam učiti razne vrste meditacije, ali se najčešće vraćam mindfulness tehnikama u čijem mi je prakticiranju puno pomogla knjiga Meditacije usmjerene svjesnosti, autora Marka Williamsa i Dannyja Penmana.

Premda sam dugo znala da se želim baviti istraživačkim radom, nikada nisam mislila kako će to biti na području meditacije. Na zadnjoj godini studija, istražujući teme za diplomski rad, i poslije za doktorat, našla sam se kako sve više vremena provodim među knjigama iz biologije nego iz psihologije, dok konačno nisam došla do epigenetike i ekspresije gena.

Epigenetika - geni nisu sudbina

Do tada sam mislila, kako nas uče u školi, da su geni nešto nepromjenjivo što smo naslijedili od roditelja i što nas čini takvima kakvi jesmo, odnosno određuje rizike za bolesti, način na koji izgledamo i slično. Međutim, to je samo dio stvarne slike. Iako geni ne mogu mijenjati svoju strukturu, njihova se aktivnost stalno mijenja kao posljedica naše okoline i odluka koje svakodnevno donosimo.

To znači da koliko god bili „loši“ ili „dobri“ geni koje smo naslijedili, postoje načini da se njihova aktivnost promijeni, a postoje i metode kojima možemo mjeriti te promjene iz krvi. Dobila sam inspiraciju čime se želim baviti, ali kako psihologa obučiti za laboratorijski rad iz područja genetike?

Zašto uvijek nosim staklenu bocu za vodu

Zahvaljujući Erasmus+ programu za mobilnost studenata, nakon gotovo pedeset odbijenih ili ignoriranih e-mailova u Engleskoj sam dobila priliku sudjelovati na projektu o utjecaju bisfenola A (BPA) na ekspresiju gena. BPA je kemijski spoj koji se nalazi u većini plastike koju svakodnevno koristimo, a postoje dokazi da dugotrajna izloženost utječe na hormone i potiče razvoj nekih vrsta raka.

To smo i mi potvrdili pokazavši da se u stanicama koje su izložene BPA-u povećala aktivnost gena koji potiču nastanak stanica raka, a smanjila aktivnost gena koji stanice raka uništavaju. Zato uvijek u torbi nosim staklenu bocu za vodu te se trudim kupovati proizvode zapakirane u staklo ili karton, kao i odjeću koja ne sadrži poliester i slične materijale. Nije riječ samo o utjecaju na vlastito zdravlje, nego i o brizi za okoliš.

Utjecaj meditacije na gene

Nakon toga sam imala sreće pa sam uspjela naći plaćeni doktorat na temu psihobiologija meditacije pri Sveučilištu u Coventryju, također u Engleskoj.
Dobila sam priliku testirati utjecaj meditacije i sličnih tehnika na gene. Na osnovi cjelokupne analize prethodnih istraživanja, pronašli smo da meditacija, joga i tai chi imaju jednak utjecaj na ekspresiju gena.

To znači da prakticiranje ovih vještina smanjuje aktivnost gena koji stvaraju upalne procese odgovorne za razvoj mnogih bolesti, poput kardiovaskularnih bolesti, demencije, artritisa i nekih vrsta raka. Ovo trogodišnje istraživanje se nastavlja – trenutno ispitujemo zašto nekim ljudima meditacija pomaže više nego drugima premda jednako redovito meditiraju. Ovakva istraživanja obogaćuju moj život, a vjerujem i da činim nešto za dobrobit cijelog čovječanstva.

Maksimalni dozvoljen broj znakova za preuzimanje je 600, uz obavezan link na sensa.hr

Ostali članci